Zatišje pred buru ili zimska pauza? Osim ruskih pojedinačnih pokušaja prodora na liniji fronta u Donjeckoj oblasti, većina ostalih aktivnosti na borbenoj liniji razdvajanja svodi se na artiljerijske duele i borbena izviđanja. Također, ruski udari po kritičnoj infrastrukturi, u cilju teroriziranja građana Ukrajine na dijelu slobodnog teritorija, ostaju nepromijenjeni.
Osim na mjestima sukoba u Donjeckoj oblasti, ruske inženjerijske jedinice utvrđuju obrambene položaje na ostalim dijelovima fronta. Utvrđivanje lijeve obale Dnjepra i prilaza poluotoku Krimu bili su prioritetni dok je trajala ukrajinska ofenziva u Hersonu. Nakon početka premještanja ukrajinskih oklopno mehaniziranih brigada iz Hersonske oblasti otpočelo je uređenje ruskih obrambenih linija u Zaporožju.
Prva linija obrane je na samoj crti razdvajanja. Druga defenzivna linija oslonjena je na autoput M14, koji se pravcem istok zapad pruža od Nove Kahovke do Melitopolja, u dužini od oko 140 kilometara. Najveći dragulj ruskog osvajanja – Krim, ima već izgrađen sustava fortifikacije na samom prijelazu poluotoku. Dakle, u slučaju ukrajinskog prodora preko Dnjepra ili iz Zaporožja, osloboditelji bi ispred sebe imali najmanje tri pojasa obrambenih objekata koje bi trebali savladati.
Ofenzivne operacije prema susjedima
No, ni na sjevernom dijelu Luganskog fronta Rusi ne sjede skrštenih ruku. Desetci rekviriranih civilnih teretnih kamiona angažirani su za prijevoz građevinskog materijala radi uređenja obrambenih položaja na zapadnim prilazima gradu Svatove. Na suprotnoj strani, Ukrajinci vrše uređenje obrambenih linija na granici prema Bjelorusiji. Podižu se armirano betonski bunkeri uz masovno minsko-eksplozivno zaprečavanje mogućih taktičkih pravaca napada sa sjevera, iz Bjelorusije.
Ovo je vrijedan indikator koji pokazuje kako Združene snage Ukrajine nemaju u planu provođenje ofenzivnih operacija kopnenih snaga prema svome sjevernom susjedu. Također, dio granice prema Rusiji još je ranije utvrđen poljskim fortifikacijama. U povijesti ratovanja poznate su mnoge obrambene linije od Kineskog i Hadrijanovog zida do Maginotove i Siegfriedove linije.
Kako je pala neosvojiva belgijska tvrđava
U principu postoje dva načina savladavanja utvrđenih obrambenih linija. Prvi je zaobilaženje. To su Nijemci učinili u Drugom svjetskom ratu kad su jednostavno svoje djelovanje usmjerili izvan dosega moćne Maginotove linije francuske obrane. Drugi način je savladavanje linijskih fortifikacija oružanom borbom. Svaka obrambena linija jaka je onoliko koliko su jedinice, koje posjedaju obrambene položaje, u mogućnosti braniti sve elemente koji čine sustav obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Minsko polje brzo se razminira ako se ne brani vatrom. Protutenkovski rov lako se svlada ukoliko inženjerci napadačke strane mogu nesmetano formirati prelaz. Dakle u svemu je ključni faktor čovjek. Belgijsku tvrđavu Eben-Emael, na Albertovom kanalu, s posadom od 650 ljudi, zauzelo je svega 85 njemačkih padobranaca u proljeće 1940. godine. Iako je tvrđava slovila za neosvojivu fortifikaciju suvremenog tipa, pala je za samo za dva dana borbi s elitnim Fallschirmjäger trupama.
Utvrdina posada nije imala odgovor na iznenađenje po vremenu i načinu djelovanja njemačkih specijalaca. U zoru, 10. svibnja 1940. godine zračno-desantne snage, iz sastava Luftwaffe, jedrilicama su sletjele na krov tvrđave. Dok je posada utvrde, zaštićena tonama armiranog betona i zemlje, pasivno čekala suvisla naređenja, njemački padobranci su, gotovo nesmetano, uništavali pojedinačne elemente fortifikacije. Predaa je bila neminovna, a samim time i pad sustava belgijske obrane.
