Još jedna blamaža za ratno zrakoplovstvo Vojske Ruske Federacije. U ranim jutarnjim satima, 5. prosinca, najmanje dva ukrajinska drona izvršila su uspješan napad na zrakoplovne baze Engles i Djagilevo, lokacije ruske strateške avijacije u regijama Saratov i Rjazan.
Dan poslije, ukrajinski dron zapalio je skladište tekućeg pogonskog goriva kod aerodroma Kursk. Mjesta baziranja strateške avijacije, uz lokacije interkontinentalnih balističkih projektila i nuklearnih podmornica, predstavljaju najbolje čuvane vojne objekte unutar arsenala neke svjetske sile.
Kako se čuvaju avioni
Teški strateški bombarderi, iz vremena Hladnog rata, imaju raspon krila i preko pedeset metara. Zbog toga se njihova zaštita ne bazira na zatvorenim armirano betonskim skloništima. Rastresit raspored na stajankama i protueksplozivni pregradni zidovi predstavljaju mjere zaštite koje osigurava zrakoplovna baza.
Međutim, lociranje duboko unutar vlastitog teritorija, snažna teritorijalna obrana, uz gustu neposrednu protuzračnu obranu zrakoplovne baze, osnovni su načini zaštite lokacija strategijske avijacije od napada iz zraka. Obje baze koje su pogodile ukrajinske bespilotne letjelice udaljene su preko 600 kilometara od teritorija pod kontrolom ukrajinskih snaga.
Nešto ozbiljno ne štima
Dakle, i pored velike udaljenosti od bojišta te višeslojne protuzračne obrane, ukrajinske snage uspjele su izvršiti udar po stajankama na kojima su bili raspoređeni strategijski bombarder Tu-95 i T-22. Nešto ozbiljno ne funkcionira u sustavu protuzračne obrane teritorija Ruske Federacije, pogotovo strateški važnih objekata, od napada iz zraka.
Prema ruskim izvorima, napad je izvršen sovjetskim bespilotnim letjelicama Tupoljev Tu-141 Striž. Identična izviđačka bespilotna letjelica, nakon što je ostala bez goriva, srušila se oko 23 sata 10. ožujka ove godine na zagrebačko naselje Jarun. Za razliku od drona koji je odlutao do Zagreba, bespilotne letjelice poslane na ruske zrakoplovne baze imale su eksplozivno punjenje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jakost eksplozije vidljiva je sa snimki nadzornih kamera. Prodoran zvuk mlaznog motora, prije samog udara, još je jedan od pokazatelja da se radi o letjelici starije generacije pogonjene turbomlaznim motorom. Za razliku od suvremenih turboventilatorskih motora, koji pokreću novu generaciju krstarećih projektila, motor KR-17A iz sedamdesetih godina prethodnog stoljeća stvara veliku buku.
Precizni udari dronova
Sovjetski izviđački dronovi Tu-141, iako stari preko trideset godina, mogu nositi do 150 kg korisnog, to jest ubojnog tereta. Maksimalni dolet iznosi do 1000 km. Međutim, samo zamjena aero-foto kamera eksplozivnim punjenjem ne čini od ovog drona učinkovito oružje. Naime, u oba slučaja, dronovi su udarili vrlo precizno na stajanke gdje su bili parkirani ruski bombarderi.
Prema dostupnim ruskim službenim informacijama, u bazi Engels oštećene su najmanje dvije letjelice T-95, poginule dvije, a ranjene tri osobe na zemlji. Drugi izvori govore o dva uništena i dva oštećena bombardera Tu-95. Također, ruski izvori, navode kako je u zrakoplovnoj bazi Djagilevo došlo do “eksplozije” cisterne za gorivo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Satelitski snimak ukazuje na veliku površinu izgaranja u blizini parkiranog supersoničnog bombardera Tu-22M. Zrakoplov je vjerojatno oštećen. Dakle, nije se radilo o zalutaloj bespilotnoj letjelici nego o precizno izvedenom napadu na unaprijed određenu metu.
Modernizirali opremu
Izvorna navigacijska oprema, iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ni približno nije omogućavala takvu točnost navođenja drona. Zbog toga su ukrajinski inženjeri morali načiniti modernizaciju sustava navigacije oldtimera Tu-141. Ugradnja suvremenih sustava za vođenje zrakoplovne navigacija ne predstavlja poseban tehnički problem za zrakoplovne inženjere.
