Vojni komentator: Rusi su definitivno preuzeli inicijativu. Ako uspiju pokrenuti sve snage, ukrajinska obrana mogla bi kolabirati

Zaustavljen ukrajinski napad

Brojnim napadima taktičke razine na luganskom, donjeckom i zaporoškom frontu ruska vojska definitivno je preuzela je inicijativu na ukrajinskom ratištu. Na luganskom dijelu fronta, u okolini Kremine, prikupljena je najveća koncentracija ruskih oružanih snaga. Grupacija se sastoji od jedne tenkovske, dvije zračno-desantne i jedne motorizirane divizije te tri samostalne motorizirane brigade.

Kao što je Telegram već ranije pisao, upravo na tom pravcu Rusi pokušavaju razviti masovnu napadnu operaciju. Prodor prema zapadu, ponovno zauzimanje Limana i odsijecanje slobodnog dijela Donjecka sa sjevera logičan je cilj planiranog ruskog prodora. Takav prodor ujedno bi mogao poslužiti kao operativna osnovica za razvoj napadnih operacija prema jugu ka Slavjansku. Ruske snage, nakon zaustavljanja ukrajinskih napada na prilazima Kremine, krenule su u protunapad. Za sada pokušavaju napredovati, zapadno i južno, kroz Serebrjanske šume.

Nova ofenziva je mamac za Ukrajince?

Međutim, napredovanje je kanalizirano kroz šumske prosjeke. Djelovanje ukrajinske artiljerije, masovno minsko zaprečavanje, ograničen kapaciteta komunikacija i ne baš obilna podrška pješadije uvjetuju spor tempo razvoja napada.

U nekoliko slučajeva ukrajinska artiljerija pokazala se vrlo učinkovitom. Ipak, ne treba eliminirati mogućnost da je ovaj smjer ruskoga napredovanja samo demonstracija djelovanja, kako bi se prikrio glavni pravac udara na luganskom frontu, koji bi se mogao dogoditi nešto sjevernije. Razlog je vrlo jednostavan. Ruska vojska ima značajnu brojčanu nadmoć u oklopa, a šumovit teren ne dozvoljava razvijanje napadnog borbenog poretka oklopno-mehaniziranih jedinica.

Borba za Bahmut se nastavlja

Na donjeckom frontu, nastavlja se osmomjesečna bitka za grad Bahmut i njegovu okolicu. Ruske snage, i dalje trpeći značajne gubitke u ljudstvu, polako stežu obruč oko grada. Sva uporišta, u naseljenim mjestima, sjeverno, istočno i južno od Bahmuta nalaze se pod ruskom kontrolom. Za izvlačenje iz grada na raspolaganju je samo jedna komunikacija koja vodi ka zapadu. Ukrajinci se uporno brane.

Međutim, očito je kako nemaju namjeru organizirati odlučnu obranu grada. Također, i pored brojnih ruskih objava, nema indikacija da su za obranu grada angažirali značajne rezervne snage. Činjenicu da je često obavljana rotacija snaga tumačilo se kao pojačanje. Grad brani do 10.000 Ukrajinaca. Teško je očekivati da će preko Bahmuta ići glavni ruski udar za osvajanje preostalih 40 posto slobodnog teritorija Donjecka. Naime, dosadašnji tijek rata, a i povijesna iskustva, pokazuju kako je ovaj dio gusto naseljenog Donbasa uvijek bio pogodna osnovica za organizaciju obrane.

Vuhledar je bitan prometni pravac

Na zaporoškom dijelu fronta, ruska vojska ponovno je pokušala zauzeti Vuhledar. Najmanje tri pokušaja zauzimanja ovog gradića, u posljednja dva tjedna, završila su porazno po rusku
mornaričku pješadiju. Još od listopada prošle godine ruske snage poduzimaju intenzivne napore kako bi ovaj dio fronta pomakli prema sjeveru. Razlog je zaštita putnih i željezničkih komunikacijskih pravaca koji od rajona Donjecka vode prema Krimu.

Neki od njih nalaze se u dometu ukrajinske artiljerije. Udaljeni su svega tridesetak kilometar od linije fronta. Zbog tih razloga dobar dio pojačanja na južnom ratištu Rusi dovlače preko pomorskih luka u Azovskom moru.

Ukrajinci nemaju rješenje za S-300

Istovremeno s razvojem kopnenih operacija, rusko zrakoplovstvo i mornarica izvršili su još jedan masovni zračni udar po kritičnoj infrastrukturi Ukrajine. Većina udara krstarećim projektilima izvršena je po dubini teritorija. Ciljevi uz liniju fronta tučeni su sa protuavionskim raketama, sustavima S-300, koji su modificirani za napade na zemaljske ciljeve. Vjerojatnost obaranja krstarećih
projektila, u posljednjem napadu, iznosila je 85 posto.

Nažalost, Ukrajinci još nemaju efikasno riješene za presretanje raketa ispaljenih iz S-300 kad se gađaju objekti na zemlji. Njihov domet je od 30 do 70 kilometara, ovisno o tipu rakete. Međutim, preciznost pogodaka sustava S-300, kad se koristi za alternativnu namjenu, nije zagarantirana. Zbog toga se javljaju mnogi promašaji. Često stradaju civilni objekti.