Ukrajinski primjer manevarskog ratovanja
U dosadašnjim ofenzivnim operacijama Združene snage Ukrajine pokazale su neke vrlo vrijedne karakteristike. Ako se usporede oslobodilačke operacije u Harkovskoj i Hersonskoj oblasti, uočavaju se bitne razlike u primjeni taktike. Napadna djelovanja, kojima je oslobođena gotovo cijela Harkovska oblast, mogu se uzeti kao primjer manevarskog ratovanja, primjenom taktike Thunder Run ili u prijevodu “gromoviti prodor”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osnovna karakteristika je prodor manjih borbenih skupina, motoriziranih ili oklopnih, u kolonama prema dubini neprijatelja. Dakle, ne koristi se standardni borbeni raspored u napadu nego je formacija podređena brzini prodora. Zbog toga se izbjegavaju utvrđena mjesta. Sukob s obrambenim snagama prihvaća se jedino ako je neizbježan. Vrši se presijecanje neprijateljskih linija komunikacija i opskrbe. Napadačke kolone imaju pojedinačne ili zajedničke krajnje ciljeve koji se prilagođavaju u skladu s razvojem situacije. Promjene su toliko dinamične da neprijatelj nema vremena za organizaciju obrane na novim položajima.
Što je ključno za izvođenje ‘gromovitih prodora’
Za izvođenje “gromovitih prodora” nije dovoljna samo drskost, brzina i odlučnost. Prije svega važno je dobro obavještajno osiguranje i uočavanje povoljne prilike za izvođenje ovih operacija. U slučaju oslobođenja Harkovske oblasti, prilika se ukazala kad su Rusi povukli elitne padobranske jedinice prema Hersonu, a na položajima ostavili prorijeđene rezerviste.
Međutim, ne ide uvijek sve po planu. U Prvom čečenskom ratu, Rusi su namjeravali brzim prodorima oklopnih kolona zauzeti centar Groznog i dekapitirati čečensko političko vodstvo. U prodor je krenula 131. zasebna mehanizirana brigada. U nekoliko dana, ova je brigada izgubila 20 od svojih 26 glavnih borbenih tenkova T-72, 102 od svojih 120 oklopnih vozila i gotovo 800 od svojih 1000 vojnika. Slično se dogodilo tijekom bitke za Vukovar na Trpinjskoj cesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najveći američki promašaj primjene taktike “gromovitog prodora” dogodio se u Mogadishu, glavnom gradu Somalije od 3. do 4. listopada 1993. godine. Američke specijalne snage pokušale u iz centra grada oteti pobunjeničkog lidera Mohammed Farah Aidida. Sve je završilo vrlo ponižavajuće za elitne američke trupe. Ukupno 18 poginulih, 73 ranjena i jedan zarobljeni američki vojnik, uz obaranje dva helikoptera, konačna je bilanca neuspjele akcije. O svemu je snimljen izvrstan film Black Hawk Down.
Nekoliko ne baš uspješnih pokušaja
Međutim, drugi zaljevski rat najbolji je svjedok uspješne primjene taktike “gromovitih prodora” po cijelom bojištu pa sve do središta Bagdada. Drugi način ofenzivnog djelovanja, Ukrajinci su demonstrirali u Hersonskoj oblasti. Zbog potpuno druge kvalitete ruskih trupa i organizacije obrane, taktika “gromovitog prodora” u Hersonskoj oblasti nije funkcionirala. Bilo je nekoliko, ne baš uspješnih, pokušaja.
Zbog toga se i zapovjedništvo Združenih snaga Ukrajine odlučilo na taktiku iscrpljivanja neprijatelja. Izolacija bojišta uz artiljerijske udare po ruskim obrambenim i logističkim linijama degradiralo je rusku sposobnost za provođenje uspješne obrane. Sve je trajalo gotovo tri mjeseca, ali je na kraju urodilo plodom. Rusi su napustili lijevu obalu Dnjepra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zimski uvjeti ne idu u korist napadačkim snagama. Je li moguće izvesti “gromovite udare” u zimskim uvjetima na dobro utvrđene položaje neprijatelja? Teoretski da, ako teren omogući brzi manevar, a unutar obrambenih linija ukaže se prilika za prodor. Međutim, dosadašnji ukrajinski pokušaji probijanja dobro utvrđenih ruskih obrambenih linija nisu bili pretjerano uspješni. Da bi se omekšala dobro organizirana obrana, potrebna je opsežna artiljerijska priprema. To iziskuje enormnu količinu granata velikog kalibra. To je problem koji trenutno muči obje zaraćene strane.
