Kad se crta podvuče, stvar je uvijek u temeljnim vrijednostima. Kod obrazovanja se, jasno, radi o njihovom prenošenju novim naraštajima. Stoga nimalo ne čudi da je izjava Radovana Fuchsa o tome da će se u školama moći gledati utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na katarskom Mundijalu izazvala cijelu lavinu reakcija.
One dobrim dijelom variraju od neslaganja do čistog zgražanja. Jer, vrijednosti. Protivljenje prijenosima Vatrenih u školama, međutim, upravo s pozicija vrijednosti ima jedan veliki, nepremostiv problem. Ono je duboko pogrešno.
Ocean licemjerja
Za početak, radi se o cijelom oceanu licemjerja, koji se stere na sve strane horizonta. Hoćete prava migranata koji su umirali gradeći katarske stadione? Može. Prije pet godina poginula je niti šestogodišnja Madina Hussiny, nakon što ju je hrvatska policija protuzakonito protjerala preko granice.
Hrvatska vlast nikad nije provela poštenu istragu o tome. Zastrašivala je Madininu obitelj, njihove odvjetnike i aktiviste nevladinih udruga koji su se bavili tim slučajem. Zbog Madine je iz sustava praktički izbačena Pučka pravobraniteljica – također protuzakonito. Nikom zbog svega toga nije pala niti jedna jedina vlas kose.
Mudra šutnja Blaženke Divjak
Prava radnika migranata u Kataru se, nesumnjivo, masovno krše. Buniti se zbog toga iz Hrvatske, koja je sustavno i organizirano godinama nakon (neuspješno) zataškavane Madinine smrti sustavno i protuzakonito protjerivala migrante, uz prikladnu upotrebu nasilja, posebna je vrsta licemjerja. Osim ukoliko nisi bio u prvim i rijetkim redovima onih koji su cijelo vrijeme ukazivali na taj problem.
Baš onako kako, recimo, to nije radila bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je o migrantskoj problematici mudro šutjela dok je sjedila u Vladi. Sad joj, eto, smeta tretman migranata u Kataru. I gledanje utakmica umjesto nastave, jer obrazovanje, jer vrijednosti. Na sjednicu Vlade 12. srpnja 2018., onoj pred finale u Rusiji, došla je u kockastom dresu i s osmijehom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“SAO Krajine” na Mundijalu
Eh, Rusija… Bilo je to krasno prvenstvo, u divnoj i gostoljubivoj zemlji. Istina, zemlji koja je već tad nasilno anektirala dio Ukrajine, u kojoj su oporbeni lideri i novinari već tad umirali na nasilne i neobične načine, u zemlji koja je već tad oružano podupirala svu silu “SAO Krajina” po susjedstvu – ali, Bože moj, sport, a ne politika.
I predsjednica u ugodnom druženju s Vladimirom Putinom. Po čemu je, eto, Rusija onda bila prikladniji domaćin od Katara danas? Jer se moglo kupiti pivo na stadionu?
Nije HNS, nego FIFA
Može još licemjerja kao vrijednosti koju nenamjerno odašiljemo spužvama od klinaca koji bi samo pogledali nogometnu utakmicu? O, da. Jer FIFA, jer novac, jer politika, jer korupcija. Strahote.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sreća pa živimo u zemlji čiji nogometni savez nije čvrsto u šakama jedne stranke. Čiji je ključni čovjek osuđen zbog korupcije. Pa ga je država pustila da pobjegne u susjednu zemlju, kako ne bi morao u zatvor. I njegovog brata također.
A nogometni suci iz vremena kad se primala lova za “pošteno suđenje” i danas drmaju sudačkog organizacijom. Užasna je ta FIFA, zašto djeci šaljemo poruku da je dobro gledati njihovo Svjetsko prvenstvo?
Trideset i šest dana
Vrhunac licemjerja ipak je priča o “propuštenoj nastavi”. Činjenice – radi se o dvije utakmice koje se igraju radnim danom prije kasnih poslijepodnevnih sati. Dakle, dva puta po dva sata. Radi se pritom, kako je rekao ministar Fuchs, o satima koji će se kasnije morati nadoknaditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko je, onda, bizarno da kritike dolaze i iz redova onih koji su strastveno podržavali štrajk zaposlenika u školama 2019. godine? Štrajk koji je trajao trideset i šest radnih dana? Dana, a ne sati!
Pitanje temeljnih vrijednosti
Na kraju priče, kad se crta podvuče, stvar je ipak u temeljnim vrijednostima. Vidite, djeca više od svega vole igru. I snove.
Nogomet je najpopularnija igra. Svjetsko prvenstvo u nogometu je najveće sportsko natjecanje na svijetu i događaj o kojem se sanjari i kojeg se iščekuje godinama (ne pitajte kako znam).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva sata za snove
Koja je onda temeljna vrijednost? Jesu li to ta (kasnije ionako nadoknađena) četiri sata odgoja i obrazovanja? I zbog čega? Autoriteta nepromjenjivosti školskog sustava? Vrijednost obrazovanja kao alata koji današnje klince pretvara u sutrašnju, što produktivniju, radnu snagu?
