Nekad je nužno odabrati stranu

Zagrebačko Sveučilište nije u stanju riješiti papire za obnovu zgrade vlastitog Rektorata. Nevjerojatno, uspjeli su prekršiti propis koji su sami donijeli

Toliko je jasno kako su zabrljali da se čak ni ne pokušavaju žaliti

FOTO: Pixsell

Kolikih će razmjera biti problemi s obnovom nakon potresa, financiranom iz Fonda solidarnosti EU, slikovito ocrtava slučaj sa zagrebačkog Sveučilišta. U prošlogodišnjim silovitim potresima teško je stradala zgrada Rektorata Sveučilišta, ujedno i središnja zgrada Pravnog fakulteta. Još 12. svibnja ove godine Sveučilište je krenulo u postupak nabave kojim traže stručnjake za izradu tehničke i projektne dokumentacije za cjelovitu obnovu jedne od najprepoznatljivijih zgrada u Zagrebu. Procijenjena vrijednost posla: 6 milijuna kuna bez PDV-a.

Gotovo sedam mjeseci kasnije, niti je nabava zaključena, niti su odabrani stručnjaci, niti se krenulo s izradom nužne dokumentacije za obnovu. Istovremeno, opasno se približava rok u kojem je – za šest mjeseci – nužno potrošiti dodijeljeni europski novac. Gdje je zapelo na zagrebačkom sveučilištu?

U postupku nabave odabrali su tražene stručnjake, no taj je odabir Sveučilišta – na gusto pisanih 25 stranica – srušila Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). Nakon dvije zaprimljene žalbe na postupak nabave, DKOM ih je uvelike ocijenio osnovanima i poništio odluku Sveučilišta o odabiru stručnjaka. Zašto? Jer se prilikom ocjene pristiglih ponuda nisu držali vlastitih kriterija koje su propisali za odabir.

Puna dva i pol mjeseca za minuciozni odabir

Iz Fonda solidarnosti EU, Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu dodijeljeno je bespovratnih 150.946.330, 75 kuna za cjelovitu obnovu čuvene zgrade. Izgrađena je daleke 1859. prema projektu Ludwiga von Zettla; prvotno je bila namijenjena Zemaljskoj bolnici, zatim je u drugoj polovini 19. stoljeća iznajmljena tvornici duhana, a 1882. počinje ju koristiti Sveučilište u Zagrebu. Zgrada zaista bogate povijesti zaštićeni je spomenik kulture kojemu su prošlogodišnji potresi donijeli oznaku privremene neuporabljivosti.

Hitne intervencije omogućile su tek da manji dio zgrade bude dijelom uporabljiv i čeka se veliki zahvat. Sredinom svibnja, Sveučilište raspisuje javnu nabavu za izradu dokumentacije za cjelovitu obnovu i javlja se ukupno osam ponuditelja. Četveročlana sveučilišna komisija kreće s pregledom i ocjenom ponuda 15. lipnja, a puna dva i pol mjeseca kasnije – 30. kolovoza – zaključuju svoj posao i preporučuju da se odabere zajednica ponuditelja Interkonzalting d.o.o. i Škoro d.o.o. “budući da je utvrđeno da je predmetna ponuda pravilna i prihvatljiva”.

Odabrali bez provjere vjerodostojnosti ponude

Rektor Damir Boras dan kasnije potpisuje odluku o odabiru prema preporuci četveročlane komisije u sastavu Tonći Lazibat – prorektor Sveučilišta za poslovanje i izgledni kandidat za novog rektora, Igor Gliha – tadašnji dekan Pravnog fakulteta, Boris Koružnjak – profesor Arhitektonskog fakulteta i rektorov posebni savjetnik za prostorno planiranje te Martina Cvitanović – zaposlenica Rektorata. Međutim, na Borasovu odluku o odabiru, DKOM-u ubrzo stižu dvije žalbe, Instituta IGH d.d. i arhitektonsko-konstrukterskog studija UPI-2M d.o.o. koji su se također javili na ovaj natječaj.

