Politika nije lagan posao.
Često, pritom, nije uopće ni posao, nego vještina.
A tu, kao i u mnogim drugim sportovima, postoje čarobnjaci koji iz izgubljene situacije izvuku nevjerojatnu asistenciju, a postoje i oni koji bace loptu u aut. I njome slome nos vlastitom suigraču. I ozlijede navijača u prvom redu tribina koji kasnije naplati masnu odštetu.
Priča neće nestati
Vlada si na priči o referendumima za koje su potpise skupili (bar tako tvrde) “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” radi toliku političku štetu da to prelazi razmjere bizarnog. Priča je trebala tehnički biti prilično jednostavna – u lipnju su obje inicijative predale potpise za referendume. Potpise je trebalo provjeriti, ponovno prebrojati i ako ih ima dovoljno nastaviti s procedurom, dakle, vjerojatno predložena pitanja poslati na ocjenu ustavnosti.
No, tehnički jednostavno nije uvijek i politički jednostavno.
Plenkoviću je očito nezgodno i na ovoj priči se konfrontirati s desnicom (koja je bijesna nakon Istanbulske konvencije) i krenulo je – odugovlačenje. A kako obično biva, kad kiši onda pljušti. Pa se u međuvremeno reaktivirala priča o koaliciji sa SDSS-om, najavio prosvjed u Vukovaru, ličkog Putina se moralo odstraniti iz stranke…
Svo to otezanje s provjerom potpisa, međutim, bilo je savršeno nepotrebno. Priča neće nestati do 18. listopada (do kad je krajnji rok za provjeru), niti bi bila neugodnija da su potpisi provjereni još u srpnju. Međutim, otezanje daje argumente onima koji tvrde da Vlada želi izigrati volju naroda i spriječiti referendum konstatirajući nedovoljan broj važećih potpisa.
Na samom rubu
Da stvar bude bizarnija, vrlo je vjerojatno da je za makar jedno od tri referendumska pitanja skupljeno nedovoljno potpisa, a čak je solidno vjerojatno i da valjanih potpisa nema dovoljno u niti jednom slučaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, granica od deset posto birača je prijeđena za nevelikih tri (otkazivanje Istanbulske konvencije), 31 (promjena izbornog sustava) i 33 tisuće potpisa (smanjenje prava zastupnika manjina). Kako je limit na kojem zahtjev za referendumom postaje važeći 374.740 potpisa i kako je u dosadašnjim provjerama potpisa za referendumske inicijative otpadalo u prosjeku 10,67 posto potpisa, jasno je da aktualne inicijative plešu na samom rubu i da će se voditi bitka za svaki, ali baš svaki potpis (ovdje valja naglasiti i da se između prve objave broja prikupljenih potpisa i njihove predaje Saboru čudesno materijaliziralo još i pet do deset tisuća novih potpisa, kako za koje pitanje).
Rekli su – ne može
U situaciji u kojoj si ionako razbjesnio taj dio javnosti zbog odugovlačenja, postoji samo jedan logičan izbor – da dopustiš da provjeru potpisa kontroliraju i predstavnici inicijativa koji su ih i prikupljali. Plenković i Kuščević su, međutim, rekli – ne može.
Pa su još za provjeru broja potpisa angažirali tvrtku APIS, koju populacija koja podržava ove referendumske inicijative najbolje pamti po Karamarkovim (nedokazanim) optužbama o krađi glasova na izborima 2015. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O da, promatrači istih ovih udruga koje sad stoje iza referenduma su kontroliratli brojanje glasova na izborima 2016. godine. U APIS-u. Sad – ne može. Recept je to za eksploziju političkog nezadovoljstva koja već opasno prijeti ne samo da gadno našteti Plenkoviću, nego da i dodatno destabilizira politički sustav. Jer, brojke su “knap” i tenzije su visoke.
Djeca, stranci i umrli
Na potpisnim listama se, sudeći po najtemeljitoj provjeri koja se dosad radila, onoj za referendum o Zakonu o radu iz 2010. godine, zna naći doista svašta. Tad je od oko 813 tisuća predanih potpisa ustanovljeno čak 92.229 nevažećih. Svega se tu našlo.
Najveći broj upisa je imao pogrešan matični broj građana (ili OIB), preko 61 tisuću. Devet i po tisuća ljudi napisalo je nečitko ime ili prezime, pa je bilo nemoguće provjeriti jesu li u registru birača. Čak 14.702 “majstora” su se potpisala više od jednom. Maloljetnih je bilo 810. Osoba lišenih poslovne sposobnosti 224. Stranaca 117. A 56 osoba je, jednostavno, na dan kad su se počeli prikupljati potpisi već neko vrijeme bilo – mrtvo…
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Nema tu neke velike filozofije, u APIS-u se u sustav unose podaci s referendumskih popisa i uspoređuju s registrom birača. Ukoliko potpisnika tamo nema, utvrđuje se razlog i potpis proglašava nevažećim”, priča nam jedan od ljudi koji su aktivno sudjelovali u dosadašnjim referendumskim procedurama. Kaže kako se uvijek išlo u korist potpisnika, nisu se strogo primjenjivale odredbe o načinu na koji se potpisi moraju prikupljati, u kakvim uvezima, s rednim brojevima i slično. “A što napraviti kad vidite da je istim rukopisom upisano nekoliko imena?” pita se. Nije se radilo ništa.
