Nekad je nužno odabrati stranu

Zapadni političari sami su krivi za smanjenje dotoka ruskog plina. Oživjeli su Putina defetizmom i neslogom

Tijekom cijelog tjedna Rusija je počela nenajavljeno smanjivati isporuke plina europskim zemljama

U prvim komentarima nakon govora Putina u St. Petersburgu ističe se kako je ruski predsjednik bio izrazito samouvjeren i vrlo odlučan čemu je, procjenjuje se, pridonio cijeli niz političkih događaja. Novim mjerama ruski predsjednik želi pokazati da je bio u pravu kad je kazao da su uvođenjem sankcija 'europski čelnici zadali ozbiljan udarac vlastitim ekonomijama te da zbog toga životni standard Europljana pada, a njihova poduzeća gube konkurentnost.'

Tijekom cijelog tjedna Rusija je počela nenajavljeno smanjivati isporuke plina Italiji, Njemačkoj, Austriji i Slovačkoj, a kulminacija se dogodila u petak. Tada se na udaru našla i Francuska koja je prestala dobivati ruski plin koji je dolazio preko Njemačke. Premda je Gazprom najavio da će smanjiti isporuku plina za Njemačku kroz plinovod Sjeverni tok za 40 posto, u srijedu je objavio da će isporučiti čak 60 posto plina manje nego što se obvezao ugovorima.

Slovačka je pak objavila da je preko plinovoda Sjeverni tok počela dobivati čak 50 posto plina manje od dogovorenih količina. Početkom tjedna Rusija je također smanjila isporuke plina Italiji za 15 posto, u četvrtak za 35 posto, a u petak je isporučeno čak 50 posto manje plina. Sve to događa se premda su spomenute zemlje pristale plaćati ruski plin u rubljima, kako je to ultimativno zahtijevala Moskva, a protivio se Bruxelles.

Njemačka i Italija uvozile su iz Rusije 40 posto svojih potreba za plinom. Moskva tvrdi da je bila prisiljena na taj potez jer joj njemačka kompanija Siemens Energy, koja posluje je u 90 zemalja i ima 90.000 zaposlenih, ne želi predati plinske turbine koje su popravljene u Kanadi. Nijemci se brane da to ne mogu učiniti zbog sankcija koje su uvedene protiv Rusije.

Riječ je o ruskoj odmazdi

Jasno je međutim da to nije razlog tako dramatičnog smanjenja isporuka plina. Riječ je o ruskoj odmazdi jer su francuski premijer Emmanuel Macron, njemački kancelar Olaf Scholz te talijanski premijer Mario Draghi posjetili Kijev i predsjedniku Volodimiru Zelenskom obećali da će Ukrajina prečacem ući u Europsku uniju. To je potvrdio talijanski premijer Draghi izjavivši kako „kancelar Scholz i on znaju da Moskva koristi plin kao političko oruđe, baš kao i žito.”

Zbog toga su samo u posljednjih tjedan dana cijene plina u Europi skočile su za više od 50 posto. Razlozi: požar i prekid rada terminala za izvoz LNG-a Freeport u SAD-u te značajno smanjene opskrbe ruskim plinom velikim potrošačima u Europi. U Freeport LNG postrojenju preradi se 20 posto LNG-a u SAD. To je sedmo po veličini LNG postrojenje na svijetu, a drugo po veličini u SAD-u.

Nakon što je prošli tjedan ondje buknuo požar, očekivalo se da će posljedice biti sanirane za dva ili tri tjedna. Sada je međutim kompanija objavila da će pogon na obali Zaljeva biti potpuno izvan funkcije do rujna, a da će do kraja godine raditi sa smanjenim kapacitetom. Zbog toga će SAD smanjiti izvoz LNG plina u Europu, što će još više otežati opskrbu plina Europskoj Uniji.

Logično je da Moskva nastoji spriječiti glavne EU da popuni svoje zalihe

Europa se međutim ne bi trebala čuditi što je Rusija odlučila smanjiti isporuke plina: logično je, naime, da Moskva nastoji spriječiti glavne europske potrošače da prije zime popune zalihe. Italija je već najavila da će sljedeći tjedan proglasiti stanje pripravnosti ako opskrba prirodnim plinom iz Rusije i dalje bude ograničena. Stanje pripravnosti drugi je korak u talijanskim protokolima za hitne slučajeve kod nestašica plina, dok je treća faza proglašenje izvanrednog stanja.

Stanje pripravnosti uključivalo bi, između ostalog, smanjenje opskrbe plinom nekim industrijskim korisnicima, povećanje uvoza plina od drugih dobavljača i povećanje proizvodnje u elektranama na ugljen.

Putinova crna predviđanja za Europu

Novim mjerama ruski predsjednik Vladimir Putin želi pokazati da je bio u pravu kad je na jučerašnjem Međunarodnom gospodarskom forumu u Sankt Peterburgu, gdje nije bilo nikoga iz EU i SAD-a, kazao da su uvođenjem sankcija „europski čelnici zadali ozbiljan udarac vlastitim ekonomijama te da zbog toga životni standard Europljana pada, a njihova poduzeća gube konkurentnost.”

