Naime, pored funkcije načelnika glavnog stožera Vojske Ruske Federacije, general-armije Gerasimov preuzeo je, dana 11. siječnja 2023. godine, na tri mjeseca funkciju izravnog operativnog vođenja ruske invazije na Ukrajinu. Dotadašnji zapovjednik ruskih snaga, general-armije Sergej Vladimirovič Surovikin, poznatiji i kao general Armagedon, iznenada je smijenjen i postavljen za njegovog zamjenika. Njegov pristup vođenju rata bazirao se na aktivnoj obrani na frontu i strategijskoj zračnoj ofenzivi radi razaranja kritične infrastrukture Ukrajine.
Međutim, prelazak na ofenzivno djelovanje, duž gotovo cijele linije fronta od 850 kilometara, do sada nije polučio neke značajne rezultate za ruske snage. Kod Bahmuta je započelo očekivano izvlačenje ukrajinskih snaga. Organizirano je napušten istočni dio grada do rijeke Bahmutovke. Porušena je većina mostova. Na taj su način odvojene ukrajinske snage u izvlačenju od ruskih napadačkih skupina koje postepeno preuzimaju kontrolu nad istočnim dijelom ovog rudarskog grada od prijeratnih 70.000 stanovnika.
Neće se dogoditi ukrajinski Singapur
U zapadnom dijelu grada je ostalo ne više od 2500 ukrajinskih vojnika s funkcijom osiguranja povlačenja. Novi obrambeni položaji uspostavljeni su na povišenom terenu, zapadno od grada. Kad će i hoće li biti napušteno cijelo gradsko područje diktira taktička situacija na terenu. Prema sadašnjoj situaciji neće se dogoditi ukrajinski Singapur kako su to najavljivali ruski mediji.
Ruski agitprop referirao se na katastrofalni britanski poraz u Drugom svjetskom ratu. General-pukovnik Arthur Percival, 15. veljače 1942. godine potpisao je kapitulaciju snaga koje su branile Singapur. Preko 80.000 britanskih vojnika predalo se malobrojnim snagama japanskog generala Tomoyukija Yamashita.
Za sada ne postoje indikacije koje bi ukazale na mogućnost opkoljavanja i unošenja veće obrambene grupacije u Bahmutu. Međutim, mediji obje zaraćene strane, podigli su karakter bitke za ovaj grad na znatno veću razinu u odnosnu na stvarni vojnički značaj eventualne ruske pobjede.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruski cilj je jednostavan i logičan
Ukrajinski primarni cilj jest odlučnom obranom nanijeti što veće gubitke agresorskim snagama. Druga strana imala je za cilj značajnije vezivanje ukrajinskih rezervi na središnji dio fronta kako bi oslabili obrambene potencijale sjeveroistočno i jugozapadno od Bahmuta. Sad je očito da je „hazjajin“ iz Kremlja kao cilj postavio zauzimanje preostalih dijelova slobodnog teritorija Donjecke i Luganske oblasti prije početka sezone proljetne rasputice. Opća zamisao generala armije Valerija Gerasimova bila je jednostavna i logična.
Operacijama kod Bahmuta vezivati što više ukrajinskih snaga. Time bi se stvorili povoljniji uvjeti za dvostruki obuhvatni manevar radi odsijecanja preostalog slobodnog teritorija Donbasa. Telegram je već ranije pisao o slabostima takve zamisli. Pokušaj ruskog proboja preko lijevog kraka obuhvatnog manevra, iz rajona Popasne preko Vuhledara, završio je krajnje neslavno.
