Moj slučajni poznanik zarađivao je za život posredujući između onih koji zbog ovih ili onih razloga ne žele u potpunosti iskoristiti svoje pravo na gradnju u visinu i onih drugih koji žele graditi i iznad dozvoljenih volumena za određenu zonu. U tome kratkom interesantnom razgovoru među ostalim sam saznao da su na strani ponude neiskorištenog zračnog prostora vlasnici različitih bogomolja, muzeja, galerija i ostalih povijesnih zgrada njegovi najvažniji klijenti.
Kako je era Bandićevog urbanizam unakazila Grad
Milan Bandić bio je svesrdni zagovornik “developerskoga urbanizma” u kojemu nikada nije bilo mjesta za ograničenja poput “air rights” te je u dva desetljeća njegove vladavine urbanizam podređen željama onih koji raspolažu građevinskim zemljištem doslovno unakazio Grad, ali i srozao kvalitetu života u nekim gradskim četvrtima. Dovoljno se uputiti na onaj dio Trešnjevke gdje je u proteklim danima u dva navrata pukla dotrajala cijev magistralnoga vodovoda te obići urbanističku ostavštinu Bandićeve ere i onih kvartova koje njegova vladavina jednostavno nije mogla upropastiti.
Usporedba “Naselja Prve hrvatske štedionice” nastalog po projektima iz sredine tridesetih godina prošlog stoljeća, a završenoga u pedesetima s urbanističkim neredom i kaosom stvorenim u proteklih deset godina u neposrednom susjedstvu, u Trakošćanskoj i njoj susjednim ulicama, i to ponajviše zbog pretjerane izgrađenosti građevinskih čestica kao uvijek očekivanoga rezultata “developerskoga urbanizma”, najbolje pokazuje razmjere nepopravljive štete koju je grad Zagreb pretrpio.
Prevelika izgrađenost rezultirala je zagrebačkim favelama
Potpuno isti rezultat Bandićeva era polučila je i na Trnju i to na području Vrbika južno od Ulice Lavoslava Ružičke. I ovdje je prevelika izgrađenost građevinskih čestica rezultirala još jednom zagrebačkom favelom nastalom u neposrednome susjedstvu sjevernoga Vrbika i Cvjetnog naselja. Ti kvartovi izgrađeni u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća i danas su urbanistički i prometno superiorni rugobi iz ere “developerskoga urbanizma”.
Naveo sam ova dva primjera favelizacije zagrebačkih kvartova jer se nalaze u dijelovima grada u kojima su moguća urbanistička i prometna rješenja bila jednostavna i lagana, u kojima je trebalo samo nastaviti graditi po obrascu i planovima iz 20. stoljeća, ali kako takav scenarij nije davao dovoljno lukrativan odgovor na pitanje “Ima li tamo mene?” on je morao na kraju biti i odbačen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bandiću je za favelizaciju trebala asistencija najveće partije
Za favelizaciju grada Zagreba Milanu Bandiću nije bila dovoljna samo osobna svevlast, trebala mu je asistencija najveće partije jer bez nje nisu mogli biti izglasavani prostorni planovi i njihove prilagodbe željama “developera”, trebala mu je “struka” koja je bez ikakvoga srama za veće ili manje honorare sve to risala i opisivala, trebala mu je građevinska operativa koja je s veseljem sve to gradila, i na kraju trebali su mu i kupci stanova u takvim kvartovima koji će trajno obilježiti Zagreb s početka 21. stoljeća.
Ali kako ne bi bilo nikakve zabune, nije “favelizacija” uspješno provedena samo u dijelovima Trešnjevke ili Trnja, ona je unakazila i neka naselja Podsljemena, rezidencijalnoga dijela grada namijenjenoga upravo onima s vrha društvene piramide. Taj razgranati Bandićev hranidbeni lanac u kojemu je uvijek bilo dovoljno unosnih mjesta za “struku” i razne sorte uglednika doveo je Zagreb u njegovo današnje tragično stanje.
