Za osam dana Amerika će izabrati novog predsjednika. Četiri ključne stvari objašnjavaju kakva je situacija

Ni jedna predsjednička urtka nije imala toliko amplituda kao ova

This combination of file photos shows the silhouettes of Republican presidential nominee Donald Trump(R)July 18, 2016 and Democratic presidential nominee Hillary Clinton on February 4, 2016.
Hillary Clinton and Donald Trump prepared to square off September 26, 2016 in their first presidential debate -- a keenly awaited clash that comes as they sit nearly neck and neck in the polls. The debate, which is expected to be watched by tens of millions of Americans, could draw a record number of viewers when it kicks off at 9:00 pm EST (0100 GMT Tuesday).
 / AFP PHOTO / DESK
FOTO: AFP

Ostalo je samo osam dana do izbora na kojima će Amerikanci odlučiti hoće li 45. predsjednik njihove države biti Donald Trump ili Hillary Clinton i premda je takozvano “listopadsko iznenađenje” već pomalo postalo klišej, teško se sjetiti posljednjeg mjeseca izborne kampanje za predsjedničke izbore koji je imao toliko amplituda kao ovaj, piše Washington Post.

Evo kako stvari stoje u samom finišu utrke.

1. Elektorski kolegij (još uvijek) favorizira Clinton (i to prilično)

Trump je u nedjelju održao skup u New Mexicu, a danas u Michiganu. Ti relativno iznenadni posjeti mogli bi navesti na zaključak da se pokušava malo istaknuti u tradicionalnim demokratskim uporištima, ali vrlo je malo pokazatelja koji govore u prilog tome da bi mogao biti kompetitivan u tim saveznim državama. Clinton u Michiganu drži prednost od 7 posto, prema anketi RealClearPolitics, a u New Mexicu 8,5 posto.

Opće stanje utrke ostalo je u principu vrlo slično, unatoč tektonskim poremećajima koji su i jedan i drugi kandidat doživjeli u zadnjih mjesec dana. Clinton ima nedvojbenu prednost kada je riječ o elektorima. Osim što je 18 saveznih država, plus okrug D.C. – sve zajedno 242 elektorska glasa – bilo za kandidata Demokratske stranke na svakim izborima od 1992. godine, Clinton sada vodi i u mnogim mjesima koja su u zadnjih nekoliko ciklusa bile bojna polja – Colorado, New Hampshire, North Carolina i Virginia. Osim toga, nije bez šansi ni u državama kao što su Aljaska, Arizona, Georgia i Utah, koje nisu otišle Demokratima već nekoliko desetljeća.

2. Organizacijske sposobnosti daju prednost Hillary

Trump neprestano ponavlja tijekom kampanje da misli kako su tričarije poput anketa i organizacijskih odbora precijenjene i da kao ključ i mjerilo svog uspjeha više voli veliki broj ljudi na svojim skupovima. Međutim, problem za Trumpa jest da rano glasanje – koje je vrlo ovisno o organizaciji – postaje sve češće i važnije.

Više od 21 milijun glasača već je ubacilo listiće u kutije. Samo u Floridi glasalo je više od 3,5 milijuna ljudi; 36 posto vjerojatnih glasača reklo je da je već glasalo i favoriziraju Clinton s razlikom od 17 posto, tvrdi NBC-jev politički novnar Mark Murray. A Florida nikako nije izoliran slučaj. Na kraju kolovoza Demokrati su imali 4200 članova tima, naspram samo 900 kod Republikanaca, izračunao je NBC.

3. Narod ne voli ni jednog ni drugog kandidata

Važno je ne smetnuti s uma da su ovo dva najmanje popularna predsjednička kandidata u povijesti. U anketi Washington Posta i ABC Newsa provedenoj početkom listopada, 42 posto registriranih birača imalo je pozitivno mišljenje o Clinton, za razliku od 56 koji su imali negativno. Trumpove brojke još su gore, sa 37 birača koji o njemu misle pozitivno i 62 posto s negativnim mišljenjem.

Takva razina nepopularnosti otežava svaki pokušaj procjene na koju bi stranu mogli otići neodlučni birači – a takvim ima još priličan broj. Trumpove negative brojke su bile i još uvijek su lošije od Cinton. Ali, hoće li birači jednostavno izabrati nju kao “manje lošu” opciju ili će njihova kalkulacija ići nekom drugom logikom? Najnovija anketa Washington Posta i NBC Newsa pokazuje da Hillary Clinton ima prednost od 4 posto pred Donaldom Trumpom među mogućim biračima.

4. Izlaznost je još važnija nego inače

Naravno, tvrdnja da je izlaznost važna je krajnje očita, ali faktor X u svim anketama – kako u državama bojnim poljima, tako i na nacionalnoj razini – jest hoće li Trump uspjeti utjecati na strukturu glasača kao što je obećao. Naime, 2012. godine glasalo je oko 125 milijuna ljudi – 65 milijuna za Obamu, 60 za Mitta Romneyja. Elektorat je bio podijeljen tako da su 72 posto glasača bili bijelci, 13 posto Afroamerikanci, 10 posto Hispanci i 3 posto Azijci.

Žene su sačinjavale 53 posto elektorata, 38 posto se izjasnilo kao Demokrati, 32 posto kao Republikanci i 28 posto kao neovisni. Čak i minimalna promjena tog sastava – recimo, ako elektorat ostane tako dominantno bjelački kao što je bio 2012., umjesto da padne na 60 i nešto posto, kao što većina projekcija trenutno pokazuje – može imati dramatičan utjecaj na ishod u bojnim poljima. A zbog Trumpove potpuno neortodoksne kampanje predviđanje izlaznosti je još teže nego što bi inače bilo.