Nekad je nužno odabrati stranu

Vojni komentator: Ruska vojna industrija je na koljenima. Ni 1900 tvornica nije dovoljno pored dviju sistemskih grešaka

Rusija nikad nije dostigla samodostatnost domaće proizvodnje

FOTO: AFP

Putin raznim dekretima dodatno etatizira oslabljeno rusko gospodarstvo. Ukazi predsjednika kojima se privatne firme prisiljavaju proizvoditi za vojsku na prvu zvuče vrlo moćno. Međutim, tenkove, topove i granate ne isporučuju ukazi, nego proizvodne linije

Zapadni mediji svako malo naglašavaju moguće probleme opskrbe Ukrajine ratnim materijalom. Kod većine NATO država, mnogi podaci su javno dostupni i transparentni. Zbog toga se mogu izvlačiti i konkretni zaključci o vojnim kapacitetima država zapadne demokracije.

Na primjeru američkog vojnog budžeta može se točno pratiti koliko je, za svaku fiskalnu godinu, naručeno streljiva po kalibrima. Na ruskoj strani, takva transparentnost ne postoji i sve se bazira na procjenama i pretpostavkama koje mogu jako varirati. Međutim, obavještajni podaci, način izvođenja borbenih djelovanja, kao i informacije o vrsti streljiva koje se koristi, govore mnogo o stvarnom stanju proizvodno logističkog potencijala Ruske Federacije.

Precijenjeni ruski potencijali

Ipak, rat je razotkrio stvarno stanje raspoloživih ruskih vojnih potencijala. Raspoloživost, količine i borbena spremnost naoružanja i streljiva bila je daleko precijenjena u odnosu na stvarnu sliku ruskih borbenih potencijala demonstriranih na bojištu. Još je sredinom ljeta važila pretpostavka da Rusi raspolažu s oko šest milijuna granata velikog kalibra, od toga najmanje milijun i pol spremnih za upotrebu. Prema toj pretpostavci, imali bi dovoljno streljiva za provođenje operacija visokog intenziteta do travnja 2023. godine bez dodatne proizvodnje.

Ozbiljne sumnje u ruske kapacitete raspoloživog topničkog streljiva pojavile su se s prvim informacijama o ljetnim transportima topničkog streljiva iz Bjelorusije. Po naredbi predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, do sada je Bjelorusija isporučila najmanje 67.000 granata velikog kalibra Vojsci Ruske Federacije.

Zalihe nisu ‘neograničene’

Opadanje intenziteta djelovanja ruske artiljerije bio je drugi indikator koji je zorno ukazao kako ruske zalihe streljiva nisu „neograničene“. Nakon što je u javnost procurila obavještajna informacija da Ruska Federacija pokušava osigurati nabavu artiljerijskih granata od Sjeverne Koreje, bilo je jasno da Rusija ima ozbiljan problem sa snabdijevanjem svoji topničkih postrojbi. Konačna potvrda došla je nakon prodora ukrajinske vojske u Harkovskoj i Hersonskoj oblasti.

Zarobljeno je rusko streljivo proizvedeno 2022. godine. Izdavanje streljiva iz skladišta uvijek se radi po principu preostalog raspoloživog vremena za skladištenje. Prvo se troši streljivo sa starijim datumom proizvodnje. Liferacija streljiva ovogodišnje proizvodnje izravno iz tvornica na bojište ukazuje kako su ruska skladišta poprilično ispražnjena.

Iluzija o vojnoj moći

Najveća iluzija o vojnoj moći Rusije gradila se oko navodnih 10.000 tenkova koje su Rusi imali na raspolaganju. Prema uglednoj publikaciji Military Balance, Vojska Ruske Federacije, pred početak rata, imala je naoružano 2927 operativno sposobnih tenkova, dok je u rezervi stajalo još 7000 čeličnih grdosija. Većinu tenkova spremnih za uporabu činili su suvremenije verzije tenka T-72B / B3. Prema procjeni, ukupno 1830 komada.