Grad u kojemu su cijele ulice pretvorene u aleje kanti za otpad, grad u kojemu su novosagrađene fontane supstitut za zapuštenu i neodržavanu vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, grad u kojemu se fasadne skele stavljaju zbog reklama, a ne zbog obnove fasada, grad koji posve uzalud skuplja razdvojeni otpad jer nema sortirnicu, grad čiji su pojedini dijelovi građeni po uzoru na južnoameričke favele pa se nalaze u stalnome prometnom kolapsu, grad u kojemu je omanja rijeka i dalje nepremostiva zapreka, grad u kojemu cijelo rezidencijalno Podsljeme ima dvije jednotračne ulice za izlaz prema jugu, za taj i takav grad viđeniji pripadnici Bandićevoga hranidbenog lanca žele ispostaviti račun gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grad se ne može izvući iz gliba bez smjene svih kadrova
Dva puknuća cijevi magistralnoga vodovoda nisu samo ukazala na bijedno stanja gradske vodovodne mreže već i na izostanak cjelovitoga planiranja izgradnje grada. Očekivati od zagovornika i promotora “developerskoga urbanizma” brigu o izgradnji odgovarajuće mreže prometnica, vodovoda ili kanalizacije krajnje je naivno i protivno svakoj logici. Gradonačelnik Tomašević neće moći izvaditi grad iz gliba u kojemu se sada nalazi bez smjene doslovno svih Bandićevih kadrova, bilo rođačkih bilo “stručnih”.
Europska komisija upravo je isplatila 818,4 milijuna eura Hrvatskoj kao predujam iz Mehanizma oporavka i otpornosti. Vlada Andreja Plenkovića sigurno se neće pretrgnuti od želje da taj novac i onaj koji će tek stizati usmjerava prema Gradu Zagrebu i njegovim infrastrukturnim potrebama jer bi uspješna realizacija takvih projekata mogla ojačati potencijalno najopasnijega političkog oponenta. Zbog toga je projekt istraživanja i razvoja autonomnih vozila dobrodošao alibi jer ako će Zagrebom za koju godinu, zbog izdašne pomoći Vlade, prometovati taksi vozila bez vozača, onda Grad Zagreb i njegova vlast moraju sami pronaći novac za obnovu vodovodne mreže, izgradnju mostova i cjelovito i održivo rješenje za prikupljanje i zbrinjavanje otpada.
Prvo trebamo riješiti temeljene probleme funkcioniranja
Hoće li Zagreb biti grad u kojemu će autonomna vozila morati zaobilaziti gomile kanti za razne vrste otpada teško mi je kazati jer u tome scenariju ipak ima još previše nepoznanica, ali nekako mi se čini da bi bilo puno jednostavnije i daleko važnije kada bismo sve naše umne, stručne i financijske kapacitete usmjerili u rješavanje temeljnih problema funkcioniranja grada koji znatno utječu na kvalitetu života najvećega broja njegovih građana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izgleda malkice neozbiljno da grad kojemu pola vode iz vodovodne mreže nikada ne dođe do potrošača, grad u kojemu šef lokalnoga vodovoda misli da nas Bog kažnjava puknućem cijevi jer smo bili zločesti, grad u kojemu nema dokumentacije za sanaciju magistralnoga vodovoda u Selskoj pa onda nema ni europskih para za njegovu sanaciju, grad koji prikuplja i zbrinjava otpad po uzoru na sela Grigorija Potemkina, grad u kojem se imitira urbanizam favela, da je u tome gradu najvažniji prioritet razvoj autonomnih vozila za lokalnu taksi djelatnost.
Zagrebu sada stižu na naplatu dva desetljeća kaosa. Tko je sve pomogao Bandiću da kvartove pretvori u favele
Posljednjih desetljeća u Zagrebu se provodila favelizacija s asistencijom vladajućih i "struke"
Za favelizaciju grada Zagreba Milanu Bandiću nije bila dovoljna samo osobna svevlast, trebala mu je asistencija najveće partije jer bez nje nisu mogli biti izglasavani prostorni planovi, trebala mu je "struka" koja je bez ikakvoga srama za veće ili manje honorare sve to risala i opisivala, trebala mu je građevinska operativa koja je s veseljem sve to gradila, i na kraju trebali su mu i kupci stanova u takvim kvartovima koji će trajno obilježiti Zagreb s početka 21. stoljeća
Negdje u vrijeme kada je Milan Bandić tek započinjao svoju dugovječnu gradonačelničku vladavinu boravio sam u jednome skijalištu na sjevernoameričkome kontinentu. Slučaj je htio da u petnaestominutnoj vožnji na žičari upoznam njujorškoga brokera za “air rights”, posrednika u preprodaji prava na gradnju u visinu. Pojednostavljeno, ako neki investitor želi izgraditi dodatne katove iznad onih koji mu po urbanističkome planu pripadaju na njegovome zemljištu ili postojećoj zgradi, on to može učiniti tako da kupi prava za izgradnju određenoga broja katova na nekoj drugoj građevinskoj čestici i prenese ih na svoju.