Međutim, sučelje između digitalne navigacijske opreme i analognog sustava upravljanja letjelicom predstavlja veliki tehnološki izazov kojeg su Ukrajinci, očigledno, uspješno riješili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neučinkovitost obrane
No, bez obzira o kojem se tipu mlaznog drona radi, neučinkovitost ruske protuzračne obrane još je jedno veliko iznenađenje. Obje baze nalaze se preko 600 kilometara od linije fronta. Dakle, ruska teritorijalna protuzračna obrana imala je gotovo cijeli sat za reakciju.
U zagrebačkom slučaju drona radilo se o svega sedam minuta leta. Naši su ga radari vidjeli, ali naši presretači MiG-21 ne lete noću jer piloti nisu za to osposobljeni.
Rusku teritorijalnu protuzračnu obranu čini mreža motrilačkih radara dugog dometa, raketni PZO sustavi dugog dometa i lovačka avijacija. Motrilački radari uvezani su u integrirani sustav zračnog motrenja i zapovijedanja. Ponos ruske protuavionske i protubalističke rakete tehnika S-300 ili S-400, sa svojim radarskim sustavima, čine okosnicu zemaljske PZO teritorija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nemaju dovoljno obuke
Od lovačke avijacije, za obranu zračnog prostora Ruske Federacije u upotrebi su lovački zrakoplovi iz serije Suhoj Su-27 i Su-35, kao i nešto stariji MiG-31. Potrebno je naglasiti da je MiG-31 namjenski konstruiran za obranu od naleta američkih krstarećih raketa tipa BGM-109 Tomahawk. Rakete nisu pucale, a lovci nisu letjeli.
Napad dronova dogodio se prije svitanja. Nije isključeno da ruski piloti nemaju dovoljno obuke za izvođenje presretanja noću. S prosječnim godišnjim naletom od svega 60 sati, to je vrlo vjerojatno.
Što da je napala velesila?
Za neposrednu zaštitu pojedinih važnih objekata od napada iz zraka, Rusima na raspolaganju stoji cijela paleta PZO sustava. Najnovija praksa iz Sirije ukazuje na da je Pantsir-S, ugrađen na kamionu KAMAZ-6560, najčešće korišteno PZO sredstvo za neposrednu obranu vitalnih objekata. Teoretski, kombinacija PZO navođenih raketa i topova kalibra od 30 milimetara ovaj sustav čini izuzetno ubojitim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, ruski sustav teritorijalne i neposredne PZO potpuno je zakazao. Dva prastara lansirana drona i dva pogotka. Sve se događa u uvjetima kad je zemlja u ratu, a svi sustavi PZO trebaju biti u najvišem stupnju borbene pripravnosti. Nije primijećena ama baš nikakva reakcija ruske PZO oko napadnutih lokacija. Što bi se dogodilo da je na ruske zrakoplovne baze izvršen masovni udar neke velesile, suvremenim projektilima iz 21. stoljeća?
Važan preventivni udar
Baza Engels matična je lokacija 121. gardijske pukovnije naoružane supersoničnim bombarderima Tu-160M Blackjack i 184. Bombarderske zrakoplovne pukovnije naoružane starim, ali još uvijek upotrebljivim turboprop bombarderima Tu-95 Bear. Obje pukovnije sa 16 komada Tu-160 i 20 bombardera Tu-95 čine 22. bombardersku diviziju.
Novi masovni teroristički udar po civilnoj infrastrukturi već je ranije najavljen. Uočene su obimne pripreme. Za potrebe napada na ukrajinsku infrastrukturnu izvršena je dodatna koncentracija strateške avijacije. Planiran je napad s najmanje sto krstarećih projektila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, ukrajinski preventivni udar, dva sata prije planiranog otpočinjanja ruskog napada, iz igre je izbacio dvije zrakoplovne baze. Tog dana Ukrajina je napadnuta sa “samo” 70 krilatih raketa raznih tipova. Deset je došlo s Krima, dvadeset projektila lansirano je iz Crnog mora, dok je četrdeset doletjelo iz Rostovske oblasti.