Iscrpljivanje ionako slabih ruskih trupa
Sadašnje djelovanje Ukrajinaca usmjereno je ne ruske logističke centre, linije snabdijevanja i mjesta razmještaja mobiliziranih rezervista. Dakle, iscrpljivanje. Nastoje pogoršati ionako loše stanje snabdijevanja ruskih vojnika. Sistematsko uskraćivanje osnovnih potrepština vojnicima na prvoj crti, neminovno dovodi do slabljenja borbenih sposobnosti postrojbe.
Uz već postojeći nizak borbeni moral ruskih trupa, možda će to stvoriti priliku za izvođenje novih oslobodilačkih operacija. Ukrajinci su pokazali zavidnu sposobnost operativnog maskiranja i demonstrativnog djelovanja čime su iznenadili, ne samo protivnike, nego i sve analitičare.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, Vojska Ruske Federacije puni rovove mobiliziranim trupama. Sadašnja organizacija ruske obrane po dubini mnogo je veći zalogaj u odnosu na dosadašnje napadne operacije. Ipak, ponovit ću što sam ranije napisao. Nitko ne zna koliko je Rusija jaka odnosno slaba, dok im Ukrajinci nisu uzeli mjeru!
Vojni komentator: Ukrajinci su razvili dvije savršene taktike kojima tamane Ruse. Jedna je pred zimu posebno brutalna
Ako usporedimo oslobodilačke operacije u Harkovskoj i Hersonskoj oblasti, kod Ukrajinaca uočavamo bitne razlike u taktici
Za izvođenje 'gromovitih prodora' nije dovoljna samo drskost, brzina i odlučnost. Prije svega važno je dobro obavještajno osiguranje i uočavanje povoljne prilike za izvođenje ovih operacija. U slučaju oslobođenja Harkovske oblasti, prilika se ukazala kad su Rusi povukli elitne padobranske jedinice prema Hersonu, a na položajima ostavili prorijeđene rezerviste
Zatišje pred buru ili zimska pauza? Osim ruskih pojedinačnih pokušaja prodora na liniji fronta u Donjeckoj oblasti, većina ostalih aktivnosti na borbenoj liniji razdvajanja svodi se na artiljerijske duele i borbena izviđanja. Također, ruski udari po kritičnoj infrastrukturi, u cilju teroriziranja građana Ukrajine na dijelu slobodnog teritorija, ostaju nepromijenjeni.
Osim na mjestima sukoba u Donjeckoj oblasti, ruske inženjerijske jedinice utvrđuju obrambene položaje na ostalim dijelovima fronta. Utvrđivanje lijeve obale Dnjepra i prilaza poluotoku Krimu bili su prioritetni dok je trajala ukrajinska ofenziva u Hersonu. Nakon početka premještanja ukrajinskih oklopno mehaniziranih brigada iz Hersonske oblasti otpočelo je uređenje ruskih obrambenih linija u Zaporožju.
Prva linija obrane je na samoj crti razdvajanja. Druga defenzivna linija oslonjena je na autoput M14, koji se pravcem istok zapad pruža od Nove Kahovke do Melitopolja, u dužini od oko 140 kilometara. Najveći dragulj ruskog osvajanja – Krim, ima već izgrađen sustava fortifikacije na samom prijelazu poluotoku. Dakle, u slučaju ukrajinskog prodora preko Dnjepra ili iz Zaporožja, osloboditelji bi ispred sebe imali najmanje tri pojasa obrambenih objekata koje bi trebali savladati.