Moj slučajni poznanik zarađivao je za život posredujući između onih koji zbog ovih ili onih razloga ne žele u potpunosti iskoristiti svoje pravo na gradnju u visinu i onih drugih koji žele graditi i iznad dozvoljenih volumena za određenu zonu. U tome kratkom interesantnom razgovoru među ostalim sam saznao da su na strani ponude neiskorištenog zračnog prostora vlasnici različitih bogomolja, muzeja, galerija i ostalih povijesnih zgrada njegovi najvažniji klijenti.
Kako je era Bandićevog urbanizam unakazila Grad
Milan Bandić bio je svesrdni zagovornik “developerskoga urbanizma” u kojemu nikada nije bilo mjesta za ograničenja poput “air rights” te je u dva desetljeća njegove vladavine urbanizam podređen željama onih koji raspolažu građevinskim zemljištem doslovno unakazio Grad, ali i srozao kvalitetu života u nekim gradskim četvrtima. Dovoljno se uputiti na onaj dio Trešnjevke gdje je u proteklim danima u dva navrata pukla dotrajala cijev magistralnoga vodovoda te obići urbanističku ostavštinu Bandićeve ere i onih kvartova koje njegova vladavina jednostavno nije mogla upropastiti.
Usporedba “Naselja Prve hrvatske štedionice” nastalog po projektima iz sredine tridesetih godina prošlog stoljeća, a završenoga u pedesetima s urbanističkim neredom i kaosom stvorenim u proteklih deset godina u neposrednom susjedstvu, u Trakošćanskoj i njoj susjednim ulicama, i to ponajviše zbog pretjerane izgrađenosti građevinskih čestica kao uvijek očekivanoga rezultata “developerskoga urbanizma”, najbolje pokazuje razmjere nepopravljive štete koju je grad Zagreb pretrpio.
Prevelika izgrađenost rezultirala je zagrebačkim favelama
Potpuno isti rezultat Bandićeva era polučila je i na Trnju i to na području Vrbika južno od Ulice Lavoslava Ružičke. I ovdje je prevelika izgrađenost građevinskih čestica rezultirala još jednom zagrebačkom favelom nastalom u neposrednome susjedstvu sjevernoga Vrbika i Cvjetnog naselja. Ti kvartovi izgrađeni u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća i danas su urbanistički i prometno superiorni rugobi iz ere “developerskoga urbanizma”.
Naveo sam ova dva primjera favelizacije zagrebačkih kvartova jer se nalaze u dijelovima grada u kojima su moguća urbanistička i prometna rješenja bila jednostavna i lagana, u kojima je trebalo samo nastaviti graditi po obrascu i planovima iz 20. stoljeća, ali kako takav scenarij nije davao dovoljno lukrativan odgovor na pitanje “Ima li tamo mene?” on je morao na kraju biti i odbačen.
Bandiću je za favelizaciju trebala asistencija najveće partije
Za favelizaciju grada Zagreba Milanu Bandiću nije bila dovoljna samo osobna svevlast, trebala mu je asistencija najveće partije jer bez nje nisu mogli biti izglasavani prostorni planovi i njihove prilagodbe željama “developera”, trebala mu je “struka” koja je bez ikakvoga srama za veće ili manje honorare sve to risala i opisivala, trebala mu je građevinska operativa koja je s veseljem sve to gradila, i na kraju trebali su mu i kupci stanova u takvim kvartovima koji će trajno obilježiti Zagreb s početka 21. stoljeća.