Putin je također istakao da su sankcije EU i SAD-a bile „bezumne i nepromišljene“ te da će Europa zbog toga izgubiti 400 milijardi dolara. Predskazao je da je EU krenula putem koji će dovesti do radikalizma i smjene elita, a istodobno je kritizirao EU zbog tiskanja novca za rješavanje visoke inflacije i nejednakosti. Zaključio je kako će sustavni ekonomski pad u europskom gospodarstvu „pogoršati duboka pitanja unutar zapadnih društava.“

Putinovoj samouvjerenosti je doprinio cijeli niz događaja

U prvim komentarima nakon govora Putina u St. Petersburgu ističe se kako je ruski predsjednik bio izrazito samouvjeren i vrlo odlučan čemu je, procjenjuje se, pridonio cijeli niz političkih događaja. Ponajprije izjava američkog predsjednika Joea Bidena koji je rekao da je upozorio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da će Rusi napasti Ukrajinu, ali da on o tomu „nije želio slušati.“ Biden je dodao kako zna da je puno ljudi mislilo da možda pretjeruje, ali da su podaci njegovih obavještajnih službi jasno ukazivali da će Putin krenuti u napad na Ukrajinu.

“Nije bilo sumnje, a Zelenski to nije želio čuti,“ ponovio je Biden. Takve izjave Bidena u Moskvi su protumačene kao američko svaljivanje krivnja za rat na Zelenskog. Putin je također ohrabren izjavom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da svjetske sile ne bi trebale „ponižavati Rusiju, pa kad borbe prestanu da možemo zajednički tražiti izlaz diplomatskim putem.“

Putinu na ruku ide i savjet bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera da bi Ukrajina trebala razmisliti o teritorijalnim ustupcima Rusiji. U Moskvi su također uvjereni da su izaslanstva Njemačke, Francuske i Italije za posjeta Kijevu, uz obećanje da će ubrzati prijem Ukrajine u EU, zatražila od Zelenskog da pristane na primirje te da se pomiri s činjenicom da će izgubiti oko 25 posto teritorija Ukrajine.

Javno mnijenje u zapadnim državama sve je umornije od rata u Ukrajini

Svaki mjesec rata košta Ukrajinu 5 milijardi dolara, izračunao je Volodimir Fesenko, politički analitičar think tanka Penta Centra, što čini Kijev ovisnim o konsolidiranoj poziciji zapadnih zemalja. „Očito je da je Rusija odlučna iscrpiti Zapad i sada svoju strategiju gradi na pretpostavci da će se zapadne zemlje umoriti i postupno početi mijenjati svoju militantnu retoriku,“ zaključio je Fesenko.

A javno mnijenje u zapadnim državama doista je sve umornije od rata u Ukrajini, jer građane sve teže pogađaju financijske i ekonomske posljedice sankcija protiv Rusije. Zbog toga ne čudi što u EU postoje zemlje koje su sve manje sklone nastaviti sa sankcijama. Uostalom, Europska komisija već je najavila da neće žuriti s predlaganjem novih restriktivnih mjera usmjerenih na ruski plin.

Talijanski desničarski čelnik Matteo Salvini, kojeg se smatra bliskim Moskvi, ovog je tjedna rekao stranim novinarima da talijanska potpora Bruxellesu nije neograničena jer se sve više vidi da su sankcije zapravo teže pogodile članice EU nego Rusiju. Također je istaknuo da veliku štete trpe srednje i male tvrtke na sjeveru Italije, koji je baza Salvinijeve stranke. „Ne bih volio da u rujnu, nakon tri mjeseca, rat još uvijek traje. Ako se nastavi, bit će to katastrofa za Italiju,“ upozorio je Salvini.

Građani Rusije će udar na standard osjetiti tek na jesen

Istodobno se Alexander Dyukov, izvršni direktor Gazprom Njefta, na Forumu u ST. Petersburgu pohvalio kako sada Rusija izvozi polovicu svoje sirove nafte na tržišta u Aziji. Još početkom ove godine tri četvrtine ruske sirove nafte odlazilo je u Europu, a sada se više od 50 posto sirove nafte isporučuje na azijsko tržište,“ naglasio je Dyukov te napomenuo kako je to dokaz da sankcije protiv Rusije ne djeluju onako kako se to predviđalo u Bruxellesu i Washingtonu. „Cijenu uvođenja sankcija Rusiji platit će svjetsko gospodarstvo i potrošači u SAD i EU, a ne ruska ekonomija i potrošači,“ zaključio je optimistički Dyukov.

U petak je u Moskvi objavljeno kako je Rusija već pretekla Saudijsku Arabiju te postala drugi najveći dobavljač sirove nafte Indiji u svibnju. Prosječna dnevna stopa izvoza ruske nafte u Indiju prošlog mjeseca iznosila je 819.000 barela, u usporedbi s 277.000 barela dnevno u travnju. Ipak, analitičari sumnjaju da azijsko tržište može apsorbirati svih 4 milijuna barela dnevno koliko je Rusija isporučivala Europi prije ruske invazije na Ukrajinu.

Stručnjaci su uvjereni da Rusija neće moći izvoziti četiri milijuna barela dnevno u Aziju zbog infrastrukturnih ograničenja, predugog transporta nafte brodovima koje će trajati između dva i tri mjeseca, samoograničenja kupaca i logističkih komplikacija, kao što je nemogućnost osiguranja tankera koji prevoze rusku naftu. Po tim procjenama Moskva nema nikakva razloga za optimizam, pogotovo stoga što će građani Rusije, koji su do sada bili u velikoj mjeri bili pošteđeni posljedica sankcija, njihov udar na standard osjetiti tek na jesen.