U nekoliko uzastopnih pokušaja zauzimanja rudarskog gradića od 10.000 stanovnika, prema neovisnim izvorima, vizualno je dokumentiran ruski gubitak od 57 tenkova, 69 borbenih vozila pješadije i 7 specijalnih vozila za razminiranje. Stvarni minus ruske borbene tehnike znatno je veći. Vuhledarska polja smrti priznali su i proruski mediji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinci su utvrđeni kod Avdiivke
Suočeni s odbijanjem vojnika za nastavak napada prema Vuhledaru, ruske snage preusmjerile su svoje napadne operacije, na tom dijelu ratišta, šezdeset kilometara sjeveroistočno. Koncentričnim napadima prema izbočini pod kontrolom Združenih snaga Ukrajine, u čijem je središtu grad Avdiivka, Rusi pokušavaju iskoristiti prednost koju im pruža polukružna operativna osnovica.
Međutim, položaji branitelja oko Avdiivke utvrđeni su i uređeni za obranu još od 2014. godine. Također, početkom veljače ruske oklopno-mehanizirane snage imale su već jedan bezuspješan pokušaj prodora iz smjera naselja Vodine.
Najveća koncentracija najelitnijih ruskih snaga i dalje se nalazi u rajonu grada Kremine. Iz tog rajona planiran je sjeverni krak obuhvatnog manevra za okupaciju ostatka Luganske i Donjecke oblasti. Za tu namjenu izvršena je grupacija najmanje jedne tenkovske, dvije zračno desantne i jedne motorizirane divizije. Napadačke snage naoružane su i najsuvremenijim ruskim tenkovima T-90M.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruski plan ne daje uočljive rezultate
Za potporu napadnim djelovanjima poslana je i preostala količina borbenih oklopnjaka za podršku tenkova naziva Terminator. Ipak, osim manjih prodora prema zapadu kroz Serebrjansku šumu, nisu uočeni značajniji uspjesi napadača. Dobro pripremljena ukrajinska obrana vjerojatan je razlog što su ruske snage napadne operacije premjestile sjeverno od Kremine. Napada se u zahvatu komunikacije P066, kao i na krajnjem sjeveru fronta u rajonu Kupjanska.
Dosadašnji razvoj vojne situacije bio je vrlo predvidiv. Nagli prelazak s aktivne obrane, koju je postavio smijenjeni general armije Surovikin, na sveobuhvatne napadne operacije koje je isforsirao general-armije Gerasimov, još uvijek ne daje uočljive rezultate. Ukrajinci nisu iskrvarili na Bahmutu niti su svoje rezerve poslali za obranu grada pod svaku cijenu.
Pokazalo se da su ruski, ionako ograničeni prodori, mogući jedino na dijelovima gdje se nalazi profesionalna vojska. Međutim, raspoloživi kontingent zračno desantnih snaga, mornaričke pješadije, Specnaza i plaćenika Wagnera nepovratno se topi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upitna opravdanost ruskih gubitaka
Nedostatna obuka, slaba opremljenost i nikakav motiv za ginuti na ukrajinskoj zemlji, novoformirane ruske postrojbe čini neučinkovitim. Oružane formacije ruskih rezervista, u najboljem slučaju, mogu se koristiti za obrambene zadaće. Čak i tada, ako se nađu na prvoj crti sukoba, vrlo često svoje nezadovoljstvo dijele javno preko interneta. Zbog toga, pitanje je kolika je korist od daljnjeg uvođenje u borbu mobilizirane pričuve. Samo se povećavaju gubitci u ljudstvu i borbenoj tehnici koja je postala kritičan faktor i za rusku stranu.
Opravdanost ruskih gubitaka, i kad ostvaruje kakav-takav napredak, krajnje je upitna što se vidi na primjeru Bahmuta. Intenzivne borbe za grad traju od početka kolovoza 2022. godine. U borbama je uglavnom bila angažirana privatna vojna formacija Wagner. Od konca jeseni 2022. godine pomažu im i ruski padobranci. Osnovna karakteristika napadnih operacija oko Bahmuta jest masovna upotreba pješadije.
