Telegramov vodič kroz osobni bankrot: sve što trebate znati, a bilo vas je sram pitati

Gorka posljedica osobnog bankrota je prodaja imovine dužnika

02.03.2009., Zagreb – Guzva na salterima poste u Branimirovoj zadnji dan predaje poreze prijave. Photo: Marko Lukunic/Vecernji list
FOTO: Marko Lukunić/Pixsell

Zakon o stečaju potrošača koji bi trebao stupiti na snagu 1. srpnja nosi jednu veliku novinu, a to je osobni bankrot.

Što je on, na koga se odnosi, kada ga i pod kojim uvjetima možete proglasiti. Odlučili smo razmrsiti sve konce novog zakona i pojasniti ih.

1. Što je osobni bankrot?

Osobni bankrot je zapravo stečaj fizičke osobe. Znači, osoba ima dugove koje ne može platiti i odlučuje proglasiti bankrot. Ovaj postupak bi joj trebao omogućiti da dio dugova plati,a da joj se dio dugova otpiše.

2. Kada mogu proglasiti osobni bankrot?

Osoba može proglasiti osobni bankrot u slučaju insolventnosti, odnosno prezaduženosti. Osoba je prezadužena ako u roku od 90 dana uzastopno ne može ispuniti svoje dospjele obveze (one kojima je rok naplate prošao).

3. Postoji li neko novčano ograničenje za proglašenje osobnog bankrota?

Osobni bankrot obuhvaća građane s dugom većim od 30.000,00 kuna.

4. Što je stečajna masa?

Stečajna masa je sva imovina zadužene osobe koju ona mora predati na raspolaganje stečajnome upravitelju koji će joj biti dodijeljen. Dužnik nema pristup toj imovini dok traje postupak, a sva ta imovina će biti prodana. Od prodane imovine namiruju se dugovi.

U masu ne ulazi ona imovina koja je osobi nužna za život, npr. kuća u kojoj živi, ono što je osobi neophodno za obavljanje posla. Takva imovina određena je u Ovršnome zakonu.

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić Patrik Macek/PIXSELL

5. Kako teče postupak?

Osoba se mora javiti u poslovnicu FINE i popunjavanjem određenih formulara (kao npr. popis cjelokupne imovine, imena vjerovnika, tj. ljudi kojima duguje) započinje izvansudski postupak. Izvansudskim postupkom želi se iz cijele priče izbaciti sudove i sve riješiti putem FINE. CIjeli izvansudski postupak ne može trajati više od 60 dana. Tijekom postupka nastoji se postići dogovor između dvije strane.

Ako tijekom tih 60 dana nije postignut dogovor, ipak se ide na rješavanje putem suda. U tom slučaju osoba proglašava osobni bankrot i dužna je dati svu svoju imovinu na raspolaganje tzv. stečajnom upravitelju. Nakon toga kao i u svakom sudskom postupku ide na ročišta gdje se rade planovi kako i kome će platiti dugove.

6. Što je vrijeme provjere ponašanja?

Ovisno o veličini duga, sud određuje vrijeme provjere ponašanja. A što to znači za dužnika? Sljedeće: dužan je prijavljivati povjereniku sve promjene vezane za svoju imovinu, pokušati naći posao ako ga nema, prihvatiti sezonske poslove. Ne smije zatajiti nijednu informaciju o stjecanju imovine. Potrošač koji se bude nepošteno ponašao i pokušao izbjeći obveze izgubit će mogućnost da ga se oslobodi preostalih obveza.

7. Kada završava osobni bankrot?

Nakon proteka vremena kojega je sud odredio, proces osobnog bankrota je završen i osobi se otpisuju svi preostali dugovi koje ima.

8. Koje su loše strane zakona?

Ono što bi mogao biti najveći problem ovoga zakona su zapravo početni troškovi. Da biste pokrenuli postupak morate to napraviti o vlastitom trošku. Kod nas je taj trošak nekoliko stotina kuna, a osoba koja grca u dugovima teško će doći do toga novca.

9. A kakva praksa u drugim europskim državama

I druge europske zemlje poznaju institut osobnog bankrota, no s nekim razlikama. Tako će npr. u Francuskoj prvi korak za prezadužene biti podnošenje zahtjeva na razini županije, gdje se dogovorno pokušava dogovoriti naplata duga. U krajnjem slučaju također će se doći do prodaje imovine i proglašenja osobnog bankrota.

U Njemačkoj, pak, zakon predviđa da će povjerenik nakon četvrte godine od zaključenja osobnog bankrota dužniku vratiti 10% prikupljenih prihoda, nakon isteka pete godine 15%, nakon 6 godina završava postupak osobnog bankrota.

Slovenija je također prihvatila institut osobnog bankrota u svoje zakonodavstvo, i on se ne razlikuje puno od ovoga našega. No, u Sloveniji je tek 342 osobe prošle godine podnijelo zahtjev za ovim zakonom. Razlog tome su previsoki troškovi postupka, čak od 2500 eura.