Pomutili im taktiku
Ukrajinska PZO spremno je čekala udare. Prema ukrajinskim izvorima od sedamdeset lansiranih, oboreno je šezdeset krstarećih projektila. Prvi put snimke potvrđuju obaranje ruskog krstarećeg projektila njemačkim protuavionskim sustavom Gepard.
Dva kratka rafala, ispaljena iz para automatskih topova kalibra od 35 milimetara, bila su dovoljna za likvidaciju opasnog uljeza. Takva učinkovitost postiže se autonomnim sustavom upravljanja vatrom koji se bazira na radarima montiranim na vozilo i spregnutim topovima.
S vojničkog gledišta, netko ovaj napad može smatrati simboličnim. Međutim, nije baš tako. Prvo, iz ciljeva operacija izbačene su dvije zrakoplovne baze i smanjena količina ispaljenih raketa u jednom salvu. Naime, kako bi savladali sve učinkovitiju PZO Ukrajine, ruske snage nastoje istovremenim lansiranjem velikog broja raketa nadmašiti kapacitet PZO sustava branitelja. U ovom slučaju, Ukrajinci su im pomutili taktiku.
Natjerani na povlačenje
Pored toga, jedan Tu-95 može ponijeti 14 krstarećih projektila kojima se trenutno napada kritična infrastruktura Ukrajine. Dakle, izbacivanjem iz upotrebe četiri bombardera ovog tipa, ruski plotun krstarećih raketa kraći je za 54 projektila. Ujedno, za uništene bombardere Tu-95 nema više zamjene jer se ne proizvode od 1993. godine.
I konačno, ovaj napad će natjerati rusku stratešku avijaciju na povlačenje dalje u dubinu teritorija. Sve je to dodatno i materijalno, financijsko i kadrovsko iscrpljivanje ruskih oružanih snaga.
Združene snage Ukrajine, u sprječavanju ruskog državnog terora nad građanima Ukrajine, osim defanzivne primjenjuju i ofenzivne akcije protiv platformi za lansiranje krstarećih projektila. Prvo je u napadu pomorskih dronova oštećen admiralski brod Crnomorske flote Admiral Makarov. Ova fregata klase Admiral Grigorovič mogla je lansirati osam krstarećih projektila tipa Kalibr. Kao posljedica, dio flote povučen je u ratnu luku Novorosijsk, a fregata je izvan upotrebe.
Usporedba s Tokijom
Napad na zračne baze Engles i Djagilevo otvorio je novo poglavlje u uništavanju platformi koje lansiraju krstareće projektile iz zraka na, do sada, nedodirljivim lokacijama. Neki uspoređuju ukrajinski udar na zrakoplovne baze zračne baze Engels i Djagilevo s američkim napadom na Tokio koji je predvodio bojnik Doolittle.
Pred zoru 18. travnja 1942. godine, grupa od 16 srednjih bombardera B-25 poletjelo je prema do tada nedodirljivim japanskim otocima. Napad je bio drzak i smion. Po olujnom moru, preopterećeni gorivom, u zrak su se digli s nosača aviona Hornet. Let je bio bez mogućnosti povratka. Od 80 članova posade sedam se nikad nije vratilo. Šteta od bombardiranja je bila relativno mala.
Odvažni i inovativni
Ali, nakon katastrofalnih gubitaka zbog japanskog napada na Pearl Harbour, napad na Tokio došao je kao melem na ranu. Međutim, već na samom početku rata, odvažnim napadom dva ukrajinska helikoptera Mi-24 na rezervoar s gorivom kod Belgoroda jasno su dali do znanja da Ukrajincima neće nedostajati hrabrosti, odvažnosti i taktičke inovativnosti.
Zrakoplovna baza Djagilevo nalazi se svega 170 kilometara jugoistočno od središta Moskve. Dakle, i glavni grad ruskog “imperija” nalazio se u dometu dronova. Iskreno se nadam da će Združene snage Ukrajine nastaviti s uništavanjem neprijateljskih vojnih potencijala. Jedino na taj način može se doći do pravednog mira.