Međutim, ruski pješaci vrlo često su korišteni kao „topovsko“ meso. Udarnu snagu plaćeničke vojske činili su osuđeni kriminalci iz ruskih zatvora. Ponuđen oprost kazne, nakon šest mjeseci ratovanja u Ukrajini, bio je njihov jedini način da se dokopaju slobode. Mnogi od osuđenika neće doživjeti taj trenutak. Procjena ruskih gubitaka oko Bahmuta iznosi ne manje od 20.000 vojnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na raspolaganju imaju još četiri tjedna
Dosadašnji ukrajinski gubici procijenjeni su na oko 5000 vojnika. Britanski obavještajni izvor govori o još nepovoljnijem odnosu ljudskih gubitaka. Za jednog izgubljenog branitelja, Rusi su bili u deficitu za sedam svojih vojnika. Je li opravdan toliki gubitak u ljudstvu, tehnici i utrošku streljiva radi zauzimanja teritorija površine 400 četvornih kilometara?
Izvan svake vojničke logike, osam mjeseci utrošeno je da bi se ostvarila kontrola nad potpuno razorenim gradom bez strategijske važnosti. Konačno zauzimanje Bahmuta mogla bi biti ruska Pirova pobjeda. “Još jedna takva pobjeda i mi smo izgubljeni”, navodno je rekao kralj Pir nakon pobjede protiv Rima u bitki kod Askula u Epiru.
Ako ruske snage, u dogledno vrijeme, ne ostvare napredak koji će im osigurati strategijski dobitak i opravdati dosadašnje gubitke, njihovi izgledi za uspješan nastavak proljetne ofenzive vrlo su mali. Na raspolaganju imaju još četiri tjedna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni komentator: Putinu curi vrijeme. Izgubio je najveću tenkovsku bitku rata, sada mu prijeti još veći debakl na bojištu
Opravdanost ruskih gubitaka kod Bahmuta krajnje je upitna
Izvan svake vojničke logike, osam mjeseci utrošeno je da bi se ostvarila kontrola nad potpuno razorenim gradom bez strategijske važnosti. Konačno zauzimanje Bahmuta mogla bi biti ruska Pirova pobjeda. Ako ruske snage u dogledno vrijeme ne ostvare napredak, njihovi izgledi za uspješan nastavak proljetne ofenzive vrlo su mali
General armije Valerij Gerasimov, glavnozapovjedajući ruskih okupacijskih snaga u Ukrajini, ima na raspolaganju još jedan mjesec za postizanje nekog značajnijeg vojnog uspjeha. Njegovo tromjesečno „oročenje“ na toj funkciji istječe 11. travnja. Termin se približno poklapa s početkom proljetne sezone rasputice, blatnog perioda koji značajno ograničava napadne operacije.
Naime, pored funkcije načelnika glavnog stožera Vojske Ruske Federacije, general-armije Gerasimov preuzeo je, dana 11. siječnja 2023. godine, na tri mjeseca funkciju izravnog operativnog vođenja ruske invazije na Ukrajinu. Dotadašnji zapovjednik ruskih snaga, general-armije Sergej Vladimirovič Surovikin, poznatiji i kao general Armagedon, iznenada je smijenjen i postavljen za njegovog zamjenika. Njegov pristup vođenju rata bazirao se na aktivnoj obrani na frontu i strategijskoj zračnoj ofenzivi radi razaranja kritične infrastrukture Ukrajine.
Međutim, prelazak na ofenzivno djelovanje, duž gotovo cijele linije fronta od 850 kilometara, do sada nije polučio neke značajne rezultate za ruske snage. Kod Bahmuta je započelo očekivano izvlačenje ukrajinskih snaga. Organizirano je napušten istočni dio grada do rijeke Bahmutovke. Porušena je većina mostova. Na taj su način odvojene ukrajinske snage u izvlačenju od ruskih napadačkih skupina koje postepeno preuzimaju kontrolu nad istočnim dijelom ovog rudarskog grada od prijeratnih 70.000 stanovnika.
