Nedjelja nije donijela nikakvo iznenađenje. Srbija je, kao uostalom i Mađarska, dala uvjerljvu podršku svom autokratu na vlasti. Pobjeda Aleksandra Vučića na predsjedničkim i tek nešto malo manje uvjerljiva pobjeda njegove stranke na parlamentarnim izborima (za sklapanje većine će im trebati i manje muke nego Andreju Plenkoviću u srpnju 2020. godine), znači da susjedna država ostaje točno tamo gdje je i bila. A to za Hrvatsku nije dobra vijest.
Ne radi se o konkurenciji ili strahu o velikom rastu Srbije pod Vučićem (tog rasta, uostalom, nema), upravo suprotno, radi se o tome da će Srbija ostati isključena iz glavnih političkih i ekonomskih tokova kontinenta i kao takva latentni jamac moguće nestabilnosti.
Tobožnja nesvrstanost
Vučić nakon ove pobjede izborene između ostalog i izbjegavanjem jednoznačnog opredjeljivanja u ratu Rusije protiv Ukrajine, prilično je izgledno, neće biti prisiljen da se konačno opredijeli. Zašto i bi, tobožnja “nesvrstanost” mu daje političku poziciju koja se itekako isplati, a neki ozbiljno žešći pritisak Europske unije u ovom trenutku djeluje malo vjerojatan.
Uostalom, Vučićeva Srbija ne može ući u Europsku uniju. Kao što, kad smo već kod toga, nikad u Uniju ne bi mogla ni sadašnja Orbanova Mađarska, kraljica iliberalne demokracije i ambivalentnog odnosa prema režimu Vladimira Putina. Demokratske standarde, kako je uostalom naučila i Hrvatska, nije lako dostići do ulaska u EU, ali nakon toga ih je jako lako praktički nekažnjeno narušiti. Samo, Srbija nije u EU.
Kakav džentlemen!
Da bi ta zemlja uopće mogla realno pomišljati na članstvo, prvo bi režim morao odustati od nekih od svojih poluga moći. Prije svega one u medijima – ako netko (ispravno) smatra da su stvari sa slobodom medija u Hrvatskoj suspektne – samo kratak pogled preko Dunava pokazat će koliko je čvrst Vučićev medijski grudobran. Ta čvrstina je upravo obrnuto proporcionalna sa šansama za ulazak u Uniju.
Vjerujući u svoju galantnost, Vučić primjerice u noći izborne pobjede čak ističe kako su oni dobri domaćini prema ljudima iz N1 (jednom od rijetkih tamošnjih medija koji se doista pokušava baviti novinarstvom), pa galantno kaže: “Sad može N1 postaviti pitanje”. Kakav džentlemen!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opoziciji ni Beograd
Ni sami izbori nisu prošli bez neobičnih situacija; s obzirom na to da se Republička izborna komisija nakon zatvaranja birališta povukla na spavanje, izborne rezultate je objavio sam – Vučić. A ekipa iz njegove stranke je snimljena kako je, s biračkim spiskovima u rukama, obilazila biračka mjesta.
Iako neki od čelnika opozicije navode kako su sinoćnji rezultati početak kraja za Vučića, teško da je to više od utjehe poraženih. Srpska napredna stranka će, po svemu sudeći, uspjeti ostati na vlasti i u Beogradu, što znači da promjena nije počela čak ni u glavnom gradu; odakle obično kreću detroniziranja autokrata, kako je to bilo i s Franjom Tuđmanom u Zagrebu 1995. godine.
Ni na nebu, ni na zemlji
Da bi uspio dovući zemlju do članstva u EU, dakle, Vučić ima cijeli niz golemih prepreka. Rat u Ukrajini je, pritom, možda i najmanja. Kosovo, neovisne institucije, sloboda medija – sve to su jako teške teme koje bi vlast u najvećoj državi nastaloj raspadom Jugoslavije morala odraditi kako bi došla uopće u priliku za članstvom u Uniji. Stvarne promjene Vučićeve politike na svakom od tih područja bi, sasvim je izgledno, gadno narušile izborne izglede sadašnjeg vladara Srbije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga, hrvatski istočni susjed do daljnjeg, čini se, ostaje ni na nebu, ni na zemlji. Ni s Rusijom, ni protiv Rusije. Ni s Kosovom, ni s priznanjem da je taj teritorij odavno izgubljen, ni iskreno na putu za EU, niti uz odustajanje od nje. Takva pozicija zemlju ostavlja zarobljenom u prošlosti i daleko od standarda života kakav bi njeni građani mogli imati. No, ostavlja i Aleksandra Vučića na poziciji onog koji pobjeđuje u prvom krugu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vučićeva Srbija ne može u EU. To za Hrvatsku nije dobra vijest
Da bi Srbija napredovala u pregovorima, Vučić bi se morao odreći bitnih poluga svoje moći
Ni sami izbori nisu prošli bez neobičnih situacija; s obzirom na to da se Republička izborna komisija nakon zatvaranja birališta povukla na spavanje, izborne rezultate je objavio sam - Vučić. A ekipa iz njegove stranke je snimljena kako je, s biračkim spiskovima u rukama, obilazila biračka mjesta.