Vojni komentator: Ukrajinci su Rusima iz igre upravo izbacili dvije baze, i to starim dronovima. Jedan takav je pao i na Zagreb
Ruski sustav obrane potpuno je zakazao. Za razliku od zagrebačkog drona, ovi su bili puni eksploziva
Zrakoplovna baza Djagilevo nalazi se svega 170 kilometar jugoistočno od središta Moskve. Dakle, i glavni grad ruskog "imperija" nalazio se u dometu dronova. Iskreno se nadam da će Združene snage Ukrajine nastaviti s uništavanjem neprijateljskih vojnih potencijala. Jedino na taj način može se doći do pravednog mira
Još jedna blamaža za ratno zrakoplovstvo Vojske Ruske Federacije. U ranim jutarnjim satima, 5. prosinca, najmanje dva ukrajinska drona izvršila su uspješan napad na zrakoplovne baze Engles i Djagilevo, lokacije ruske strateške avijacije u regijama Saratov i Rjazan.
Dan poslije, ukrajinski dron zapalio je skladište tekućeg pogonskog goriva kod aerodroma Kursk. Mjesta baziranja strateške avijacije, uz lokacije interkontinentalnih balističkih projektila i nuklearnih podmornica, predstavljaju najbolje čuvane vojne objekte unutar arsenala neke svjetske sile.
Kako se čuvaju avioni
Teški strateški bombarderi, iz vremena Hladnog rata, imaju raspon krila i preko pedeset metara. Zbog toga se njihova zaštita ne bazira na zatvorenim armirano betonskim skloništima. Rastresit raspored na stajankama i protueksplozivni pregradni zidovi predstavljaju mjere zaštite koje osigurava zrakoplovna baza.
Međutim, lociranje duboko unutar vlastitog teritorija, snažna teritorijalna obrana, uz gustu neposrednu protuzračnu obranu zrakoplovne baze, osnovni su načini zaštite lokacija strategijske avijacije od napada iz zraka. Obje baze koje su pogodile ukrajinske bespilotne letjelice udaljene su preko 600 kilometara od teritorija pod kontrolom ukrajinskih snaga.
Nešto ozbiljno ne štima
Dakle, i pored velike udaljenosti od bojišta te višeslojne protuzračne obrane, ukrajinske snage uspjele su izvršiti udar po stajankama na kojima su bili raspoređeni strategijski bombarder Tu-95 i T-22. Nešto ozbiljno ne funkcionira u sustavu protuzračne obrane teritorija Ruske Federacije, pogotovo strateški važnih objekata, od napada iz zraka.
Prema ruskim izvorima, napad je izvršen sovjetskim bespilotnim letjelicama Tupoljev Tu-141 Striž. Identična izviđačka bespilotna letjelica, nakon što je ostala bez goriva, srušila se oko 23 sata 10. ožujka ove godine na zagrebačko naselje Jarun. Za razliku od drona koji je odlutao do Zagreba, bespilotne letjelice poslane na ruske zrakoplovne baze imale su eksplozivno punjenje.
Jakost eksplozije vidljiva je sa snimki nadzornih kamera. Prodoran zvuk mlaznog motora, prije samog udara, još je jedan od pokazatelja da se radi o letjelici starije generacije pogonjene turbomlaznim motorom. Za razliku od suvremenih turboventilatorskih motora, koji pokreću novu generaciju krstarećih projektila, motor KR-17A iz sedamdesetih godina prethodnog stoljeća stvara veliku buku.
Precizni udari dronova
Sovjetski izviđački dronovi Tu-141, iako stari preko trideset godina, mogu nositi do 150 kg korisnog, to jest ubojnog tereta. Maksimalni dolet iznosi do 1000 km. Međutim, samo zamjena aero-foto kamera eksplozivnim punjenjem ne čini od ovog drona učinkovito oružje. Naime, u oba slučaja, dronovi su udarili vrlo precizno na stajanke gdje su bili parkirani ruski bombarderi.
Prema dostupnim ruskim službenim informacijama, u bazi Engels oštećene su najmanje dvije letjelice T-95, poginule dvije, a ranjene tri osobe na zemlji. Drugi izvori govore o dva uništena i dva oštećena bombardera Tu-95. Također, ruski izvori, navode kako je u zrakoplovnoj bazi Djagilevo došlo do “eksplozije” cisterne za gorivo.
Satelitski snimak ukazuje na veliku površinu izgaranja u blizini parkiranog supersoničnog bombardera Tu-22M. Zrakoplov je vjerojatno oštećen. Dakle, nije se radilo o zalutaloj bespilotnoj letjelici nego o precizno izvedenom napadu na unaprijed određenu metu.
