Srbija nikako ne može imenovati novog veleposlanika u Hrvatskoj (no, čini se da taj problem imaju u gomili zemalja)
Dva su kandidata, ali se posvađani državni vrh ne može odlučiti
Osjetljivi i labilni odnosi Hrvatske i Srbije zahtijevaju da diplomatski kanali između vlada dviju država budu neprekidno otvoreni, ali Srbija već mjesecima nema veleposlanika u Zagrebu. Srpsku vladu u Zagrebu predstavlja privremena otpravnica poslova Bosa Prodanović, što je, kažu diplomatski izvori s kojima smo pričali, ispod razine realnih potreba za unapređenjem odnosa Hrvatske i Srbije.
Slučaj Šešelj
Uostalom, dovoljno je prisjetiti se kako je Srbija burno negativno reagirala kada je Zagreb, zbog uvredljivog ponašanja ratnog zločinca Vojislava Šešelja prema Hrvatskoj, povukao na kozultacije svog veleposlanika u Beogradu Gordana Markotića.
Takav odnos prema Zagrebu mogao bi se okarakterizirati kao krajnje neodgovornim, tim više što se politički krugovi u Beogradu zgražaju nad takvom situacijom. Zbog neprekidnih napetosti i prepucanja između predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića Beograd trenutno nema čak 11 veleposlanika po svijetu, među ostalim, u Njemačkoj, Grčkoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Portugalu, Iranu, Indoneziji, Argentini…
Dva kandidata za Zagreb
Što je, dakako, politički krajnje štetno za Srbiju, premda takve situacije nisu rijetke ni u drugim državama, pa ni u Hrvatskoj. U političkim kuloarima u Beogradu već se duže nagađa kako su u najužem izboru za mjesto veleposlanika u Zagrebu dva kandidata: Milan Marković, nekadašnji član Demokratske stranke i ministar u Vladi Mirka Cvetkovića te Zoran Panović, glavni urednik dnevnog lista “Danas”. Zanimljivo da je i Radivoj Cvetićanin, bivši veleposlanik Srbije u Zagrebu, kao i Panović, bio novinar, suvlasnik i urednik Danasa, vjerojatno najliberalnijeg dnevnika u Srbiji.
Loše iskustvo
Doduše, iskustvo s novinarom kao veleposlanikom nije bilo baš ugodno za Beograd jer je Cvetićanin napisao memoare o boravku u Zagrebu u kojima je otkrio mnoge diplomatske tajne i diskrecije. Primjerice, za svog nasljednika u Zagrebu napisao je da je bio deset godina u Miloševićevoj službi, da je hodao u crnom odjelu kao da ide na pogreb.
Tom knjigom Cvetičanin je znatno otežao posao srpskih diplomata u Zagrebu jer nakon toga nitko, ni domaćini, ali niti strani veleposlanici, s njima više ne žele otvoreno razgovarati i komunicirati.