Ruska ofenziva ima nekoliko ključnih slabosti

Koje su to slabe točke ruske ofenzive? Prema svim informacijama, napadne operacije isforsirao je osobno Vladimir Vladimirovič Putin. Oko njegovih razloga može se samo špekulirati. Međutim, sad se sigurno zna razlog smjene generala armije Sergeja Surovikina, nakon samo tri mjeseca što je bio na čelu ruskih snaga u Ukrajini.

Načina vođenja rata, kako ga je zamislio general armije Surovikin, bio je u koliziji sa željama Kremlja. Nedugo nakon Surovikina, Ministarstvo obrane Rusije smijenilo je drugog po važnosti operativnog zapovjednika ruskih invazijskih snaga na terenu. General-pukovnik Mihail Jurjevič Teplinski, zapovjednik ruskih padobranaca, naprasno je smijenjen sa svih operativnih dužnosti u Ukrajini nakon što je na jednom sastanku opsovao generala-armije Valerija Gerasimova, načelnika glavnog stožera Vojske Ruske Federacije i, od skora, glavnozapovjedajućeg ruskim snagama u Ukrajini.

Razlog prijepora bio je neslaganje oko koncepcije upotrebe snaga. General-pukovnik Mihail Teplinski vrlo je iskusan vojnik s velikim operativnim iskustvom. Izravno je sudjelovao u Prvom i Drugom čečenskom ratu. Sa svojim padobrancima, 2014. godine, pomagao je pobunu ruskog “golorukog” naroda u Donbasu. Bio je operativni zapovjednik planiranja, organizacije i uspješnog provođenja premještanja ruskih snaga sa zapadne obale Dnjepra, u ranu jesen 2022. godine.

Vrijeme diktira borbena djelovanja

Dakle, moskovska visoka vojna birokracija, usprkos oprečnih mišljenja operativnih zapovjednika s terena, bespogovorno je prihvatila izvršenje političke volje Kremlja! Sama ruska povijest prepuna je bolnih iskustava kad je politički voluntarizam izravno postavljao nerealno vojničke ciljeve.

General armije Valeriji Gerasimov ima na raspolaganju svega četiri, najviše šest tjedana za ostvarenje zadanih vojnih ciljeva. Njegov rok trajanja na ukrajinskog ratištu oročen je na tri mjeseca još kad je imenovan na tu dužnost.

Dakle, do sredine ožujka mora postići neki konkretan rezultat. Nakon toga nastupa vrijeme proljetne rasputice kad se ukrajinski černozem pretvara u žitko blato. Rasputica je u velikoj mjeri utjecala na ruske neuspjehe s početka invazije prošle godine. Dakle vrijeme, kao meteorološki čimbenik, presudno diktira način izvođenja borbenih djelovanja.

Pješadija nije pokazala entuzijazam za juriše

General armije Gerasimov razmišlja, u duhu svoje osnovne vojne specijalnosti, kao tenkist. Međutim, dosadašnji tijek rata pokazao je izostanak masovne upotrebe tenkova. Brojni su razlozi za to.
Usprkos tome, u napadima na Vuhledar forsirao se prodor oklopno-mehaniziranih snaga. Doduše, bio je to prodor veličine mehanizirane satnije. No, bez obzira na upotrebu manje postrojbe takvi pokušaji su završili neslavno. Ukrajinska artiljerija neutralizirala je oklop i prije nego što su ga Rusi razvili u formaciju za napad.

Svi dosadašnji ruski uspjesi, i napad na uređeniju obranu Ukrajinaca, ostvareni su primjenom nadmoćne artiljerijske vatre i upotrebom pješaštva. Međutim, mobilizirane snage pješadije nisu pokazale entuzijazam za juriše. Vrijeme potrošnje mobiliziranih osuđenika također je prošlo. Jevgenij Prigožin, vlasnik privatne vojske Wagner, javno je obznanio kako više neće mobilizirati osuđene kriminalce.

Nakon što su kod Bahmuta upotrijebljeni kao topovsko meso, interes zatvorenika za služenje u privatnoj, a i regularnoj vojsci naglo je pao. Tijekom rujna i listopada 2022. godine 23.000 zatvorenika prijavilo se za rat u Ukrajini. Od studenog, zaključno sa siječnjem 2023. godine taj odziv je došao na svega 6000 “dragovoljaca”.

Rusi pogrešno koristili zračno-desantne snage

Kad bi zagustilo, ruski zapovjednici su redovito koristili zračno-desantne snage, marince i specijalne postrojbe. Međutim, njihova pogrešna upotreba, još od samog početka rata, desetkovala je redove ovih elitnih jedinica. Zračno desantne snage, namijenjene su za borbu u okruženju. Njihova osnovna zadaća je desantiranje u pozadinu neprijatelja, zauzimanje određenog objekta unutar desantne prostorije i organizacija kružne obrane dok se ne spoje s oklopno-mehaniziranim jadnicama kopnene vojske. Tako su i opremljeni.

