Vučić danima, neumorno, u svakoj prilici ponavlja da neće k nama na more. Kako prežaliti tu katastrofu?
Još je strašnije ovo s premijerkom Brnabić, kojoj Hrvatskoj ne dolazi u obzir iako na Krku ima obiteljsku kuću
Takvo što nemoguće je prežaliti. Takvu konačnost. S njom se ne možeš pomiriti. Pregrizeš svaku nevolju i tjeskobu, čovjek se mora miriti jer bude u životu stvari da doslovno skočiš s mosta. Ali ovo se ne da oplakati.
Jao. Malo je reći da nisam kako treba jer sam užasno. Sijeva mi u glavi i ispod lopatice. Pucam i raspadam se. Ufala sam se da je taj razlog mog propadajućeg stanja prolazan, ali sad sam sigurna da nije. Jerbo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić neće ovamo k nama na more dok je živ. Nema šanse. Dok je živ. Rekao je na televiziji da je to zauvijek, jasno i apodiktički.
Kao kad raspališ sjekirom u panj pa se drvo raskoli, nema tu popravka. Znači, nije nam ostavio ni mrvu tanke nade da će se u pogledu dolaska na hrvatsko more ikad predomisliti. I ponovio je to u raznim obradama, da se ne zanosimo. Ni ja ni itko drugi.
Takvo što nemoguće je prežaliti. Takvu konačnost. S njom se ne možeš pomiriti. Pregrizeš svaku nevolju i tjeskobu, čovjek se mora miriti jer bude u životu stvari da doslovno skočiš s mosta. Ali ovo se ne da oplakati.
Deseci tisuća Srba na hrvatskim plažama
Užasna je spoznaja da Vučića nikad, ali nikad, nećemo vidjeti na našim plažama kako leži nauznak pod suncobranom od palmina lišća i kako veselo pliva kraul. Ni na Visu, ni u Dubrovniku, ni u Pakoštanima. Na ovom posljednjem mjestu pogotovo ne.
Ne može nas utješiti čak ni to što deseci tisuća raspoloženih Srba iz Srbije ljetuju u Hrvatskoj i što mnogi iz Vučićeve zemlje ovdje rade u sezoni i još govore da su zadovoljni. Jasno da Vučić to neće tako reći, ipak je on predsjednik koji mora paziti na svaku riječ. Zato kaže da u demokratskom društvu, kakvo Srbija zna se da jest, svatko ima pravo na svoj stav. Ali to su izrodi i izdajice. Ti Srbi koji odmor provode u Hrvatskoj. Kako mogu? Kako?
Privatni posjet s TV ekipama
Nakon Oluje u kojoj se Hrvatska nakon četiri godine uspostavila u vlastitim granicama, a Miloševićeva i Vučićeva vojska je morala otići zajedno s tim lijenim narodom koji se nije htio boriti nego je čekao da netko drugi sve odradi za njega. A Krajina je danas mogla biti uzorna srpska pokrajina kao što je i Republika Srpska, s nekim Miloradom Dodikom koji će se direktno s Vučićem dogovarati treba li ovo ili ono. Pa zar ti i takvi Srbi nemaju srama? Ti koji danas potpomažu hrvatski turizam kao da su pali s Marsa i kao da nemaju nikakav osjećaj za nacionalnu stvar.
Vučić možda ne bi razvio takvu ljutnju za dok je živ da su ga hrvatske vlasti ljetos pustile u Jasenovac. Ali nisu. Htio je, kaže, samo položiti jedan cvijet na grobište Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista iz Drugog svjetskog rata. Bio bi to privatni posjet. Iznenadni i nenajavljeni. Dobro, došle bi s njim i mnogobrojne snimateljske ekipe. Ali ne može on zabraniti novinarima da rade svoj posao, je li tako? A Hrvatska je onda počela nešto izvoditi s kršenjem protokola i nije dala. E pa neće ni on na more u Hrvatsku.
Propadosmo bez Vučića
To me, dakako, razdire. Ne spavam. Ne jede mi se. Čak ni kolači, evo ispekla sam danas za ove moje, ali ja, ni zalogaja. Treba zato predsjednika Srbije ići moliti da se operemo od ovoga. Da dođe ovamo na Jadran. Vlada bi ga mogla pozvati na Brijune da ostane koliko želi. Može dovesti i nekoliko svojih ministara sa suprugama i predsjednicu Vlade Anu Brnabić jer i ona je stala na čvrsto stanovište da godišnji u Hrvatskoj za nju ne dolazi u obzir iako na Krku ima čak i obiteljsku kuću.
Dakle, neka Gordan Grlić Radman ode po njih s bombonijerom i neka ih doprati. Pa valjda se ipak može nešto učiniti da Vučić nekako povuče što je rekao. Jer ako on ostane pri tome da nikad neće u Hrvatsku na more, načisto propadosmo. Meni može laknuti tek kad njega eventualno pridobijemo da se u Hrvatskoj skine u kupaće gaće i prepusti uživanju. To je od takve glomazne važnosti da se ne da opisati ni diplomatskim ni svojim riječima. Zbog toga mi nije dobro. Crkoh od muke.