Gotovac je na rubu izbacivanja iz SDP-a. Problem s Možemo im, međutim, nije samo u šefu zagrebačkog ogranka

Jezgra u poluraspadu

Aktualni sukob, koji je kulminirao izlaskom zagrebačkog SDP-a iz suradnje s grupacijom zeleno-lijevih stranaka u Gradskoj skupštini predvođenih s Možemo, međutim, nije tek jedna epizoda klasične priče u nadmudrivanju Praške i Iblerovog trga. Ovaj put je, naime, kontekst dosta drugačiji.

SDP i Možemo su, na nacionalnoj razini, potencijalna jezgra političke grupacije koja bi mogla pretendirati na preuzimanje vlasti nakon narednih parlamentarnih izbora. Zagreb je, pak, trebao biti lakmus-papir njihove buduće suradnje. U trenutcima dok ovaj tekst nastaje, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević govori kako će radije na nove izbore, nego da ga netko ucjenjuje.

Zagrebačka i nacionalna perspektiva

U isto vrijeme dok je zagrebački lakmus papir na pragu da se pretvori u pepeo, vladajući HDZ je zasad pregrmio još jednu korupcijsku aferu, no ovaj put se čini s nešto ozbiljnijim posljedicama. Nakon šest godina vlasti, stranka Andreja Plenkovića sve više djeluje kao ona koja je, pod teretom sličnih afera, dva puta doživjela teške izborne poraze. Stoga je zagrebački raskol došao u vrlo loše vrijeme za cijelu opoziciju, pogotovo za SDP.

Jer, raskid suradnje s Možemo je posljedica dva dubinski suprotstavljena pogleda na političku budućnost unutar SDP-a. Jasno, jednu perspektivu ima zagrebački, drugu nacionalni SDP.

Deset mjeseci Viktora Gotovca

Viktor Gotovac i njegov gradski odbor već su dugo nezadovoljni tretmanom većinskog partnera u gradu. Mjesecima se žale na nedostatak kvantitete i kvalitete međusobne komunikacije, na donošenje odluka bez uzimanja njihovog mišljenja u obzir i na loše i nedovoljno promišljene poteze aktualne gradske vlasti od kojih su neki već i padali na sudovima.

Nacionalni SDP, pak, s Možemo na državnoj razini održava blisku suradnju nadajući se budućim zajedničkim političkim akcijama koje bi trebale svoj vrhunac imati u zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima. S vrha su pokušavali izgladiti odnose u Zagrebu i spriječiti upravo ovo što se sad dogodilo, a za što prije svega krive Gotovca – čovjeka koji je u ozbiljnu politiku praktički ušao tek lani – i to pobjedom na izborima u zagrebačkom SDP-u kojom su tad u vrhu stranke bili, blago rečeno, izrazito zadovoljni. Samo deset mjeseci kasnije, na sjednici Predsjedništva SDP-a koja se treba održati sutra navečer, kao najsigurnija oklada djeluje da će Gotovac biti ili suspendiran ili izbačen iz stranke.

Vraćanje boje u Plenkovićeve obraze

Takva odluka neće biti lišena argumentacije – bizarna je politička pogreška u tjednu u kojem je HDZ na koljenima raskidati suradnju s ostatkom ljevice u Zagrebu. Uz operetni “ravnozemljaški” prosvjedić u subotu, zagrebačka politička tarapana vratila je boju u obraze Plenkoviću i njegovima koje je ozbiljno uzdrmala afera s pljačkom Ine.

Pritom, postoji samo jedan jedini način da se, bez obzira na sve, raskine koalicija u glavnom gradu s potencijalnim budućim političkim partnerima na nacionalnoj razini – na tiskovnoj konferenciji u društvu s predsjednikom stranke. Ali, Peđa Grbin nije za raskid s Možemo, pa su u Zagrebu to odradili na svoju ruku.

Problem je daleko dublji

Stvar, međutim, nije tako jednostavna, niti su Gotovac i njegovi jedini koji su nezadovoljni općim odnosom Možemo prema SDP-u. Naime, u Puli i u Rijeci je ova stranka, odnosno njene koalicije, SDP-u okrenula leđa i provodi svoju politiku, bez nekog razmišljanja o nacionalnoj sceni i općoj slici. U Zagrebu, gdje je Možemo većinski partner, bi više cijenili konstruktivnu suradnju.

U SDP-u se, pritom, s gorčinom spominje i da ih iz Tomaševićeve stranke nisu podržali oko prikupljanja potpisa za referendum o promjeni Ustava s ciljem zaštite prava na abortus. Nije, dakle, stvar samo u političkom neiskustvu i žestokom karakteru Viktora Gotovca, kako se to možda na prvi pogled čini, problem odnosa ove dvije stranke je ipak dublji. I neće biti samo tako riješen izbacivanjem ili suspenzijom sadašnjeg zagrebačkog vodstva SDP-a.

Sukob Iblera i Praške, međutim, izlaskom iz zagrebačkog sporazuma, postao je jedan od onih koje je vrlo teško ostaviti iza sebe i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Odnosi su sad već narušeni na dubljoj, osobnoj razini i dok sa stotinjak metara zapadnije zagrebačke lokacije Gotovca nazivaju “bombašem samoubojicom”, u zagrebačkom SDP-u će jetko kazati da je stranačka organizacija Peđe Grbina u glavnom gradu ona Možemo, a ne SDP-ova.

Tomašević će i dalje imati većinu

Da stvar bude apsurdnija, ovaj raskol na političku scenu u Zagrebu po svemu sudeći neće imati značajnije posljedice. Iako Tomašević spominje izbore, elementarna matematika govori da njih ne može biti. Zeleno-lijeva koalicija ima svojih 23 od 48 zastupnika, a podržava ih i zastupnik srpske nacionalne manjine Nikola Vukobratović. Dakle, za većinu im treba jedan jedini glas, a u Skupštini od pet SDP-ovih mogu vjerojatno računati na dva, sa ili bez sporazuma o suradnji.

Na nacionalnu političku scenu, pak, u zemlji čija se vlast trese pod serijom korupcijskih afera, koja upravlja dubinski destruiranim javnim servisima, od zdravstva, preko HRT-a do željeznice i koja će ostati zapamćena po povijesnom fijasku u koronakrizi i obnovi od potresa, najnovija epizoda rata zagrebačkog i nacionalnog SDP-a mogla bi imati mnogo ozbiljnijih posljedica; onih koje se mjere u izbornim ciklusima. Ukoliko, jasno, sve opet ne prekrije koja milijardica koja je nekako iscurila unatoč fenomenalnim sustavima kontrole…