Pa opet, prosjek nevaljanih potpisa je bio 10,67 posto. S tim postotkom padaju i “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”.
Proljetni milijun
Međutim, petljanje vlasti s odugovlačenjem provjere i zabranom dolaska promatračima, takvom mogućem raspletu unaprijed oduzima vjerodostojnost i daje organizatorima referendumskih inicijativa itekakvog političkog streljiva za nastavak bitke kroz jesen i zimu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A onda će doći proljeće. Naš sugovornik, koji nije nimalo entuzijastičan prema ciljevima referendumskih incijativa, nije optimističan: “Ustvrdi li se u ovakvim okolnostima da zahtjevi nisu valjani, za slična pitanja će se na proljeće prikupiti možda i milijun potpisa”. Plenković bi, dakle, tada protiv sebe mogao imati znatno brojniju vojsku nezadovoljnika. A manevarskog prostora kakvog je ovog ljeta olako proćerdao više biti – neće.
Za referendume su se dosad stvarno potpisivali i stranci i mrtvi; premijerov debakl s provjerom time je još bizarniji
Politička šteta koju si Andrej Plenković i Lovro Kuščević rade provjerom potpisa za referendum prelazi razmjere bizarnog
Na potpisnim listama se, sudeći po najtemeljitoj provjeri koja se dosad radila, onoj za referendum o Zakonu o radu iz 2010. godine, zna naći doista svašta. Tad je od oko 813 tisuća predanih potpisa ustanovljeno čak 92.229 nevažećih. Najveći broj upisa je imao pogrešan matični broj građana (ili OIB), preko 61 tisuću. Devet i po tisuća ljudi napisalo je nečitko ime ili prezime, pa je bilo nemoguće provjeriti jesu li u registru birača. Čak 14.702 “majstora” su se potpisala više od jednom. Maloljetnih je bilo 810. Osoba lišenih poslovne sposobnosti 224. Stranaca 117. A 56 osoba je, jednostavno, na dan kad su se počeli prikupljati potpisi već neko vrijeme bilo - mrtvo…
Politika nije lagan posao.
Često, pritom, nije uopće ni posao, nego vještina.
A tu, kao i u mnogim drugim sportovima, postoje čarobnjaci koji iz izgubljene situacije izvuku nevjerojatnu asistenciju, a postoje i oni koji bace loptu u aut. I njome slome nos vlastitom suigraču. I ozlijede navijača u prvom redu tribina koji kasnije naplati masnu odštetu.
Andrej Plenković povremeno, a sad pričamo samo o vještini, ne o sadržaju posla, odigrava jako dobre poteze. Virtuozno stavljanje Zlatka Hasanbegovića i Milijana Brkića u istu izbornu jedinicu kako bi im smanjio broj preferencijalnih glasova je, primjerice, jedan od njih. Međutim, ono što radi uz pomoć ministra uprave Lovre Kuščevića oko referenduma je potpuna politička katastrofa, gotovo dostojna Karamarkovog pokušaja preslagivanja u Saboru 2016. godine koje je završilo padom Vlade i njegovim napuštanjem politike.
Priča neće nestati
Vlada si na priči o referendumima za koje su potpise skupili (bar tako tvrde) “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” radi toliku političku štetu da to prelazi razmjere bizarnog. Priča je trebala tehnički biti prilično jednostavna – u lipnju su obje inicijative predale potpise za referendume. Potpise je trebalo provjeriti, ponovno prebrojati i ako ih ima dovoljno nastaviti s procedurom, dakle, vjerojatno predložena pitanja poslati na ocjenu ustavnosti.
No, tehnički jednostavno nije uvijek i politički jednostavno.
Plenkoviću je očito nezgodno i na ovoj priči se konfrontirati s desnicom (koja je bijesna nakon Istanbulske konvencije) i krenulo je – odugovlačenje. A kako obično biva, kad kiši onda pljušti. Pa se u međuvremeno reaktivirala priča o koaliciji sa SDSS-om, najavio prosvjed u Vukovaru, ličkog Putina se moralo odstraniti iz stranke…
Svo to otezanje s provjerom potpisa, međutim, bilo je savršeno nepotrebno. Priča neće nestati do 18. listopada (do kad je krajnji rok za provjeru), niti bi bila neugodnija da su potpisi provjereni još u srpnju. Međutim, otezanje daje argumente onima koji tvrde da Vlada želi izigrati volju naroda i spriječiti referendum konstatirajući nedovoljan broj važećih potpisa.
