Zanimljiva analiza Independenta: Što nakon pobjede nad ISIS-om?
Kolumnist Independenta piše o problemu postratnog Bliskog istoka
Situacija na Bliskom istoku je prilično zabrinjavajuća; sve više zemalja uključuje se u sukobe, zračni napadi uništavaju baš cijelo područje, od Kabula do Mediterana, kroz Sinaj i Jemen pa kroz Libiju. Krvoproliće je realno, tragedija iz dana u dan sve veća, i sve je zapravo više nalik jednoj velikoj noćnoj mori kojoj se ne vidi kraj. Ali, kraj će jednom doći. Upravo o tome, što i kako nakon ISIS-a, piše komentator Independenta Robert Fisk.
“Po mojoj računici, zasad je 11 različitih zemalja bombardiralo 5 muslimanskih kako bi degradirali i uništili svog neprijatelja. Ali što će biti nakon toga?”, pita se Fisk.
Pogrešan pristup
Povijesna je činjenica da su ljudi s područja Bliskog istoka i ranije, kada su prije 100 godina digli glas za jednakost i ravnopravnost, dobili samo nepravdu. Korupcija, okupacija stranih zemalja, diktature i mučenja, sve je to nagnalo milijune da napokon ustanu i 2011. u tzv. Arapskom proljeću nizom prosvjeda zatraže ono što po prirodni pripada svakom ljudskom biću-dostojanstvo. “Što sada mi radimo? Zašto nikad nismo digli glas i pokušali stati na kraj velikoj povijesnoj nepravdi koja uzrokuje ovaj ljudski potres?”, piše komentator Independenta.
Umjesto toga, mi prizivamo imaginarne vojske, kao da one koje već postoje nisu dovoljno zastrašujuće. Vojska iranske Revolucionarne garde, pobunjenici iz Sirije, Turci, najave Saudijske Arabije da su spremni poslati vojsku ukoliko to od njih zatraži koalicija predvođena SAD-om, a tu su i intenzivni ruski zračni napadi.
Nema dugoročnih planova
“Ovo je ludilo,” piše Fisk i spominje zgražanje Europe nad milijunima izbjeglica koji bježe iz svojih država. “Nitko nije predložio da se riješi izvorni problem tih jadnih ljudi. Sve se svodi na zahtijevanje od Turske da prestane puštati izbjeglice u Europu, ali nikakvih dugoročnih planova kojima bi se smanjio priljev izbjeglica s Bliskog istoka Europa zapravo nema,” zaključuje Fisk.
Često se spominje kako smo svjedoci najveće izbjegličke krize od Drugog svjetskog rata, no postoji jedna bitna razlika, saveznici u Drugom svjetskom ratu su planirali što i kako će biti poslije rata. Danas to nitko ne radi. Nitko ne spominje što će biti s područjem Bliskog istoka u budućnosti.
Islam se boji ISIS-a
Na kraju Prvog svjetskog rata, kada je uništeno Osmansko carstvo, a nekoliko godina kasnije zdrobljeni i posljednji kalifati, postojala je incijativa za osnivanjem države koja bi se protezala od Maroka do mezopotansko-perzijske granice gdje bi živjeli muslimani, kršćani, židovi i ostale manjine.
Međutim, velike sile nisu vidjele neki interes u tome, pa je sve palo u vodu. I počele su okupacije i krvnički pohodi tih područja. Danas, sto godina poslije, vidimo isti scenarij, samo sada militanti Islamske države šire svoj kalifat, brzo poput ebole.
Vrijeme za jedan novi plan, koji će omogućiti narodima Bliskog istoka novu nadu. “Islam se boji ISIS-a, a ISIS se ne boji Islama,” prepričao je Fisk kako mu je u najkraćim crtama problem pojasnio prijatelj s tih područja, jedan od sunitskih muslimana.
Obrazovanje kao spas
Za početak, zašto se novi plan za Bliski istok, umjesto na nafti i plinu, ne bi temeljio na obrazovanju? Ne na palačama diktatora, nego na sveučilištima, umjesto komora za mučenje, na knjižnicama. Inzistiranje na obrazovanju će dovesti do pravde, a samo je pravda ono što može i što će uništiti ISIS.
Fisk je uvjeren da je nedostatak obrazovanja upravo ono što pogoduje širenju ISIS-ove diktature. Desetak tisuća izbjeglica u Libanonu koji su sada djeca, jednog će se dana vratiti u ruševine svoje države i bitno je da su pismeni, da znaju što se dogodilo, da razlikuju svoju vjeru od zla koje se poziva na nju.
I samo to, obrazovanje, ono je što je smrtonostno za ISIS, gore od bilo kojeg zračnog udara. To je jedini način za borbu s ovom noćnom morom.