Ofenzivne operacije prema susjedima
No, ni na sjevernom dijelu Luganskog fronta Rusi ne sjede skrštenih ruku. Desetci rekviriranih civilnih teretnih kamiona angažirani su za prijevoz građevinskog materijala radi uređenja obrambenih položaja na zapadnim prilazima gradu Svatove. Na suprotnoj strani, Ukrajinci vrše uređenje obrambenih linija na granici prema Bjelorusiji. Podižu se armirano betonski bunkeri uz masovno minsko-eksplozivno zaprečavanje mogućih taktičkih pravaca napada sa sjevera, iz Bjelorusije.
Ovo je vrijedan indikator koji pokazuje kako Združene snage Ukrajine nemaju u planu provođenje ofenzivnih operacija kopnenih snaga prema svome sjevernom susjedu. Također, dio granice prema Rusiji još je ranije utvrđen poljskim fortifikacijama. U povijesti ratovanja poznate su mnoge obrambene linije od Kineskog i Hadrijanovog zida do Maginotove i Siegfriedove linije.
Kako je pala neosvojiva belgijska tvrđava
U principu postoje dva načina savladavanja utvrđenih obrambenih linija. Prvi je zaobilaženje. To su Nijemci učinili u Drugom svjetskom ratu kad su jednostavno svoje djelovanje usmjerili izvan dosega moćne Maginotove linije francuske obrane. Drugi način je savladavanje linijskih fortifikacija oružanom borbom. Svaka obrambena linija jaka je onoliko koliko su jedinice, koje posjedaju obrambene položaje, u mogućnosti braniti sve elemente koji čine sustav obrane.
Minsko polje brzo se razminira ako se ne brani vatrom. Protutenkovski rov lako se svlada ukoliko inženjerci napadačke strane mogu nesmetano formirati prelaz. Dakle u svemu je ključni faktor čovjek. Belgijsku tvrđavu Eben-Emael, na Albertovom kanalu, s posadom od 650 ljudi, zauzelo je svega 85 njemačkih padobranaca u proljeće 1940. godine. Iako je tvrđava slovila za neosvojivu fortifikaciju suvremenog tipa, pala je za samo za dva dana borbi s elitnim Fallschirmjäger trupama.
Utvrdina posada nije imala odgovor na iznenađenje po vremenu i načinu djelovanja njemačkih specijalaca. U zoru, 10. svibnja 1940. godine zračno-desantne snage, iz sastava Luftwaffe, jedrilicama su sletjele na krov tvrđave. Dok je posada utvrde, zaštićena tonama armiranog betona i zemlje, pasivno čekala suvisla naređenja, njemački padobranci su, gotovo nesmetano, uništavali pojedinačne elemente fortifikacije. Predaa je bila neminovna, a samim time i pad sustava belgijske obrane.
Ukrajinski primjer manevarskog ratovanja
U dosadašnjim ofenzivnim operacijama Združene snage Ukrajine pokazale su neke vrlo vrijedne karakteristike. Ako se usporede oslobodilačke operacije u Harkovskoj i Hersonskoj oblasti, uočavaju se bitne razlike u primjeni taktike. Napadna djelovanja, kojima je oslobođena gotovo cijela Harkovska oblast, mogu se uzeti kao primjer manevarskog ratovanja, primjenom taktike Thunder Run ili u prijevodu “gromoviti prodor”.
Osnovna karakteristika je prodor manjih borbenih skupina, motoriziranih ili oklopnih, u kolonama prema dubini neprijatelja. Dakle, ne koristi se standardni borbeni raspored u napadu nego je formacija podređena brzini prodora. Zbog toga se izbjegavaju utvrđena mjesta. Sukob s obrambenim snagama prihvaća se jedino ako je neizbježan. Vrši se presijecanje neprijateljskih linija komunikacija i opskrbe. Napadačke kolone imaju pojedinačne ili zajedničke krajnje ciljeve koji se prilagođavaju u skladu s razvojem situacije. Promjene su toliko dinamične da neprijatelj nema vremena za organizaciju obrane na novim položajima.
Što je ključno za izvođenje ‘gromovitih prodora’
Za izvođenje “gromovitih prodora” nije dovoljna samo drskost, brzina i odlučnost. Prije svega važno je dobro obavještajno osiguranje i uočavanje povoljne prilike za izvođenje ovih operacija. U slučaju oslobođenja Harkovske oblasti, prilika se ukazala kad su Rusi povukli elitne padobranske jedinice prema Hersonu, a na položajima ostavili prorijeđene rezerviste.