Neće se dogoditi ukrajinski Singapur
U zapadnom dijelu grada je ostalo ne više od 2500 ukrajinskih vojnika s funkcijom osiguranja povlačenja. Novi obrambeni položaji uspostavljeni su na povišenom terenu, zapadno od grada. Kad će i hoće li biti napušteno cijelo gradsko područje diktira taktička situacija na terenu. Prema sadašnjoj situaciji neće se dogoditi ukrajinski Singapur kako su to najavljivali ruski mediji.
Ruski agitprop referirao se na katastrofalni britanski poraz u Drugom svjetskom ratu. General-pukovnik Arthur Percival, 15. veljače 1942. godine potpisao je kapitulaciju snaga koje su branile Singapur. Preko 80.000 britanskih vojnika predalo se malobrojnim snagama japanskog generala Tomoyukija Yamashita.
Za sada ne postoje indikacije koje bi ukazale na mogućnost opkoljavanja i unošenja veće obrambene grupacije u Bahmutu. Međutim, mediji obje zaraćene strane, podigli su karakter bitke za ovaj grad na znatno veću razinu u odnosnu na stvarni vojnički značaj eventualne ruske pobjede.
Ruski cilj je jednostavan i logičan
Ukrajinski primarni cilj jest odlučnom obranom nanijeti što veće gubitke agresorskim snagama. Druga strana imala je za cilj značajnije vezivanje ukrajinskih rezervi na središnji dio fronta kako bi oslabili obrambene potencijale sjeveroistočno i jugozapadno od Bahmuta. Sad je očito da je „hazjajin“ iz Kremlja kao cilj postavio zauzimanje preostalih dijelova slobodnog teritorija Donjecke i Luganske oblasti prije početka sezone proljetne rasputice. Opća zamisao generala armije Valerija Gerasimova bila je jednostavna i logična.
Operacijama kod Bahmuta vezivati što više ukrajinskih snaga. Time bi se stvorili povoljniji uvjeti za dvostruki obuhvatni manevar radi odsijecanja preostalog slobodnog teritorija Donbasa. Telegram je već ranije pisao o slabostima takve zamisli. Pokušaj ruskog proboja preko lijevog kraka obuhvatnog manevra, iz rajona Popasne preko Vuhledara, završio je krajnje neslavno.
U nekoliko uzastopnih pokušaja zauzimanja rudarskog gradića od 10.000 stanovnika, prema neovisnim izvorima, vizualno je dokumentiran ruski gubitak od 57 tenkova, 69 borbenih vozila pješadije i 7 specijalnih vozila za razminiranje. Stvarni minus ruske borbene tehnike znatno je veći. Vuhledarska polja smrti priznali su i proruski mediji.
Ukrajinci su utvrđeni kod Avdiivke
Suočeni s odbijanjem vojnika za nastavak napada prema Vuhledaru, ruske snage preusmjerile su svoje napadne operacije, na tom dijelu ratišta, šezdeset kilometara sjeveroistočno. Koncentričnim napadima prema izbočini pod kontrolom Združenih snaga Ukrajine, u čijem je središtu grad Avdiivka, Rusi pokušavaju iskoristiti prednost koju im pruža polukružna operativna osnovica.
Međutim, položaji branitelja oko Avdiivke utvrđeni su i uređeni za obranu još od 2014. godine. Također, početkom veljače ruske oklopno-mehanizirane snage imale su već jedan bezuspješan pokušaj prodora iz smjera naselja Vodine.
Najveća koncentracija najelitnijih ruskih snaga i dalje se nalazi u rajonu grada Kremine. Iz tog rajona planiran je sjeverni krak obuhvatnog manevra za okupaciju ostatka Luganske i Donjecke oblasti. Za tu namjenu izvršena je grupacija najmanje jedne tenkovske, dvije zračno desantne i jedne motorizirane divizije. Napadačke snage naoružane su i najsuvremenijim ruskim tenkovima T-90M.