Modernizirali opremu
Izvorna navigacijska oprema, iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ni približno nije omogućavala takvu točnost navođenja drona. Zbog toga su ukrajinski inženjeri morali načiniti modernizaciju sustava navigacije oldtimera Tu-141. Ugradnja suvremenih sustava za vođenje zrakoplovne navigacija ne predstavlja poseban tehnički problem za zrakoplovne inženjere.
Međutim, sučelje između digitalne navigacijske opreme i analognog sustava upravljanja letjelicom predstavlja veliki tehnološki izazov kojeg su Ukrajinci, očigledno, uspješno riješili.
Neučinkovitost obrane
No, bez obzira o kojem se tipu mlaznog drona radi, neučinkovitost ruske protuzračne obrane još je jedno veliko iznenađenje. Obje baze nalaze se preko 600 kilometara od linije fronta. Dakle, ruska teritorijalna protuzračna obrana imala je gotovo cijeli sat za reakciju.
U zagrebačkom slučaju drona radilo se o svega sedam minuta leta. Naši su ga radari vidjeli, ali naši presretači MiG-21 ne lete noću jer piloti nisu za to osposobljeni.
Rusku teritorijalnu protuzračnu obranu čini mreža motrilačkih radara dugog dometa, raketni PZO sustavi dugog dometa i lovačka avijacija. Motrilački radari uvezani su u integrirani sustav zračnog motrenja i zapovijedanja. Ponos ruske protuavionske i protubalističke rakete tehnika S-300 ili S-400, sa svojim radarskim sustavima, čine okosnicu zemaljske PZO teritorija.
Nemaju dovoljno obuke
Od lovačke avijacije, za obranu zračnog prostora Ruske Federacije u upotrebi su lovački zrakoplovi iz serije Suhoj Su-27 i Su-35, kao i nešto stariji MiG-31. Potrebno je naglasiti da je MiG-31 namjenski konstruiran za obranu od naleta američkih krstarećih raketa tipa BGM-109 Tomahawk. Rakete nisu pucale, a lovci nisu letjeli.
Napad dronova dogodio se prije svitanja. Nije isključeno da ruski piloti nemaju dovoljno obuke za izvođenje presretanja noću. S prosječnim godišnjim naletom od svega 60 sati, to je vrlo vjerojatno.
Što da je napala velesila?
Za neposrednu zaštitu pojedinih važnih objekata od napada iz zraka, Rusima na raspolaganju stoji cijela paleta PZO sustava. Najnovija praksa iz Sirije ukazuje na da je Pantsir-S, ugrađen na kamionu KAMAZ-6560, najčešće korišteno PZO sredstvo za neposrednu obranu vitalnih objekata. Teoretski, kombinacija PZO navođenih raketa i topova kalibra od 30 milimetara ovaj sustav čini izuzetno ubojitim.
Međutim, ruski sustav teritorijalne i neposredne PZO potpuno je zakazao. Dva prastara lansirana drona i dva pogotka. Sve se događa u uvjetima kad je zemlja u ratu, a svi sustavi PZO trebaju biti u najvišem stupnju borbene pripravnosti. Nije primijećena ama baš nikakva reakcija ruske PZO oko napadnutih lokacija. Što bi se dogodilo da je na ruske zrakoplovne baze izvršen masovni udar neke velesile, suvremenim projektilima iz 21. stoljeća?
Važan preventivni udar
Baza Engels matična je lokacija 121. gardijske pukovnije naoružane supersoničnim bombarderima Tu-160M Blackjack i 184. Bombarderske zrakoplovne pukovnije naoružane starim, ali još uvijek upotrebljivim turboprop bombarderima Tu-95 Bear. Obje pukovnije sa 16 komada Tu-160 i 20 bombardera Tu-95 čine 22. bombardersku diviziju.
Novi masovni teroristički udar po civilnoj infrastrukturi već je ranije najavljen. Uočene su obimne pripreme. Za potrebe napada na ukrajinsku infrastrukturnu izvršena je dodatna koncentracija strateške avijacije. Planiran je napad s najmanje sto krstarećih projektila.