Ali kako ne bi bilo nikakve zabune, nije “favelizacija” uspješno provedena samo u dijelovima Trešnjevke ili Trnja, ona je unakazila i neka naselja Podsljemena, rezidencijalnoga dijela grada namijenjenoga upravo onima s vrha društvene piramide. Taj razgranati Bandićev hranidbeni lanac u kojemu je uvijek bilo dovoljno unosnih mjesta za “struku” i razne sorte uglednika doveo je Zagreb u njegovo današnje tragično stanje.
Grad u kojemu su cijele ulice pretvorene u aleje kanti za otpad, grad u kojemu su novosagrađene fontane supstitut za zapuštenu i neodržavanu vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, grad u kojemu se fasadne skele stavljaju zbog reklama, a ne zbog obnove fasada, grad koji posve uzalud skuplja razdvojeni otpad jer nema sortirnicu, grad čiji su pojedini dijelovi građeni po uzoru na južnoameričke favele pa se nalaze u stalnome prometnom kolapsu, grad u kojemu je omanja rijeka i dalje nepremostiva zapreka, grad u kojemu cijelo rezidencijalno Podsljeme ima dvije jednotračne ulice za izlaz prema jugu, za taj i takav grad viđeniji pripadnici Bandićevoga hranidbenog lanca žele ispostaviti račun gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.
Grad se ne može izvući iz gliba bez smjene svih kadrova
Dva puknuća cijevi magistralnoga vodovoda nisu samo ukazala na bijedno stanja gradske vodovodne mreže već i na izostanak cjelovitoga planiranja izgradnje grada. Očekivati od zagovornika i promotora “developerskoga urbanizma” brigu o izgradnji odgovarajuće mreže prometnica, vodovoda ili kanalizacije krajnje je naivno i protivno svakoj logici. Gradonačelnik Tomašević neće moći izvaditi grad iz gliba u kojemu se sada nalazi bez smjene doslovno svih Bandićevih kadrova, bilo rođačkih bilo “stručnih”.
Europska komisija upravo je isplatila 818,4 milijuna eura Hrvatskoj kao predujam iz Mehanizma oporavka i otpornosti. Vlada Andreja Plenkovića sigurno se neće pretrgnuti od želje da taj novac i onaj koji će tek stizati usmjerava prema Gradu Zagrebu i njegovim infrastrukturnim potrebama jer bi uspješna realizacija takvih projekata mogla ojačati potencijalno najopasnijega političkog oponenta. Zbog toga je projekt istraživanja i razvoja autonomnih vozila dobrodošao alibi jer ako će Zagrebom za koju godinu, zbog izdašne pomoći Vlade, prometovati taksi vozila bez vozača, onda Grad Zagreb i njegova vlast moraju sami pronaći novac za obnovu vodovodne mreže, izgradnju mostova i cjelovito i održivo rješenje za prikupljanje i zbrinjavanje otpada.
Prvo trebamo riješiti temeljene probleme funkcioniranja
Hoće li Zagreb biti grad u kojemu će autonomna vozila morati zaobilaziti gomile kanti za razne vrste otpada teško mi je kazati jer u tome scenariju ipak ima još previše nepoznanica, ali nekako mi se čini da bi bilo puno jednostavnije i daleko važnije kada bismo sve naše umne, stručne i financijske kapacitete usmjerili u rješavanje temeljnih problema funkcioniranja grada koji znatno utječu na kvalitetu života najvećega broja njegovih građana.
Izgleda malkice neozbiljno da grad kojemu pola vode iz vodovodne mreže nikada ne dođe do potrošača, grad u kojemu šef lokalnoga vodovoda misli da nas Bog kažnjava puknućem cijevi jer smo bili zločesti, grad u kojemu nema dokumentacije za sanaciju magistralnoga vodovoda u Selskoj pa onda nema ni europskih para za njegovu sanaciju, grad koji prikuplja i zbrinjava otpad po uzoru na sela Grigorija Potemkina, grad u kojem se imitira urbanizam favela, da je u tome gradu najvažniji prioritet razvoj autonomnih vozila za lokalnu taksi djelatnost.