Ruski plan ne daje uočljive rezultate
Za potporu napadnim djelovanjima poslana je i preostala količina borbenih oklopnjaka za podršku tenkova naziva Terminator. Ipak, osim manjih prodora prema zapadu kroz Serebrjansku šumu, nisu uočeni značajniji uspjesi napadača. Dobro pripremljena ukrajinska obrana vjerojatan je razlog što su ruske snage napadne operacije premjestile sjeverno od Kremine. Napada se u zahvatu komunikacije P066, kao i na krajnjem sjeveru fronta u rajonu Kupjanska.
Dosadašnji razvoj vojne situacije bio je vrlo predvidiv. Nagli prelazak s aktivne obrane, koju je postavio smijenjeni general armije Surovikin, na sveobuhvatne napadne operacije koje je isforsirao general-armije Gerasimov, još uvijek ne daje uočljive rezultate. Ukrajinci nisu iskrvarili na Bahmutu niti su svoje rezerve poslali za obranu grada pod svaku cijenu.
Pokazalo se da su ruski, ionako ograničeni prodori, mogući jedino na dijelovima gdje se nalazi profesionalna vojska. Međutim, raspoloživi kontingent zračno desantnih snaga, mornaričke pješadije, Specnaza i plaćenika Wagnera nepovratno se topi.
Upitna opravdanost ruskih gubitaka
Nedostatna obuka, slaba opremljenost i nikakav motiv za ginuti na ukrajinskoj zemlji, novoformirane ruske postrojbe čini neučinkovitim. Oružane formacije ruskih rezervista, u najboljem slučaju, mogu se koristiti za obrambene zadaće. Čak i tada, ako se nađu na prvoj crti sukoba, vrlo često svoje nezadovoljstvo dijele javno preko interneta. Zbog toga, pitanje je kolika je korist od daljnjeg uvođenje u borbu mobilizirane pričuve. Samo se povećavaju gubitci u ljudstvu i borbenoj tehnici koja je postala kritičan faktor i za rusku stranu.
Opravdanost ruskih gubitaka, i kad ostvaruje kakav-takav napredak, krajnje je upitna što se vidi na primjeru Bahmuta. Intenzivne borbe za grad traju od početka kolovoza 2022. godine. U borbama je uglavnom bila angažirana privatna vojna formacija Wagner. Od konca jeseni 2022. godine pomažu im i ruski padobranci. Osnovna karakteristika napadnih operacija oko Bahmuta jest masovna upotreba pješadije.
Međutim, ruski pješaci vrlo često su korišteni kao „topovsko“ meso. Udarnu snagu plaćeničke vojske činili su osuđeni kriminalci iz ruskih zatvora. Ponuđen oprost kazne, nakon šest mjeseci ratovanja u Ukrajini, bio je njihov jedini način da se dokopaju slobode. Mnogi od osuđenika neće doživjeti taj trenutak. Procjena ruskih gubitaka oko Bahmuta iznosi ne manje od 20.000 vojnika.
Na raspolaganju imaju još četiri tjedna
Dosadašnji ukrajinski gubici procijenjeni su na oko 5000 vojnika. Britanski obavještajni izvor govori o još nepovoljnijem odnosu ljudskih gubitaka. Za jednog izgubljenog branitelja, Rusi su bili u deficitu za sedam svojih vojnika. Je li opravdan toliki gubitak u ljudstvu, tehnici i utrošku streljiva radi zauzimanja teritorija površine 400 četvornih kilometara?
Izvan svake vojničke logike, osam mjeseci utrošeno je da bi se ostvarila kontrola nad potpuno razorenim gradom bez strategijske važnosti. Konačno zauzimanje Bahmuta mogla bi biti ruska Pirova pobjeda. “Još jedna takva pobjeda i mi smo izgubljeni”, navodno je rekao kralj Pir nakon pobjede protiv Rima u bitki kod Askula u Epiru.
Ako ruske snage, u dogledno vrijeme, ne ostvare napredak koji će im osigurati strategijski dobitak i opravdati dosadašnje gubitke, njihovi izgledi za uspješan nastavak proljetne ofenzive vrlo su mali. Na raspolaganju imaju još četiri tjedna.