Međutim, zbog nesposobnosti ostalih rodova vojske, ruski padobranci korišteni su kao mehanizirana pješadija za proboj prema Kijevu. Njihova ne baš pretjerano dobro oklopljena borbena vozila pješadije, bez artiljerijske podrške, bila su lak plijen za ukrajinske brigade teritorijalne obrane. Tendencija da se ove elitne snage koriste kao obična pješadija znatno je doprinijelo razvodnjavanju njihovih borbeni kapaciteta.

U tom smislu, alokacija dvije zračno desantne divizije u rajonu Kremine, ne može biti ekvivalent njihove deklarirane borbene snage.

Mogu se očekivati brojni napadi manjih formacija

Iako su ruske snage nastojale izvršiti ubrzanu obuku mobiliziranih vojnika, mnogi komentatori ukazuju na njihove limitirane borbene sposobnosti, pogotovo kad se radi o provođenje kombiniranih i združenih operacija. U tom smislu, mogu se očekivati brojni napadi, ali manjih borbenih formacija.

Ipak, najslabija točka ruske vojske je jako nizak borbeni moral. Koliko god nastoje prikriti stvarno stanje, brojni su slučajevi dezerterstva, odbijanja poslušnosti i nasilništva. Uz jako lošu
logistiku, male su šanse da će mobilizirani ruski građani sa zanosom jurišati na ukrajinske obrambene položaje.

Uspješna obrana Ukrajinaca nije zagarantirana

Ipak, svi ti nedostaci, unutar ruske oružane sile, nisu garancija uspješne ukrajinske obrane. Na cijelom frontu stvoreno je nekoliko izbočina koje je teško braniti. Avdiivka, Bahmut i Siversk nalaze se u relativno nepovoljnim položajima za obranu. Ako ruske snage uspiju istovremeno pokrenuti sve borbeno sposobno ljudstvo i tehniku, nije isključeno da bi ukrajinske obrambene linije na nekom dijelu fronta mogle nekontrolirano kolabirati.

Za takva sveobuhvatan napad potrebno je, uz liniju fronta, dovući dostatne količine ubojnih sredstva i pogonskog goriva. Ukrajinci to pomno nadziru. HIMARS-ima napadaju sve lokacije gomilanja streljiva, a dronovi-kamikaze koriste se za pojedinačno uništavanje cisterni koje vrše dostavu pogonskog goriva na prvu liniju. Takvi uvjeti rasporeda jedinica uzimaju dosta vremena za
podilaženje u položaj za napad. Posljedično, manji je faktor iznenađenja i slabiji tempo uvođenja jedinica u borbu.

Ukrajinci nisu upali u zamku oko Bahmuta

Ukrajinci nisu upali u zamku gomilanja velikih snaga oko Bahmuta. Glavnina njihovih rezervi još se nalazi u pozadini. Očito procjenjuju kako ruska strana još nije u potpunosti izrazila glavno težište napada. Prerani angažman rezervi, Rusima bi dao priliku za preusmjeravanje glavnog udara. Ne treba zaboraviti da je na jugu, oko Mariupolja, koncentrirano najmanje 30.000 ruskih vojnika s punom borbenom tehnikom i opremom.

Zakašnjelo uključenje rezervnih snaga samo bi usporilo, ali ne i spriječilo, ostvarenje ruskih ciljeva. Situacija je vrlo složena za donošenje pravih i pravovremenih odluka. Prednost ukrajinske snage je obilje obavještajnih informacija koje Kijev dobiva od zapadnih saveznika. U tom smislu može se znatno smanjiti mogućnost ruskog strateškog iznenađenja.

Eventualni maksimalni ruski uspjeh ne bi bitno promijenio tijek rata, niti osigurao odlučujuću pobjedu Moskve. Na Luganskom frontu možda bi se pomaknule linije razdvajanja na rijeku Oskil i Siverski Donec. U Donjeckoj oblasti vjerojatno bi došli na prilaze Slavjansku i Kramatorsku, dok bi u Zaporožju poravnali liniju fronta.

Ruski uspjesi vezani su za goleme gubitke ljudstva

Na drugoj pak strani, neuspješna ruska zimska ofenziva sigurno bi dovela do smjene generala armije Valerija Gerasimova i ozbiljnog preispitivanje načina vođenja rata uz Ukrajini. Uspješno
odolijevanje ruskom pokušaja reokupacije dijelova Ukrajine stvorilo bi uvjete za ponovno preuzimanje inicijative na bojnom polju. U tom smislu, Ukrajinci bi kupili dovoljno vremena da, zajedno s zapadnim saveznicima, postupno stvore respektabilne ofenzivne kapacitete. Ako se to ostvari, nove značajnije oslobodilačke akcije mogu očekivati početkom ljeta.

Konačno, svaki ruski uspjeh vezan je za nesrazmjerno velike ljudske gubitke. Ruska država, na sve načine prikriva broj poginulih, ranjenih i nestalih. Nitko sa sigurnošću ne može ocijeniti koja je prihvatljiva razina gubitaka za Rusku stranu. No, to također znači da nitko ne može prognozirati prestanak ratnih djelovanja ruske strane.