Zapravo je vrlo jednostavno. Ne budite licemjeri. I pustite ih da sanjaju. Barem dva puta po dva školska sata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zabranili bi gledanje reprezentacije u školi? Ne budite licemjeri, pustite djecu da sanjaju. Bar dva puta po dva školska sata
Na najavu ministra Fuchsa o školi i utakmicama digla se velika buka. U pozadini koje je ocean licemjerja
Bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak je o migrantskoj problematici u Hrvatskoj mudro šutjela dok je sjedila u Vladi. Sad joj, eto, smeta tretman migranata u Kataru
Kad se crta podvuče, stvar je uvijek u temeljnim vrijednostima. Kod obrazovanja se, jasno, radi o njihovom prenošenju novim naraštajima. Stoga nimalo ne čudi da je izjava Radovana Fuchsa o tome da će se u školama moći gledati utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na katarskom Mundijalu izazvala cijelu lavinu reakcija.
One dobrim dijelom variraju od neslaganja do čistog zgražanja. Jer, vrijednosti. Protivljenje prijenosima Vatrenih u školama, međutim, upravo s pozicija vrijednosti ima jedan veliki, nepremostiv problem. Ono je duboko pogrešno.
Ocean licemjerja
Za početak, radi se o cijelom oceanu licemjerja, koji se stere na sve strane horizonta. Hoćete prava migranata koji su umirali gradeći katarske stadione? Može. Prije pet godina poginula je niti šestogodišnja Madina Hussiny, nakon što ju je hrvatska policija protuzakonito protjerala preko granice.
Hrvatska vlast nikad nije provela poštenu istragu o tome. Zastrašivala je Madininu obitelj, njihove odvjetnike i aktiviste nevladinih udruga koji su se bavili tim slučajem. Zbog Madine je iz sustava praktički izbačena Pučka pravobraniteljica – također protuzakonito. Nikom zbog svega toga nije pala niti jedna jedina vlas kose.
Mudra šutnja Blaženke Divjak
Prava radnika migranata u Kataru se, nesumnjivo, masovno krše. Buniti se zbog toga iz Hrvatske, koja je sustavno i organizirano godinama nakon (neuspješno) zataškavane Madinine smrti sustavno i protuzakonito protjerivala migrante, uz prikladnu upotrebu nasilja, posebna je vrsta licemjerja. Osim ukoliko nisi bio u prvim i rijetkim redovima onih koji su cijelo vrijeme ukazivali na taj problem.
Baš onako kako, recimo, to nije radila bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je o migrantskoj problematici mudro šutjela dok je sjedila u Vladi. Sad joj, eto, smeta tretman migranata u Kataru. I gledanje utakmica umjesto nastave, jer obrazovanje, jer vrijednosti. Na sjednicu Vlade 12. srpnja 2018., onoj pred finale u Rusiji, došla je u kockastom dresu i s osmijehom.
“SAO Krajine” na Mundijalu
Eh, Rusija… Bilo je to krasno prvenstvo, u divnoj i gostoljubivoj zemlji. Istina, zemlji koja je već tad nasilno anektirala dio Ukrajine, u kojoj su oporbeni lideri i novinari već tad umirali na nasilne i neobične načine, u zemlji koja je već tad oružano podupirala svu silu “SAO Krajina” po susjedstvu – ali, Bože moj, sport, a ne politika.
I predsjednica u ugodnom druženju s Vladimirom Putinom. Po čemu je, eto, Rusija onda bila prikladniji domaćin od Katara danas? Jer se moglo kupiti pivo na stadionu?
Nije HNS, nego FIFA
Može još licemjerja kao vrijednosti koju nenamjerno odašiljemo spužvama od klinaca koji bi samo pogledali nogometnu utakmicu? O, da. Jer FIFA, jer novac, jer politika, jer korupcija. Strahote.
Sreća pa živimo u zemlji čiji nogometni savez nije čvrsto u šakama jedne stranke. Čiji je ključni čovjek osuđen zbog korupcije. Pa ga je država pustila da pobjegne u susjednu zemlju, kako ne bi morao u zatvor. I njegovog brata također.
A nogometni suci iz vremena kad se primala lova za “pošteno suđenje” i danas drmaju sudačkog organizacijom. Užasna je ta FIFA, zašto djeci šaljemo poruku da je dobro gledati njihovo Svjetsko prvenstvo?
Trideset i šest dana
Vrhunac licemjerja ipak je priča o “propuštenoj nastavi”. Činjenice – radi se o dvije utakmice koje se igraju radnim danom prije kasnih poslijepodnevnih sati. Dakle, dva puta po dva sata. Radi se pritom, kako je rekao ministar Fuchs, o satima koji će se kasnije morati nadoknaditi.
Koliko je, onda, bizarno da kritike dolaze i iz redova onih koji su strastveno podržavali štrajk zaposlenika u školama 2019. godine? Štrajk koji je trajao trideset i šest radnih dana? Dana, a ne sati!
Pitanje temeljnih vrijednosti
Na kraju priče, kad se crta podvuče, stvar je ipak u temeljnim vrijednostima. Vidite, djeca više od svega vole igru. I snove.
Nogomet je najpopularnija igra. Svjetsko prvenstvo u nogometu je najveće sportsko natjecanje na svijetu i događaj o kojem se sanjari i kojeg se iščekuje godinama (ne pitajte kako znam).
Dva sata za snove
Koja je onda temeljna vrijednost? Jesu li to ta (kasnije ionako nadoknađena) četiri sata odgoja i obrazovanja? I zbog čega? Autoriteta nepromjenjivosti školskog sustava? Vrijednost obrazovanja kao alata koji današnje klince pretvara u sutrašnju, što produktivniju, radnu snagu?
Zapravo je vrlo jednostavno. Ne budite licemjeri. I pustite ih da sanjaju. Barem dva puta po dva školska sata.