Na samom rubu
Da stvar bude bizarnija, vrlo je vjerojatno da je za makar jedno od tri referendumska pitanja skupljeno nedovoljno potpisa, a čak je solidno vjerojatno i da valjanih potpisa nema dovoljno u niti jednom slučaju.
Naime, granica od deset posto birača je prijeđena za nevelikih tri (otkazivanje Istanbulske konvencije), 31 (promjena izbornog sustava) i 33 tisuće potpisa (smanjenje prava zastupnika manjina). Kako je limit na kojem zahtjev za referendumom postaje važeći 374.740 potpisa i kako je u dosadašnjim provjerama potpisa za referendumske inicijative otpadalo u prosjeku 10,67 posto potpisa, jasno je da aktualne inicijative plešu na samom rubu i da će se voditi bitka za svaki, ali baš svaki potpis (ovdje valja naglasiti i da se između prve objave broja prikupljenih potpisa i njihove predaje Saboru čudesno materijaliziralo još i pet do deset tisuća novih potpisa, kako za koje pitanje).
Rekli su – ne može
U situaciji u kojoj si ionako razbjesnio taj dio javnosti zbog odugovlačenja, postoji samo jedan logičan izbor – da dopustiš da provjeru potpisa kontroliraju i predstavnici inicijativa koji su ih i prikupljali. Plenković i Kuščević su, međutim, rekli – ne može.
Pa su još za provjeru broja potpisa angažirali tvrtku APIS, koju populacija koja podržava ove referendumske inicijative najbolje pamti po Karamarkovim (nedokazanim) optužbama o krađi glasova na izborima 2015. godine.
O da, promatrači istih ovih udruga koje sad stoje iza referenduma su kontroliratli brojanje glasova na izborima 2016. godine. U APIS-u. Sad – ne može. Recept je to za eksploziju političkog nezadovoljstva koja već opasno prijeti ne samo da gadno našteti Plenkoviću, nego da i dodatno destabilizira politički sustav. Jer, brojke su “knap” i tenzije su visoke.
Djeca, stranci i umrli
Na potpisnim listama se, sudeći po najtemeljitoj provjeri koja se dosad radila, onoj za referendum o Zakonu o radu iz 2010. godine, zna naći doista svašta. Tad je od oko 813 tisuća predanih potpisa ustanovljeno čak 92.229 nevažećih. Svega se tu našlo.
Najveći broj upisa je imao pogrešan matični broj građana (ili OIB), preko 61 tisuću. Devet i po tisuća ljudi napisalo je nečitko ime ili prezime, pa je bilo nemoguće provjeriti jesu li u registru birača. Čak 14.702 “majstora” su se potpisala više od jednom. Maloljetnih je bilo 810. Osoba lišenih poslovne sposobnosti 224. Stranaca 117. A 56 osoba je, jednostavno, na dan kad su se počeli prikupljati potpisi već neko vrijeme bilo – mrtvo…
“Nema tu neke velike filozofije, u APIS-u se u sustav unose podaci s referendumskih popisa i uspoređuju s registrom birača. Ukoliko potpisnika tamo nema, utvrđuje se razlog i potpis proglašava nevažećim”, priča nam jedan od ljudi koji su aktivno sudjelovali u dosadašnjim referendumskim procedurama. Kaže kako se uvijek išlo u korist potpisnika, nisu se strogo primjenjivale odredbe o načinu na koji se potpisi moraju prikupljati, u kakvim uvezima, s rednim brojevima i slično. “A što napraviti kad vidite da je istim rukopisom upisano nekoliko imena?” pita se. Nije se radilo ništa.
Pa opet, prosjek nevaljanih potpisa je bio 10,67 posto. S tim postotkom padaju i “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”.
Proljetni milijun
Međutim, petljanje vlasti s odugovlačenjem provjere i zabranom dolaska promatračima, takvom mogućem raspletu unaprijed oduzima vjerodostojnost i daje organizatorima referendumskih inicijativa itekakvog političkog streljiva za nastavak bitke kroz jesen i zimu.
A onda će doći proljeće. Naš sugovornik, koji nije nimalo entuzijastičan prema ciljevima referendumskih incijativa, nije optimističan: “Ustvrdi li se u ovakvim okolnostima da zahtjevi nisu valjani, za slična pitanja će se na proljeće prikupiti možda i milijun potpisa”. Plenković bi, dakle, tada protiv sebe mogao imati znatno brojniju vojsku nezadovoljnika. A manevarskog prostora kakvog je ovog ljeta olako proćerdao više biti – neće.