Nekad je nužno odabrati stranu

Volonteri za Telegram: 'Po selima nalazimo gladne, promrzle ljude. Mnogi nemaju svoje lijekove'

Mjesta oko Gline i Petrinje, kažu, izgledaju strašno, no ljudi su nevjerojatno skromni

Volonteri Humanitarne udruge Dobra volja jučer su obilazili područje potresom pogođene Banovine. Njih pet s dva vozila i prikolicama obišli su, pričaju nam, dvadesetak sela oko Gline i Petrinje, a ondje su odvezli hranu, higijenske potrepštine, hranu i pelene za djecu, odjeću, agregate i šatore.

Vraćajući se još pod dojmom kažu nam kako ono što su vidjeli teško mogu opisati riječima. “Strašno je”, tek će kratko Ivana Kulić koja je sa sestrom Ksenijom, Katom Anđelović i njenim sinom Petrom te Tomislavom Cirimotićem provela dan među ljudima koji su potresom najviše pogođeni.

Bez kruha i vode

“U Kravarskom nas je prvo dočekala razrušena crkva, a kad smo došli u Gornji Viduševac, mjesto prije Gline, dočekali su nas ljudi koji doslovce nisu kruha imali. Oni su bili vani jer im je netko rekao da će tad idući potres i nisu se micali. Nisu ništa imali, dali smo im i vode i mlijeka i kruha”, priča nam Ksenija. Potom su, kaže, obišli jednu romsku obitelj s malim djetetom koja je ostala i bez hrane i bez pelena, te obitelj čiji je član obolio od karcinoma.

“Možda je ljudima najveći problem to što nemaju lijekova. U mjestu Donje Mokrice obišli smo jednog gospodina koji je invalid i dijabetičar. On je krenuo u Glinu po inzulin no potres ga je vratio. U Glini ljekarna nije ni radila pa ćemo mu pokušati pomoći. On je sad smješten kod susjeda jer je njegova kuća razrušena”, govori nam Ivana te dodaje da su jučer obišli dvadesetak mjesta na Banovini.

Dobri susjedi primili su gospodina (desno) koji je ostao bez kuće, ne može ni do svojih lijekova (FOTO: Volonteri HU Dobra volja)

Brojni ljudi dobre volje

I u Strašniku, ističe, bilo je doista strašno. “Ostavili smo im šatore i cerade, odande policija i vraća ljude jer su se ceste raspucale. Vidjeli smo brojne automobile različitih tablica, ljudi iz tih automobila dijelili su mještanima hranu. Crveni križ nismo vidjeli po selima, ali vjerojatno su u gradovima. GSS je ondje i policija. GSS-u smo ostavili višak mlijeka da podijele”, priča nam Ivana.

Oduševljena je ljudima tog kraja. Kaže da su jako skromni. “Uz sve to što ih je snašlo oni vas neće ništa tražiti. Toliko su skromni i dragi. Kad nudite uzmu po jedno pecivo. Posebni su. A sve im sad treba, znamo da im sve treba”, kaže. Pitamo je što je ono što što ti ljudi sada ipak najviše trebaju i čime bi im se mogli nadalje pomoći.

Podjela pomoći (FOTO: volonteri HU Dobra volja)

Nakon osnovnog, građevinski materijal

“Moje je mišljenje da je sada dosta hrane dovezeno za recimo dva iduća dana. No, ja bih sada naglasila da im nakon ovih osnovnih stvari treba građevinskog materijala, crijepa, dasaka i fizičke radne snage, ljudi dobre volje koji bi im pomogli da si osiguraju smještaj i da im se izgrade kuće. To je ona akcija koju bismo iduću trebali napraviti”, kaže Ivana, a s njom se slažu i ostali.

Dodaju kako ih je na izlasku iz Gline ispratio potres, s kojim su i dalje ostali živjeti svi oni koje su na Banovini ostavili.