Vučić preko tajnih službi gura Srbe u krvavi sukob na Kosovu. Međutim, ignorira dvije nesporne činjenice

Jučerašnji nemiri na Kosovu vrlo su vjerojatno dirigirani iz Beograda

Belgrade, Serbia - 27 May 2019: President of Serbia Aleksandar Vucic speaks in Parliament at special session. Special session of Serbian parliament is about Kosovo and Metohia, which is attended by Serbian President Aleksandar Vucic, Prime minister Ana Brnabic and Director of the Government Office for Kosovo and Metohia Marko Djuric//TOSKICOKSANA_1730.5165/1905281143/Credit:OKSANA TOSKIC/SIPA/1905281146,Image: 438506165, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
FOTO: Profimedia

Ciljevi Aleksandra Vučića, sadašnjeg srpskog predsjednika, puno su manji, banalniji i praktičniji. Vučić, naprosto, pod svaku cijenu želi ostati na vlasti. A kad se čini da je njegova vlast pomalo destabilizirana, kao u slučaju proljetnih razmjerno masovnih beogradskih prosvjeda, Vučić igra na istu kartu na koju je igrao Milošević. Na Kosovo

Slobodan Milošević prije 38 godina došao je na vlast u Srbiji eksploatirajući stalne napetosti između Srba i Albanaca na Kosovu. Slobodan Milošević pokušao je od Jugoslavije stvoriti veliku Srbiju na valu žestokog srpskog nacionalizma, potaknutog parolama o spašavanju Srba na Kosovu i o povratku Kosova, koje je u SFRJ imalo status autonomne pokrajine, pod apsolutnu srpsku vlast.

Slobodan Milošević koristio je Kosovo kao glavni motor za postizanje svojih velikih, danas je vidljivo, sasvim megalomanskih političkih ciljeva, koji su doveli do svih ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

Ciljevi Aleksandra Vučića, sadašnjeg srpskog predsjednika, puno su manji, banalniji i praktičniji. Vučić, naprosto, pod svaku cijenu želi ostati na vlasti. A kad se čini da je njegova vlast pomalo destabilizirana, kao u slučaju proljetnih razmjerno masovnih beogradskih prosvjeda, Vučić igra na istu kartu na koju je igrao Milošević. Na Kosovo.

Nasilje na Kosovu učvršćuje Vučićevu vlast

Jučerašnji nemiri na Kosovu vrlo su vjerojatno dirigirani iz Beograda, putem srpskih tajnih službi. Posve je sigurno da Vučić nije iskoristio svoj autoritet da bi spriječio nemire sa stotinjak lakše ili ozbiljno ozlijeđenih osoba. Vučić je, više nego očigledno, gurnuo kosovske Srbe u sukob s postrojbama NATO-a, samo da bi učvrstio svoju vlast u Beogradu.

Jer, što je lako predvidljiva posljedica najnovijih nemira na Kosovu? Homogenizacija srpskog naroda u zaštiti preostalih kosovskih Srba. A preostalim kosovskim Srbima zaštitu, kakvu takvu, navodno, može osigurati samo jaka vlast u Beogradu, dakle vlast Aleksandra Vučića.

Nasilje na Kosovu izravno slabi potencijal oporbenih prosvjeda u Beogradu i uvršćuje vlast predsjednika Vučića. Stoga je Vučić jedini čovjek kojem su sukobi na Kosovu u esencijalnom interesu: ovo je jedan plus jedan osnovne političke matematike.

Miloševićev model eksploatiranja kosovskih Srba

Vučić, znači, slijedi Miloševićev model eksploatiranja problema kosovskih Srba u svrhu jačanja svoje vlasti. Aleksandar Vučić, međutim, ignorira dvije nesporne činjenice. Prvo, Slobodan Milošević je na kraju pao baš na Kosovu, izgubio vlast, izazvao NATO-ovu vojnu intervenciju i završio u haaškom zatvoru, gdje je i umro (Vučiću, naravno, ovo treće ne prijeti).

Drugo, srpski predsjednik, kao i veći dio srpske javnosti i srpskih birača, ignorira činjenicu da Kosovo više nikad neće i ne može biti srpsko, jer na Kosovu, osim u par preostalih općina na sjeveru, Srbi uopće više ne žive. Prema posljednjem popisu stanovništva, na Kosovu živi oko 1 800.000 ljudi, od kojih skoro 93 posto Albanaca.

Srbi su uglavnom bojkotirali popis pa ih službeno ima samo 1,4 posto. U stvarnosti. Srba je na Kosovu više, ali ne više od pet posto. Srbi su, evidentno je, povijesno izgubili Kosovo, što gospodinu Vučiću i političarima slične ideološke orijentacije i jednako beskrupuloznog karaktera, i dalje neće smetati da zloupotrebljavaju preostale kosovske Srbe kako bi podigli svoj rejting u Srbiji.