Pritužbama su osporili način na koji je Sveučilište ocjenjivalo odabranu ponudu. DKOM je u žalbenom postupku prvenstveno utvrdio da Sveučilište tijekom pregleda i ocjene odabrane ponude nije provjerilo kriterij “vjerodostojnost i prihvatljivost tehničke i stručne sposobnosti” koji su sami propisali i tražili u postupku nabave. Osim toga, DKOM je zaključio da se uopće ne može ocijeniti “da li je odabrana zajednica ponuditelja dokazala iskustvo na projektima” kako je Sveučilište eksplicitno tražilo u vlastitoj dokumentaciji o nabavi.

Pogrešno bodovanje referenci stručnjaka

U preostalom dijelu nepravilnosti, DKOM je utvrdio da je Sveučilište pogrešno bodovalo reference stručnjaka u sklopu odabrane ponude. Točnije, da ih je bodovalo suprotno kriterijima koje je samo propisalo. Primjerice, Sveučilište je u dokumentaciji o nabavi zapisalo da traži stručnjake koji su sudjelovali na (1) izradi glavnih projekata (2) rekonstrukcije/dogradnje (3) objekata visokogradnje (4) javne ili društvene namjene, (5) koji su zaštićeno nepokretno kulturno dobro ili su u zoni zaštite.

Konkretno, zgradu javne ili društvene namjene Sveučilište je u dokumentaciji nabave protumačilo u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju. Međutim, prilikom bodovanja referenci stručnjaka događa se obrat; zgradu javne ili društvene namjene ne tumače u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju – kako su si sami zadali – već u skladu sa Zakonom o gradnji koji daje puno širu definiciju. Na tom tragu, velikodušno dijele bodove.

Na primjer, stručnjakinja odabrane ponude prethodno je radila na preuređenju jedne trgovine u centru Zagreba. DKOM je utvrdio da ta zgrada ne spada u kategoriju javne ili društvene namjene prema Zakonu o prostornom uređenju, već da je Sveučilište primijenilo odredbe Zakona o gradnji i dalo nužne bodove. Kod slučaja preuređenja trgovine, DKOM utvrđuje da je Sveučilište dvostruko pogrešno dalo bodove jer je stručnjakinja radila na preuređenju, a ne na rekonstrukciji/dogradnji objekta, što si je Sveučilište eksplicitno propisalo kao nužan kriterij.

Iz Rektorata de facto priznali grešku

Jednoj su tvrtki, pak, priznali bodove za stručnjaka koji je radio na izgradnji objekata; DKOM i ovdje ocjenjuje da je Sveučilište pogriješilo jer je propisalo da traže stručnjake koji su radili isključivo na rekonstrukciji ili dogradnji. Zanimljiva je i crtica u kojoj DKOM utvrđuje da je Sveučilište posve pogrešno računalo i bodove za kriterij cijene nabave. To im ipak nije uzeto za zlo jer pogrešno računanje u konačnici nije utjecalo na rangiranje ponuda po kriteriju cijene.

DKOM je, dakle, poništio odluku o odabiru i 15. studenog naložio Sveučilištu da na račune oba žalitelja isplati po 25.000 kuna za troškove žalbenog postupka, sve skupa 50.000 kuna. Protiv rješenja DKOM-a, Sveučilište je moglo pokrenuti upravni spor, no s Visokog upravnog suda su nam potvrdili da takvu tužbu nisu zaprimili. Iz Rektorata su nam, pak, de facto priznali svoju grešku oko ove nabave, službeno potvrdivši da će postupiti po rješenju DKOM-a. To u praksi znači da će ponovno morati bodovati pristigle ponude u nabavi koja je ispala vrlo kompliciran prvi korak prema obnovi čuvene sveučilišne zgrade.