Vrhovni sud upravo srušio Sanaderovu presudu za ratno profiterstvo
Sanaderu je prihvaćena žalba na nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu
Vrhovni sud RH ukinuo je presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu u aferi Hypo. Sanader je bio nepravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora, ali se na tu presudu žalio. I USKOK je uložio žalbu tražeći strožu kaznu za Sanadera.
Vrhovni sud sada prihvaća Sanaderovu žalbu i vraća postupak na ponovno suđenje. Zaključeno je kako ratno profiterstvo nije dokazano, odnosno iz prvostupanjske presude nije jasno kako su Sanaderovi postupci iz 1994. i 1995., kada je još bio zamjenik ministra vanjskih poslova i uzeo je proviziju od Hypo banke kako bi je uveo na hrvatsko tržište, imali posljedice na hrvatsko društvo u cjelini. Ključan je to detalj na osnovu kojeg bi se na ovaj slučaj mogao primijeniti Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.
Optužba protiv Ive Sanadera
Kao zamjenik ministra vanjskih poslova Sanader je tijekom Domovinskog rata bio i ovlašteni pregovarač Vlade RH za pregovore s Hypo bankom koja je Hrvatskoj trebala dati kredit za kupnju zgrada veleposlanstava u svijetu. Koristeći to ratno vrijeme Sanader je, prema tvrdnjama USKOK-a, uzeo 3,6 milijuna kuna provizije kako bi omogućio Hypo banci da uđe na hrvatsko tržište.
“Takvim postupanjem u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju Republike Hrvatske Sanader je ostvario protupravnu imovinsku korist što je bio u nerazmjeru s ugroženim temeljnim vrijednostima države i društvene zajednice te interesima Republike Hrvatske”, naveo je USKOK u optužnici koju je Županijski sud u Zagrebu u dva navrata prihvatio i proglasio Sanadera krivim za ratno profiterstvo. No, prvu presudu ukinuo je Ustavni sud RH, dok drugu sada ukida Vrhovni sud RH.
Zašto je presuda ukinuta?
“Nije pravilno utvrđeno na koji je način postupanje Ive Sanadera imalo štetni utjecaj na materijalne uvjete života stanovništva u ratu i gospodarski potencijal države. Nije utvrđeno ni kako je to utjecalo na druge imovinske interese ili probitke države u ratu”, ustvrdio je Vrhovni sud RH. Naglasio je kako je upravo ta činjenica ključna za utvrđivanje ratnog profiterstva. Osim toga, to je bitno i za zaključak je li imovinska korist nekog ratnog profitera bila nerazmjerna, što je drugi detalj ključan za osuđujuću presudu.
“To ratno profiterstvo mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva i gospodarskog potencijala države. Mora dovesti do ozbiljnih povreda javnog poretka ili povreda javnog poretka širih razmjera, odnosno do ugrožavanja temeljnih vrijednosti ili interesa državne i društvene zajednice. Nejasno je u prvostupanjskoj presudi na koji način bi počinjenjem kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi 3.610.528,18 kuna bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene temeljne državne i društvene vrijednosti u ratu odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva”, obrazlaže Vrhovni sud RH zašto je ukinuo presudu Sanaderu.
Drugim riječima, iznos koji je Sanader uzeo kao proviziju nije po stavu vrhovnih sudaca dovoljno visok da bi imao neke ozbiljne posljedice za Hrvatsku, odnosno nije jasno je li njegova provizija na bilo koji način utjecala na ondašnje hrvatsko društvo i gospodarstvo. Tim više, napominju vrhovni suci, što je kredit Hypo banke u konačnici bio povoljan za Hrvatsku s obzirom na visinu kamata i rok otplate.
Slijedi novi proces Sanaderu
“U vrijeme zaključenja ugovora o zajmu nije bilo stranih konkurentskih banaka na tržištu koje bi bile zainteresirane za kreditiranje Republike Hrvatske, a provizija je isplaćena iz sredstava banke, a ne na teret države”, ukazuje Vrhovni sud na propust Županijskog suda u Zagrebu.
U ponovljenom postupku zato bi Županijski sud u Zagrebu trebao s više pažnje ocijeniti jesu li se u ponašanju Ive Sanadera stekla sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, a zatim utvrditi može li se na taj slučaj uopće primijeniti Zakon o nezastarijevanju odnosno je li imovinska korist koju je ostvario doista nerazmjerna.