Međutim, ruski potvrđeni gubici od 1520 tenkova bili su trenutno nenadoknadivi iz postojećih rezervi. Opet od Bjelorusije, „užicali“ su najmanje 100 komada najstarije varijante tenka T-72A. I ne samo to, na ratište su izvukli tenkove T-62, stare gotovo 50 godina! Čak su otpočeli i programe remonta dodatnih 800 komada T-62, pedesetogodišnjaka koji koriste nestandardni tenkovski top kalibra od 115 milimetara. Za razliku od tenkovskog streljiva standardnog kalibra od 125 milimetara čije se zalihe brzo troše, streljiva za tenkove T-62 još ima na skladištima.

Golema industrija

Vrlo je slična situacija i s ostalom ruskom tehnikom. U ruskom sustavu obrane ne postoji ažurirana evidencija o lokacijama, količinama i stanju streljiva, naoružanja i vojne opreme. Dosta toga je završilo na crnom tržištu ili je jednostavno kanibalizirano. Velike količine su jednostavno neupotrebljive.

Ruski vojno-industrijski kompleks je ogroman. U preko 1900 tvornica, instituta i projektnih biroa radi oko dva milijuna ljudi. Ipak, brojnost ne garantira uvijek i produktivnost. Ruska vojna proizvodnja pati od dva sistemska nedostatka.

Korupcija i uvoz

Prvi je glomaznost i neučinkovitost i korumpiranost cijelog sustava koji je i dalje u državnom vlasništvu. Vrlo često su vršene reorganizacije u ruskoj namjenskoj industriji, a otkako je započeo rat, i dodatna centralizacija. Sve to usložnjuje birokratske procedure upravljanja i stvara nove prilike za korupciju. Druga, ne manje važna sistemska slabost ruske vojne proizvodnje jest ovisnost o uvoznim komponentama i tehnologiji.

Iako je to zacrtala kao strategijski cilj, Rusija nikad nije dostigla samodostatnost domaće proizvodnje i neovisnost tehnoloških procesa u proizvodnji naoružanja, kakav je bio u Sovjetskom Savezu. I danas dobar dio ruski vojnih letjelica, uključujući i krstareće projektile, koriste motor proizveden u ukrajinskoj tvornici Motor Sič. Nedavno je i uhapšen direktor zavoda pod optužbom da je Rusima tajno isporučivao mlazne motore.

Ruska vojna industrija naprosto vapi za poluvodičima koji su neophodni za proizvodnju suvremenog naoružanja. Rusija masovno kupuje kućanske aparate. Ruski proizvođači vojne opreme izvlače zamjenske čipove iz hladnjaka, perilica za rublje i pumpica za mlijeko koje su, preko Kazahstana, uvozili sa Zapada. Dakle, imati proizvodni kapacitet ne znači automatski i ekvivalentna količina isporučenih namjenskih proizvoda za vojsku.

Zalihe za dva mjeseca

Situacija u Ukrajini je još kompliciranija. Bez zapadne pomoći ukrajinski otpor već bi se odavno sveo na partizansko ratovanje i urbanu gerilu. Prvo, Ukrajinci koriste dva standarda streljiva, NATO i bivšeg Sovjetskog Saveza. I pored obilne pomoći sa Zapada, u ukrajinskom naoružanju još uvijek dominiraju artiljerijski sustavi sovjetskog porijekla.

Pred početak rata Ukrajina je raspolagala sa 750 topničkih sustava kalibra od 152 milimetra i 450 artiljerijskih oružja kalibra od 122 milimetara. Zalihe streljiva Združenih snaga Ukrajine za te sustave naslijeđene iz bivšeg SSSR-a bile su dostatne za jedva dva mjeseca rata. Ruska Federacije godinama je, izravnim i neizravnim mjerama i akcijama, podrivala ukrajinske obrambene sposobnosti, pogotovo vlastitu sposobnost proizvodnje streljiva.