Međutim, ukrajinski preventivni udar, dva sata prije planiranog otpočinjanja ruskog napada, iz igre je izbacio dvije zrakoplovne baze. Tog dana Ukrajina je napadnuta sa “samo” 70 krilatih raketa raznih tipova. Deset je došlo s Krima, dvadeset projektila lansirano je iz Crnog mora, dok je četrdeset doletjelo iz Rostovske oblasti.
Pomutili im taktiku
Ukrajinska PZO spremno je čekala udare. Prema ukrajinskim izvorima od sedamdeset lansiranih, oboreno je šezdeset krstarećih projektila. Prvi put snimke potvrđuju obaranje ruskog krstarećeg projektila njemačkim protuavionskim sustavom Gepard.
Dva kratka rafala, ispaljena iz para automatskih topova kalibra od 35 milimetara, bila su dovoljna za likvidaciju opasnog uljeza. Takva učinkovitost postiže se autonomnim sustavom upravljanja vatrom koji se bazira na radarima montiranim na vozilo i spregnutim topovima.
S vojničkog gledišta, netko ovaj napad može smatrati simboličnim. Međutim, nije baš tako. Prvo, iz ciljeva operacija izbačene su dvije zrakoplovne baze i smanjena količina ispaljenih raketa u jednom salvu. Naime, kako bi savladali sve učinkovitiju PZO Ukrajine, ruske snage nastoje istovremenim lansiranjem velikog broja raketa nadmašiti kapacitet PZO sustava branitelja. U ovom slučaju, Ukrajinci su im pomutili taktiku.
Natjerani na povlačenje
Pored toga, jedan Tu-95 može ponijeti 14 krstarećih projektila kojima se trenutno napada kritična infrastruktura Ukrajine. Dakle, izbacivanjem iz upotrebe četiri bombardera ovog tipa, ruski plotun krstarećih raketa kraći je za 54 projektila. Ujedno, za uništene bombardere Tu-95 nema više zamjene jer se ne proizvode od 1993. godine.
I konačno, ovaj napad će natjerati rusku stratešku avijaciju na povlačenje dalje u dubinu teritorija. Sve je to dodatno i materijalno, financijsko i kadrovsko iscrpljivanje ruskih oružanih snaga.
Združene snage Ukrajine, u sprječavanju ruskog državnog terora nad građanima Ukrajine, osim defanzivne primjenjuju i ofenzivne akcije protiv platformi za lansiranje krstarećih projektila. Prvo je u napadu pomorskih dronova oštećen admiralski brod Crnomorske flote Admiral Makarov. Ova fregata klase Admiral Grigorovič mogla je lansirati osam krstarećih projektila tipa Kalibr. Kao posljedica, dio flote povučen je u ratnu luku Novorosijsk, a fregata je izvan upotrebe.
Usporedba s Tokijom
Napad na zračne baze Engles i Djagilevo otvorio je novo poglavlje u uništavanju platformi koje lansiraju krstareće projektile iz zraka na, do sada, nedodirljivim lokacijama. Neki uspoređuju ukrajinski udar na zrakoplovne baze zračne baze Engels i Djagilevo s američkim napadom na Tokio koji je predvodio bojnik Doolittle.
Pred zoru 18. travnja 1942. godine, grupa od 16 srednjih bombardera B-25 poletjelo je prema do tada nedodirljivim japanskim otocima. Napad je bio drzak i smion. Po olujnom moru, preopterećeni gorivom, u zrak su se digli s nosača aviona Hornet. Let je bio bez mogućnosti povratka. Od 80 članova posade sedam se nikad nije vratilo. Šteta od bombardiranja je bila relativno mala.
Odvažni i inovativni
Ali, nakon katastrofalnih gubitaka zbog japanskog napada na Pearl Harbour, napad na Tokio došao je kao melem na ranu. Međutim, već na samom početku rata, odvažnim napadom dva ukrajinska helikoptera Mi-24 na rezervoar s gorivom kod Belgoroda jasno su dali do znanja da Ukrajincima neće nedostajati hrabrosti, odvažnosti i taktičke inovativnosti.
Zrakoplovna baza Djagilevo nalazi se svega 170 kilometara jugoistočno od središta Moskve. Dakle, i glavni grad ruskog “imperija” nalazio se u dometu dronova. Iskreno se nadam da će Združene snage Ukrajine nastaviti s uništavanjem neprijateljskih vojnih potencijala. Jedino na taj način može se doći do pravednog mira.