Za priču iz Kutine nebitno je što će napraviti Plenković. Bitno je što će odraditi pravosuđe

Politička stabilnost poduprta uhljebljivanjem i kupovinom vijećnika. Zvuči poznato?

FOTO: Pixsell/Telegram

Ako se pokaže da se za političku korupciju, čak i onda kad si u HDZ-u, više ne možeš izvući tek sa stranačkim ukorom, sasvim je moguće da će se kod buljuka lokalnih šerifa svih boja (uz prevladavajuće plavu), ipak upaliti crveni alarmi. Jer, tko zna je li nekad, u nekom trenutku, netko stisnuo vražju tipku “record”...

Iako s njom nemaju nikakve direktne veze, dvije brojke su ključne za mučnu priču iz Kutine o tome kako su u lokalnom komunalnom poduzeću zapošljavani članovi vladajućih HDZ-a i HSLS-a i kako se na štetu poduzeća kupovala podrška u koaliciji u gradskom vijeću.

Jedna brojka je 22. Toliko je mjeseci prošlo od telefonskog razgovora Željka Sabe (tad SDP-ovca) s HDZ-ovom izabranom gradskom vijećnicom do Sabinog odlaska u zatvor. U spornom razgovoru Sabo je, pokušavajući doći do glasa za većinu, spominjao desetke tisuća kuna koji su neki spremni ponuditi za mandat, te zapošljavanja po firmama u kojima grad ima utjecaja.

Mini žetončići

Iako ništa od toga nikad nije realizirano, Sabo je osuđen zbog političke korupcije i odležao je iza rešetaka osam mjeseci. U Kutini se, čini se, nije radilo samo o nuđenju, već o itekako realiziranim nepotrebnim političkim zapošljavanjima i podizanju plaća radi potpore u gradskom vijeću.

Zapravo, radilo se o prizemnom štancanju “žetončića” na lokalnoj razini. Za one koji slabije prate, “žetončići” su izraz koji se koristi za političare koji nakon izbora promijene stranu i svojim glasom omogućavaju održavanje na vlasti svojih dotadašnjih političkih suparnika.

A time dolazimo do druge brojke, 55. Toliko je, naime, mjeseci prošlo od pokretanja istrage protiv još jednog bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauche, zbog krivotvorenja putnih naloga. Nepravomoćno je osuđen na tri godine zatvora. Pravomoćne presude, 55 mjeseci nakon pokretanja istrage, još nema.

“Nokat” do pada

Saucha je, podsjetimo, izabran u Sabor na listi SDP-ove koalicije 2016. godine. Vlada koju su formirali HDZ i Most nakon tih izbora brzo je došla pred terminalnu krizu, zbog razilaženja oko Agrokora. Nakon izbacivanja Mosta iz Vlade, premijer Andrej Plenković bio je “za nokat” udaljen od pada Vlade – bilo bi dovoljno da mu je Sabor smijenio ministra financija. O Zdravku Mariću se glasalo 4. svibnja 2017. godine, a ministar financija i Plenković su “preživjeli” za jedan jedini glas – onaj Sauchin.

U ovako, s dvije brojke orisanim konturama politike i pravosuđa u Hrvatskoj danas, prilično je jasno kako je politička sudbina kutinskog gradonačelnika Zlatka Babića i njegovih koalicijskih partnera (lokalni HSLS je već raspušten) posve nebitna. Plenković će Babića, ako stvar eskalira – a sudeći prema sinoć novoobjavljenoj snimci, mogla bi – frknuti iz stranke bez da trepne, uz prikladnu lekciju o tome kako je HDZ protiv korupcije.

Dva-tri boda

Za samog premijera neće biti nikakav poseban udarac ako Babić i ekipa prije narednih parlamentarnih izbora (koji su za cca 35-36 mjeseci) odu nekadašnjim putem Željka Sabe. Jer, zna se, Vlada i premijer Andrej Plenković osuđuju korupciju, a to što se svako malo netko od njihovih mota po medijima i sudovima zbog, pa… korupcije, to je slučajnost i posljedica toga što je HDZ velika stranka.

No, brzi sudski epilog mučne priče iz Kutine – ako se, jasno, pokaže da su optužbe garnirane audio snimkama točne – imao bi potencijalno blagotvorniji utjecaj na društvo od pukog pada potpore nekoj stranci za dva-tri postotna boda.

Vražji ‘record’

Jer, ako se pokaže da se za političku korupciju, čak i onda kad si u HDZ-u, više ne možeš izvući tek sa stranačkim ukorom, sasvim je moguće da će se kod buljuka lokalnih šerifa svih boja (uz prevladavajuće plavu), ipak upaliti crveni alarmi.

Jer, tko zna je li nekad, u nekom trenutku, netko stisnuo vražju tipku “record”… S druge strane, onima kojima je preko glave političke korupcije i stranačkog uhljebljivanja eventualan brzi sudski rasplet ovog slučaja dao bi nadu da možda, ipak, nije sve uzalud. I hrabrosti za borbu.

U zemlji u kojoj je politička korupcija barem 25 godina popularno načelo osvajanja vlasti, u kojoj su “žetončići” kao način održanja u sedlu posljednjih godina postali sasvim uobičajena stvar (HDZ je tako čuvao vlast u zemlji i udio u vlasti u glavnom gradu), bio bi to mali pomak. Ali konačno, barem, pomak unaprijed.