Nekad je nužno odabrati stranu

Za daljnje odnose snaga bit će važno koliko je tko jučer osvojio postotaka. Evo rezimea svih 11 kandidata

Pobjednici, gubitnici i Nedjeljko Babić

FOTO: Vjekoslav Skledar

Prošao je, dakle, i taj show. Jedanaest kandidata tjednima je pokušavalo uvjeriti javnost da su baš oni najbolji izbor za predsjednika/cu države, a priča se sad dramatično mijenja. U naredna dva tjedna Hrvatska će morati odgovoriti na prilično jednostavno pitanje: “Ili on, ili ona”.

Konačan ishod predsjedničkih izbora svakako će usmjeriti i daljnja politička zbivanja u zemlji, prvo unutar HDZ-a, kojeg čekaju unutarstranački izbori, a zatim i na onim najvažnijim, parlamentarnim izborima. No, za odnose snaga među strankama i koalicijama u bliskoj budućnosti neće biti važan samo rezultat iz 5. siječnja, nego i postotci osvojeni u prvom krugu izbora, pa nije loše još jednom se osvrnuti na sinoćnje rezultate.

1. Zoran Milanović (29,55%)

Bivši premijer i predsjednik SDP-a ulazi s vjetrom u leđa u posljednjih 15 dana utrke. Iako je malo koja anketa to predviđala, posebno prije posljednjeg tjedna kampanje, Milanović je sustigao i prestigao Kolindu Grabar-Kitarović. Što je, gledajući rezultate anketa za drugi krug prilično ohrabrenje, jer se i ta razlika smanjuje, još drastičnije od one u prvom krugu. Prve, lipanjske ankete su Milanoviću davale čak 16,4 postotnih bodova manje od HDZ-ove kandidatkinje. Po posljednjoj, objavljenoj u petak, zaostatak je smanjen na samo 2,2 postotna boda. A trend je, kako je to davno rekao baš Milanović, frend.

Isto vrijedi i za SDP – nakon solidnog rezultata na europskim izborima i Milanovićeve pobjede u prvom krugu čini se da za stranku koja je dugo patila nakon poraza 2016. godine, put prema relativnoj većini na parlamentarnim izborima dosta prohodan. Pogotovo ako Davor Bernardić i njegova ekipa zadrže kurs “jedinstva svih frakcija” koji su pokazali odabirom predsjedničkog kandidata i slaganjem liste za europske izbore.

2. Kolinda Grabar-Kitarović (26,65%)

Predsjednica Republike teško da je očekivala da će izbornu noć 22. siječnja dočekati poput Ive Josipovića pet godina ranije. Dočekala ju je u još goroj situaciji – za razliku od svog prethodnika nije ostvarila ni relativnu pobjedu u prvom krugu, svi anketni trendovi su joj negativni, a kampanju u prvom krugu je odradila kao da želi izgubiti izbore i pritom se dobro zabaviti.

Ciničniji dio javnost sasvim sigurno oduševljeno čeka još 15 dana kampanje Grabar-Kitarović i nove eventualne priče iz rubrike “plaća od osam tisuća eura” ili “umrli su ponosni što su poginuli”… Ipak, kako je pokazala i debata 11 kandidata, Grabar-Kitarović ne treba samo tako otpisivati i nije isključeno da u naredna dva tjedna gledamo odmjerene i trezvene nastupe predsjednice koja želi zadržati svoju titulu.

Pritom ne treba zanemariti da desnica po svemu sudeći ipak preteže u trenutnom odnosu snaga u Hrvatskoj. Ali, ni precijeniti tu činjenicu – jer ovi izbori su ipak i “on ili ona”, a ne samo ideološko odmjeravanje. Isto tako, bazen Škorinih birača nije onaj u kojem HDZ-ova kandidatkinja može bezbrižno loviti glasove – dobar dio njih će ostati kući, a dio onih kojima je stalo do destabilizacije HDZ-a veselo će glas 5. siječnja dati – Zoranu Milanoviću.

3. Miroslav Škoro (24,45%)

Iako je, kako se i moglo očekivati, Škoro “pobijedio” ankete i podebljao postotak svojih glasova, kantautor iz Višnjevca je sinoć bio na gubitničkoj strani. Točno je, postotak koji je osvojio Škoro je sjajan rezultat i pokazuje da je uspio široko zahvatiti i one desnije od HDZ-a, i one nezadovoljne u toj stranci, i velik dio antiestablišmentskih birača.

Projekt Škoro se, međutim, sinoć našao na krivoj strani svoje predizborne parole “Sad il’ nikada”, no ovo “nikada” je odmah transformirano u izlazak na parlamentarne izbore. S ovim postotkom, Škorina ekipa bi bila ključna snaga u Saboru. Samo… Ovo su neka od imena poraženih s odličnim rezultatom na predsjedničkim izborima: Boris Mikšić, Ivo Josipović, Milan Bandić. Nitko od njih nije na nacionalnoj razini uspio ponoviti ni sjenu rezultata s utrke za Pantovčak.

Okupljanje desnice i protestnih glasova još jednom oko Škore je, pritom, vrlo složena operacija. Koliko? Pa evo – što da svojim biračima Škoro preporuči za drugi krug? Milanovića ne može, jer je on ipak kakav-takav ljevičar, a kako preporučiti Grabar-Kitarović ako ti je osnovni cilj uzeti birače HDZ-u na parlamentarnim izborima?