Nedjelja nije donijela nikakvo iznenađenje. Srbija je, kao uostalom i Mađarska, dala uvjerljvu podršku svom autokratu na vlasti. Pobjeda Aleksandra Vučića na predsjedničkim i tek nešto malo manje uvjerljiva pobjeda njegove stranke na parlamentarnim izborima (za sklapanje većine će im trebati i manje muke nego Andreju Plenkoviću u srpnju 2020. godine), znači da susjedna država ostaje točno tamo gdje je i bila. A to za Hrvatsku nije dobra vijest.
Ne radi se o konkurenciji ili strahu o velikom rastu Srbije pod Vučićem (tog rasta, uostalom, nema), upravo suprotno, radi se o tome da će Srbija ostati isključena iz glavnih političkih i ekonomskih tokova kontinenta i kao takva latentni jamac moguće nestabilnosti.
Tobožnja nesvrstanost
Vučić nakon ove pobjede izborene između ostalog i izbjegavanjem jednoznačnog opredjeljivanja u ratu Rusije protiv Ukrajine, prilično je izgledno, neće biti prisiljen da se konačno opredijeli. Zašto i bi, tobožnja “nesvrstanost” mu daje političku poziciju koja se itekako isplati, a neki ozbiljno žešći pritisak Europske unije u ovom trenutku djeluje malo vjerojatan.
Uostalom, Vučićeva Srbija ne može ući u Europsku uniju. Kao što, kad smo već kod toga, nikad u Uniju ne bi mogla ni sadašnja Orbanova Mađarska, kraljica iliberalne demokracije i ambivalentnog odnosa prema režimu Vladimira Putina. Demokratske standarde, kako je uostalom naučila i Hrvatska, nije lako dostići do ulaska u EU, ali nakon toga ih je jako lako praktički nekažnjeno narušiti. Samo, Srbija nije u EU.
Kakav džentlemen!
Da bi ta zemlja uopće mogla realno pomišljati na članstvo, prvo bi režim morao odustati od nekih od svojih poluga moći. Prije svega one u medijima – ako netko (ispravno) smatra da su stvari sa slobodom medija u Hrvatskoj suspektne – samo kratak pogled preko Dunava pokazat će koliko je čvrst Vučićev medijski grudobran. Ta čvrstina je upravo obrnuto proporcionalna sa šansama za ulazak u Uniju.
Vjerujući u svoju galantnost, Vučić primjerice u noći izborne pobjede čak ističe kako su oni dobri domaćini prema ljudima iz N1 (jednom od rijetkih tamošnjih medija koji se doista pokušava baviti novinarstvom), pa galantno kaže: “Sad može N1 postaviti pitanje”. Kakav džentlemen!
Opoziciji ni Beograd
Ni sami izbori nisu prošli bez neobičnih situacija; s obzirom na to da se Republička izborna komisija nakon zatvaranja birališta povukla na spavanje, izborne rezultate je objavio sam – Vučić. A ekipa iz njegove stranke je snimljena kako je, s biračkim spiskovima u rukama, obilazila biračka mjesta.
Iako neki od čelnika opozicije navode kako su sinoćnji rezultati početak kraja za Vučića, teško da je to više od utjehe poraženih. Srpska napredna stranka će, po svemu sudeći, uspjeti ostati na vlasti i u Beogradu, što znači da promjena nije počela čak ni u glavnom gradu; odakle obično kreću detroniziranja autokrata, kako je to bilo i s Franjom Tuđmanom u Zagrebu 1995. godine.
Ni na nebu, ni na zemlji
Da bi uspio dovući zemlju do članstva u EU, dakle, Vučić ima cijeli niz golemih prepreka. Rat u Ukrajini je, pritom, možda i najmanja. Kosovo, neovisne institucije, sloboda medija – sve to su jako teške teme koje bi vlast u najvećoj državi nastaloj raspadom Jugoslavije morala odraditi kako bi došla uopće u priliku za članstvom u Uniji. Stvarne promjene Vučićeve politike na svakom od tih područja bi, sasvim je izgledno, gadno narušile izborne izglede sadašnjeg vladara Srbije.
Stoga, hrvatski istočni susjed do daljnjeg, čini se, ostaje ni na nebu, ni na zemlji. Ni s Rusijom, ni protiv Rusije. Ni s Kosovom, ni s priznanjem da je taj teritorij odavno izgubljen, ni iskreno na putu za EU, niti uz odustajanje od nje. Takva pozicija zemlju ostavlja zarobljenom u prošlosti i daleko od standarda života kakav bi njeni građani mogli imati. No, ostavlja i Aleksandra Vučića na poziciji onog koji pobjeđuje u prvom krugu.