Tajne ruske diverzije

To i nije bilo posebno teško imajući u vidu razinu korumpiranosti političkih elita koje su desetljećima vladale u Kijevu. Pokušaj veće nabave streljiva prije rata Rusi su spriječili i diverzantskim akcijama ruske vojne obavještajne službe GRU u trećim zemljama. Dva agenta iz sastava GRU-ove postrojbe 29155, u jesen 2014. godine digla su u zraka dva skladišta streljiva namijenjenog Ukrajini kod sela Vrbětice u oblasti Zlin, Republika Češka. Poginula su dva lokalna civila.

Kao pomoć Ukrajini Zapad je pokupio raspoloživo topničko streljivo sovjetskog porijekla od bivših članica Varšavskog ugovora, a danas članica Sjevernoatlantskog saveza. U kritičnom trenutku Britanci su uspjeli od Pakistana nabaviti 50.000 granata sovjetskog kalibra i prebaciti ih u Ukrajinu. Međutim, dobra je vijest da je ukrajinska vojska, u suradnji sa savezničkim državama, uspjela pokrenuti vlastitu proizvodnju topovskih granata kalibra od 122 i 152 milimetra i mina za minobacač kalibra od 120 milimetara.

Kijev pokreće proizvodnju

Tehnologija proizvodnje streljiva sovjetske haubice poznata je, visokotlačne preše i ostali strojevi mogu se nabaviti na tržištu. Potrebna je izrada specijalnih alata, ako i oni već ne postoje, i organizacija proizvodnje. Ne postoje informacije o količini i kvaliteti granata novopokrenute proizvodne linije. Ukroboronprom, ukrajinsko državno poduzeće, zajednički će proizvoditi i razvijati teško naoružanje i vojnu opremu s najmanje šest zemalja članica NATO saveza.

Paralelno s opskrbom streljiva za bivše sovjetske sustave kojima se koristi ukrajinska vojska, zapadne zemlje počele su isporuku naoružanja po NATO standardima. Međutim, ustanovilo se da skladišta NATO članica i nisu baš do kraja napunjena rezervama streljiva, a da je proizvodnja teškog streljiva svedena na nužni minimum. Najveći ukrajinski opskrbljivač jesu Sjedinjene Američke Države.

Koliko šalje Amerika?

Do početka rujna isporučile su oko 807.000 granata kalibra od 155 milimetara. To je u prosjeku, od početka rata, oko 100.000 granata na mjesec. Trenutni američki proizvodni kapaciteti streljiva za haubicu velikog kalibra iznose 15.000 granata na mjesec ili 180.000 na godinu. Dakle, godišnja američka produkcija ne može zadovoljiti ni dvomjesečne ukrajinske potrebe za artiljerijskim streljivom.

Zbog toga isporuke idu i s postojećih rezervi američke vojske. Američka vlada pokrenula je program koji bi trebao osigurati trostruko povećanje proizvodnje streljiva. Kad je ponestalo streljiva za haubice kalibra od 155 milimetara, Amerikanci su osigurali dodatne zalihe iz Južne Koreje. I ostale NATO članice, uljuljane nakon pobjede u Hladnom ratu, potpuno su zanemarile proizvodnju streljiva za tešku artiljeriju. Pretpostavka je bila da više neće biti rata visokog intenziteta klasičnim ubojnim sredstvima.

Problemi s održavanjem

Ukrajina je dobila sa Zapada zavidnu količinu suvremenih topničkih sustava. Veliki broj čine samohodne haubice francuskog, američkog, njemačkog, poljskog, češkog i slovačkog porijekla. Takva raznovrsnost u naoružanju stvara nove ustanove koje moraju osigurati njihovo održavanje. Trenutno je jedna trećina isporučenih samohodki izvan uporabe jer čekaju popravke.

To je neminovna posljedica visokog intenziteta upotrebe, teških terenskih uvjeta na ratištu, nedostatka rezervnih dijelova i osposobljenih mehaničara za održavatelja. Saveznice su pritekle Ukrajini u pomoć. Latvija je izvršila popravke na njemačkim samohodnim haubicama PzH2000. Od šest samohodki, na ratište se vratilo pet. Jedna je kanibalizirana za rezervne dijelove. Problem je da ni Bundeswehr nije imao na skladištu rezervnih dijelova. Dijelovi su naručeni.