4. Mislav Kolakušić (5,87%)

Koliko se trsio, čudo da je ovoliko i osvojio. Novi car populizma, dakle, trajao je tek nekih pola godine. Kolakušić je, to je očito iz njegove nevoljke i, zapravo, nepostojeće kampanje za predsjedničke izbore sve svoje ambicije ostvario osvajanjem lukrativne europske fotelje. Priče o korjenitim promjenama u Hrvatskoj koje će on u samo nekoliko mjeseci provesti kao predsjednik, premijer i prvi čovjek nekoliko ministarstava odjednom bile su ionako mamac za glas nezadovoljnih ovog svibnja. Izlazak na predsjedničke izbore ionako je kod Kolakušića od prve do zadnje sekunde nosio snažan zadah – traženja alibija.

Pozitivna stvar – čovjek sad u miru 4,5 godine može smišljati koju foru prodati na sljedećim europskim izborima za još jednu turu Strasbourga i Bruxellesa.

5. Dario Juričan (4,61%)

Antikandidat ovih izbora može se slobodno proglasiti i antipobjednikom. Postotak glasova koje je Juričan osvojio kao kandidat koji je urnebesno trolao i izbore i svoje protukandidate i birače, a najviše od svega zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića ovdje nije zalog za neku buduću političku karijeru ovog redatelja i performera.

Ali može biti itekakav podstrek nastojanju Juričana i dobrog dijela zagrebačke političke scene na daljnjem radu na što temeljitoj i što hitnijoj detronizaciji gradonačelnika glavnog grada. Istina, svi “pravi” kandidati na ovim izborima trebaju se zamisliti nad visokim postotkom glasova koje je Juričan osvojio. Ali, nikome osim sve nervoznijem Milanu Bandiću to ne bi trebalo izazvati baš tako duboke bore.

6. Dalija Orešković (2,89%)

Rezultatu nekadašnje uspješne predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa može se pristupiti dvojako. S obzirom na njen potencijal i ambicije od prije godinu dana on je katastrofalan. S obzirom, međutim, na rezultat njenog Starta (i raspad predsjedništva stranke koji je uslijedio) na europskim izborima (2,02%) radi se o nemalom koraku naprijed. Dalija Orešković je u godinu dana prošla vrtoglavi put od velike nade građanske Hrvatske preko potpunog debakla s predviđanjem izvjesnog kraja političke karijere do rezultata i dojma na predsjedničkim izborima koji, ako se očekivanja smanje, mogu biti znak – perspektive. Samo, i dalje je na tom putu tisuću zapreka. Ali, očito, i jedna izrazito uporna političarka.

7. Ivan Pernar (2,31%)

Teško je u vrtoglavoj izmjeni heroja populizma, koji će, eto, s nekoliko jednostavnih poteza riješiti sve probleme domaćeg društva (i glad u Africi, i sve svjetske sukobe, i globalnu nejednakost) biti model iz – prošle sezone. Upravo se to dogodilo i događa Ivanu Pernaru, kao i njegovim bivšim kolegama iz raspadnutog Živog zida koji su na ovim izborima odigrali na Miroslava Kolakušića. Iako je navikao na drugačije brojke, međutim, Pernarov rezultat nije iz ranga debakla tipa Đapić/Babić, tako da nema sumnje da ćemo i dalje – makar do parlamentarnih izbora – gledati performanse hrvatskog šampiona antivaksera, euroskeptika i protuNATOvski orijentiranih birača.

8. Katarina Peović (1,12%)

Postotak je, jasno, smiješan. No, i takav je sasvim dovoljan da se mirne duše proglasi kako je Peović – pobijedila. Naime, neke od (izrazito arhaičnih) ideja za koje se Peović i njena Radnička fronta zalažu su do ove kampanje tavorile u opskurnim rezervatima društvenih mrežama i pričama kojima desničari plaše malu djecu pred spavanje. Danas je, manje-više svima koje imalo zanima politika jasno što žele bivša sjajna solo-gitaristica Maxmetta i njena ekipa. Pritom je malo onih s lijeve strane političkog spektra koji pred hrabrošću i direktnošću Peović u vezi s osnovnim svjetonazorskim temama, poput pomilovanja ratnih zločinaca, neće skinuti kapu.

9. Dejan Kovač (0,95%)

U HSLS-u nikako da shvate osnovni problem ove stranke i njenih kandidata. Ne možeš biti liberal i podržavati HDZ. Ne možeš u kampanji pričati da si prije pet godina glasao za Kolindu Grabar-Kitarović (dakle i za Tomislava Karamarka, Velimira Bujanca, Šator i sve ostalo što je dolazilo u paketu s predsjednicom) i očekivati da ćeš biti predstavnik moderne, budućnosti okrenute Hrvatske. Tu, jednostavno, ni Princeton ne pomaže.

10. Anto Đapić (0,21%)

Četiri tisuće i jedan glas na izborima, a predanih potpisa za kandidaturu preko 10.000. Zanimljivo. Iako se u debati vidjelo njegovo iskustvo – Đapić je za razliku od nekih wannabe predvodnika new age desnice znao direktno i jasno obratiti svojim biračima. Samo, Đapićevo vrijeme je, jednostavno, prošlo. I to odavno.

11. Nedjeljko Babić (0,15%)

Čovjek je dobio 0,15 posto glasova i pozvao sve građane da se priključe projektu njegove stranke “jer on jedini rješava svu problematiku ove države”. Kraj vica.