Zagrebački aerodrom treba se zvati po Tuđmanu iz istih razloga zbog kojih se kazališni trg treba zvati po Titu
Želi li biti ozbiljna država, Hrvatska mora zadržati i jednog i drugog
Kada su u Hrvatskoj demokratskoj zajednici odlučili obnoviti godinama stari prijedlog da se zagrebačka zračna luka nazove po dr. Franji Tuđmanu, vjerojatno su, među ostalim, računali da će tom inicijativom izazvati stanoviti kaos u Socijaldemorkatskoj partiji i među SDP-ovim simpatizerima i biračima.
Uistinu, kako da SDP-ova Vlada odobri imenovanje glavnog hrvatskog aerodroma po predsjedniku kojeg su čelnici SDP-a, brojni lijevi ideolozi i javni intelektualci, kao i velik dio lijevo-liberalnih medija, godinama nazivali operetnim diktatorom, odgovornim za progon nehrvata u ratnim godinama, za etničko čišćenje, za katastrofalni hrvatsko-bošnjački sukob u susjednoj državi i za otvoreno suspendiranje demokracije, kao u slučaju nepriznavanja izbornih rezultata u Zagrebu prije točno dvadeset godina.
Milijun je jakih razloga zbog kojih Franjo Tuđman ne bi trebao dobiti nijedno spomen obilježje tako visokog ranga, ali postoji i jedan još jači razlog zbog kojega SDP treba podržati HDZ-ovu ideju da se obnovljena zagrebačka zračna luka nazove po prvom predsjedniku Republike Hrvatske. Iz istog tog razloga zagrebačka gradska uprava ne smije preimenovati zagrebački Trg Maršala Tita. Riječ je o poštovanju hrvatskog državnog kontinuiteta u različitim povijesnim razdobljima.
SDP je načelno pristao na HDZ-ovu inicijativu (što je sasvim u skladu s Milanovićevom politikom reafirmacije dobrih strana Tuđmanove ostavštine: manje je poznato da je i Ivica Račan iznimno poštovao Franju Tuđmana), pa se dio lijeve javnosti već počeo buniti: taj će bunt vjerojatno rasti iz dana u dan, što bi Zoranu Milanoviću moglo stvoriti dodatne probleme uoči novih parlamentaranih izbora.
Premda, naravno, postoji milijun jakih razloga, zbog kojih Franjo Tuđman ne bi trebao dobiti zagrebački aerodrom (niti bilo koje drugo spomen obilježje tako velikog ranga), postoji i jedan, još jači razlog zbog kojeg SDP treba podržati HDZ-ovu ideju da se obnovljena zagrebačka zračna luka nazove po prvom predsjedniku Republike Hrvatske.
To je posve isti razlog zbog kojega zagrebačka gradska uprava ne smije preimenovati zagrebački Trg maršala Tita. Riječ je o poštovanju hrvatskog državnog kontinuteta u različitim povijesnim razdobljima.
Titove su državničke zasluge goleme
Josip Broz Tito nesporno je bio zločinac i diktator. Tito jest suodgovoran za masakr na Bleiburgu, Tito jest poslao u zatvor desetke tisuća ljudi, Tito jest naređivao politička ubojstva, Tito, kao tvrdi komunist, nikada ne bi pristao na uvođenje višestranačkog sustava i minimalnih demokratskih sloboda.
Međutim, Tito je pobjednik nad silama Osovine u Drugom svjetskom ratu; Tito je imao snage i hrabrosti prekinuti sa Staljinom, Tito je, davanjem uvjetne državnosti Kosovu i Vojvodini, onesposobio srpski nacionalizam, i Tito je dopustio donošenje jugoslavenskog Ustava iz 1974. godine, na temelju kojeg je Hrvatska stekla državnu neovisnost.
Titove su državničke zasluge goleme; središnji, zreli smjer hrvatske politike tog i takvog Tita mora poštovati, neovisno od njegovih zločina i njegova nepopustljivog komunizma.
Franjo Tuđman bio je značajno manje protudemokratičan od Tita, ali ni on nikada nije vjerovao u liberalnu demokraciju, niti se držao njenih pravila.
Franjo Tuđman odgovoran je za neusporedivo manje smrti od Tita, ali je sukrivac za hrvatsko bošnjački rat u Bosni, i za brojne zločine što su ih počinile oružane formacije koje su mu bile izravno ili neizravno podređene.
Pod Tuđmanovom se vlašću dogodio katastrofalni proces pretvorbe i privatizacije čije posljedice još osjećamo i plaćamo. Međutim, Franjo Tuđman pobijedio je u ratu, u kojem je obranjena Republika Hrvatska. Franjo Tuđman uspio je u neobičnim i krajnje složenim vanjskopolitičkim okolnostima izboriti međunarodno priznanje za Republiku Hrvatsku.
Kuda vodi odricanje povijesnih zasluga
Niti najgori Tuđmanovi neprijatelji ne mogu prvom hrvatskom predsjedniku osporiti ove dvije neusporedivo značajne zasluge. Zbog tih zasluga, predsjednik Franjo Tuđman apsolutno zaslužuje da se njegovim imenom nazove novi zagrebački aerodorom. Baš kao što i Josip Broz Tito zaslužuje zadržati najljepši zagrebački trg.
Možemo, sada, naravno, argumentirati da nam ne trebaju ni Tuđman ni Tito, da obojicu trebamo osuditi i da ih se trebamo odreći zbog najrazličitijih njhovih nedjela.
Okej, ali gdje takvo odricanje prestaje?
Hoćemo li onda zabraniti i Franju Josipa po kojem se, među ostalim, zove famozno opatijsko šetalište, jer nije bio demokrat i jer je suzbijao emancipacijske nacionalne pokrete u Austro Ugarskoj? Hoćemo li se ponovo odreći bana Jelačića, jer se za račun Franje Josipa obračunavao s mađarskom revolucijom?
Hoćemo li, da idemo ad absurdum, srušiti spomenik kralju Tomislavu; ionako nitko ne može dokazati je li Tomislav uopće bio kralj, a kamoli kada je I gdje okrunjen?
Ako smo imao razumni, valjda nećemo.
Ključni akteri hrvatskog povijesnog kontinuiteta
Josip Broz Tito i Franjo Tuđman spadaju među ključne aktere hrvatskog državnog i političkog povijesnog kontinuiteta. Bez obzira na bezbrojne njihove loše postupke, Hrvatska, želi li biti ozbiljna država, naprosto mora zadržati i jednog i drugog.
Kako u svojem političkom nasljeđu, tako i na svojim ulicama, trgovima, pa, eto, i na aerodromima.