Lekcija iz Zimskog rata

Po pitanju tenkova i oklopnog naoružanja najveći opskrbljivač Ukrajine je Vojska Ruske Federacije. Ukrajinci su od Zapada dobili preko 300 tenkova sovjetskog porijekla, a od Rusa zarobili 525 komada. Ukrajinska strana uspjela je diverzificirati održavanje i popravak tenkova i oklopnih transportera diljem zemlje. Imaju potrebnu tehnologiju i znanje. Amerikanci i Nizozemci financiraju modernizaciju 90 tenkova T-72 koja će se obaviti u Češkoj. Međutim, uskoro bi se moglo dogoditi da priljev tenkova sovjetskog porijekla prema Ukrajini presahne. U tom smislu potrebno je već razmišljati o mogućnosti opskrbljivanju tenkovima zapadnog porijekla.

Bez dostatne ratne proizvodnje, odnosno opskrbe radnim materijalom, opremom, oružjem i streljivom, nije moguće voditi uspješan rat. Najdrastičniji primjer negativnog utjecaja manjka naoružanja bio je Zimski rat između Finske i SSSR-a. U prvom dijelu rata Finci su do nogu potukli Crvenu armiju u prosincu 1939. godine.

Međutim, kad su se Rusi pregrupirali i s novim snagama krenuli u napad početkom 1940. godine finski branitelji jednostavno su ostali bez topničkog streljiva. Najkritičniji je bio nedostatak protuoklopnog oružja i streljiva. Molotovljevi kokteli nisu bili dostatni u zaustavljanju osvajačkih pohoda Crvene armije. Nitko Finskoj nije htio prodati streljivo i naoružanje! Mala, hrabra nacija, i pored herojskog otpora, morala je ustupiti SSSR-a veliki dio svog teritorija.

Situacija sada suprotna

Sad je situacija potpuno suprotna. I pored svih poteškoća, zemlje zapadne demokracije uspijevaju osiguravati opskrbu Združenih snaga Ukrajine. Norveški parlament odobrio je isporuku streljiva iz svojih ratnih rezervi kako bi pomogao ukrajinsku borbu za slobodu.

Nema sumnje da će Ruska Federacija uspjeti povećati proizvodnju vojnog materijala koja ne zavisi od uvoznih komponenti i tehnologija. Međutim, hoće li to biti dovoljno za vojne potrebe Vojske Ruske Federacije, ostaje otvoreno pitanje. Povijesno je dokazano da je privatno poduzetništvo i inicijativa unutar kapitalističkog modela gospodarstva uvijek bilo efikasnije od državnog proizvodnog modela.

Putin raznim dekretima dodatno etatizira oslabljeno rusko gospodarstvo. Ukazi predsjednika kojima se privatne firme prisiljavaju proizvoditi za vojsku na prvu zvuče vrlo moćno. Međutim, tenkove, topove i granate ne isporučuju ukazi, nego proizvodne linije.

Smanjena ruska nadmoć

U dosadašnjim mjesecima, uz pomoć zapadnih saveznika, Ukrajina je znatno smanjila rusku nadmoć u broju i kvaliteti vojne tehnike. U nekim segmentima Ukrajinci su i nadmašili borbene sposobnosti ruskog agresora. I pored poteškoća, zapadni saveznici uspijevali su osigurati kontinuitet opskrbe Ukrajine streljivom, naoružanjem i vojnom opremom.

Kina se generalno drži po strani. Dok Rusiju snabdijevaju Bjelorusija, Iran i Sjeverna Koreja, iza Ukrajine stoje najmoćnija gospodarstva svijeta. S vlastitom proizvodnjom streljiva, i uz pomoć saveznika, Združene snage Ukrajine imat će dovoljno ratnog materijala za nastavak obrambenog rata.