Međutim, ne ide uvijek sve po planu. U Prvom čečenskom ratu, Rusi su namjeravali brzim prodorima oklopnih kolona zauzeti centar Groznog i dekapitirati čečensko političko vodstvo. U prodor je krenula 131. zasebna mehanizirana brigada. U nekoliko dana, ova je brigada izgubila 20 od svojih 26 glavnih borbenih tenkova T-72, 102 od svojih 120 oklopnih vozila i gotovo 800 od svojih 1000 vojnika. Slično se dogodilo tijekom bitke za Vukovar na Trpinjskoj cesti.
Najveći američki promašaj primjene taktike “gromovitog prodora” dogodio se u Mogadishu, glavnom gradu Somalije od 3. do 4. listopada 1993. godine. Američke specijalne snage pokušale u iz centra grada oteti pobunjeničkog lidera Mohammed Farah Aidida. Sve je završilo vrlo ponižavajuće za elitne američke trupe. Ukupno 18 poginulih, 73 ranjena i jedan zarobljeni američki vojnik, uz obaranje dva helikoptera, konačna je bilanca neuspjele akcije. O svemu je snimljen izvrstan film Black Hawk Down.
Nekoliko ne baš uspješnih pokušaja
Međutim, drugi zaljevski rat najbolji je svjedok uspješne primjene taktike “gromovitih prodora” po cijelom bojištu pa sve do središta Bagdada. Drugi način ofenzivnog djelovanja, Ukrajinci su demonstrirali u Hersonskoj oblasti. Zbog potpuno druge kvalitete ruskih trupa i organizacije obrane, taktika “gromovitog prodora” u Hersonskoj oblasti nije funkcionirala. Bilo je nekoliko, ne baš uspješnih, pokušaja.
Zbog toga se i zapovjedništvo Združenih snaga Ukrajine odlučilo na taktiku iscrpljivanja neprijatelja. Izolacija bojišta uz artiljerijske udare po ruskim obrambenim i logističkim linijama degradiralo je rusku sposobnost za provođenje uspješne obrane. Sve je trajalo gotovo tri mjeseca, ali je na kraju urodilo plodom. Rusi su napustili lijevu obalu Dnjepra.
Zimski uvjeti ne idu u korist napadačkim snagama. Je li moguće izvesti “gromovite udare” u zimskim uvjetima na dobro utvrđene položaje neprijatelja? Teoretski da, ako teren omogući brzi manevar, a unutar obrambenih linija ukaže se prilika za prodor. Međutim, dosadašnji ukrajinski pokušaji probijanja dobro utvrđenih ruskih obrambenih linija nisu bili pretjerano uspješni. Da bi se omekšala dobro organizirana obrana, potrebna je opsežna artiljerijska priprema. To iziskuje enormnu količinu granata velikog kalibra. To je problem koji trenutno muči obje zaraćene strane.
Iscrpljivanje ionako slabih ruskih trupa
Sadašnje djelovanje Ukrajinaca usmjereno je ne ruske logističke centre, linije snabdijevanja i mjesta razmještaja mobiliziranih rezervista. Dakle, iscrpljivanje. Nastoje pogoršati ionako loše stanje snabdijevanja ruskih vojnika. Sistematsko uskraćivanje osnovnih potrepština vojnicima na prvoj crti, neminovno dovodi do slabljenja borbenih sposobnosti postrojbe.
Uz već postojeći nizak borbeni moral ruskih trupa, možda će to stvoriti priliku za izvođenje novih oslobodilačkih operacija. Ukrajinci su pokazali zavidnu sposobnost operativnog maskiranja i demonstrativnog djelovanja čime su iznenadili, ne samo protivnike, nego i sve analitičare.
Ipak, Vojska Ruske Federacije puni rovove mobiliziranim trupama. Sadašnja organizacija ruske obrane po dubini mnogo je veći zalogaj u odnosu na dosadašnje napadne operacije. Ipak, ponovit ću što sam ranije napisao. Nitko ne zna koliko je Rusija jaka odnosno slaba, dok im Ukrajinci nisu uzeli mjeru!