Vlada daje novac za dobrovoljno ujedinjavanje općina, ali nijedna općina neće. Iz Ministarstva financija poslan je početkom rujna poziv svim općinama da se izjasne o svojim eventualnim planovima u tom pravcu. Odaziv je, međutim, čista i doslovna nula.
Općinama koje bi se spojile u jednu zajedničku i tako objedinile, poboljšale i pojeftinile svoje usluge, država bi za nagradu podmirila sva dugovanja i mogle bi dobiti još 7,5 milijuna kuna za investicije. Ali načelnici i općinska vijeća nisu pokazali nikakav interes.
To bi nekoga moglo začuditi s obzirom na činjenicu da su mnoge i premnoge hrvatske općine financijski neodržive pa im država svake godine iz budžeta uplaćuje subvencije za plaće zaposlenih i za pokoju nasušnu potrebu. Te prčvarnice, dakako, svome stanovništvu ne pružaju nikakav servis iako bi to bio smisao postojanja općine. Za mnoge je problem čak i javna rasvjeta, a da se o vrtiću, ljekarni i javnom prijevozu i ne govori.
Tko zna kako bi se opet dočepali položaja
Zar, dakle, za takve ne bi bilo pametnije da se udruže po dvije ili tri i da tako ujedine svoje resurse? Bilo bi, ali ta je logika svejedno promašena jer se ni najjadnije općinske vlasti nisu spremne same ukinuti. Pripajanje susjednoj jedinici javne uprave ne odgovara načelniku jer bi izgubio svoje leno i svoje privilegije.
Ne odgovara vijećnicima jer tko zna kad bi se u novoj konstelaciji opet dočepali tih položaja. A ne odgovara ni strankama jer su već zauzele to što su zauzele i toga se nemaju namjeru odreći. Pa, eto, zato nikoga od njih nimalo ne impresionira što bi to odgovaralo njihovim građanima. Zato je potpuno klimava i pogrešna Vladina kampanja da mrkvom, a ne batinom, nagovori na spajanje nefunkcionalne i, kao crkveni miševi, siromašne općine.
To neće ići. Jer boli briga HDZ-ovog načelnika općine Janjina na Pelješcu, koja objedinjuje dva sela i ima 521 stanovnika, što postojanje te enklavice lokalne vlasti nema nikakvog opravdanja ni smisla. On će uvijek dobivati plaću i bit će baja. Zašto bi se i s kim spajala općina Lećevica blizu Trogira, koja je prije 20 godina barem imala 740 stanovnika, a danas ih ima 495, kad je i njihovom načelniku i HDZ-u koji tamo vlada sasvim dobro?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neke općine imaju ljudi za dva autobusa
Hrvatska ima 428 općina. Do 1992. imali smo ih 101 i još 14 u Gradu Zagrebu, a sada je taj broj puta četiri. Općina bi bilo još i više od ovih 428, ali su neke tražile i dobile status gradova, koji su također posebna priča.
Velik broj današnjih općina ima samo tisuću do dvije stanovnika, neke i ispod toga. U Mamutici, zgradi u Novom Zagrebu, živi oko 5000 ljudi, a načelnik općine Civljane u Šibensko-kninskoj županiji brine se o 137 stanovnika. To je manje nego dva autobusa Čazmatransa, koji ih deklarira za 74 putnika. Ali tu smijuriju svejedno nitko ne može ukinuti.
Svaka općina na plaći ima načelnika i određeni broj administrativnog osoblja. Načelnik ima ured, tajnicu, pomoćne službe, auto i reprezentaciju i potpisuje natječaje i investicije. U svim općinama zajedno bilo je lani ukupno 5861 zaposlenih. To znači da je prosjek zaposlenih u općinama oko 14 osoba pri čemu, naravno, neke zapošljavaju pet ljudi, neke 25 i 30.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijeli taj krš treba nanovo prekrojiti
Polovicu sume rashoda svih općina guta samo financiranje njihovog rada, a to znači plaće načelnika i referenata i čistačica, dnevnice, režije, reprezentacija, održavanje i drugo. Od onoga što ostane kad se namiri taj hladni pogon, može se planirati nešto drugo, a mnoge jedinice iz svoje zarade nemaju na za to, kao što nemaju čak ni neki gradovi.
Kadrovski su kapaciteti u nizu općinskih zabiti također skučeni, tako da u dijelu administrativnih jedinica desetljećima nema nikakvoga napretka u standardu javnog života. Zato je potpuno jasno da taj cijeli krš treba nanovo prekrojiti i time sputati široke vladalačke apetite.
Ako svi odbiju, nikome ništa
Čini se, međutim, da je Vladin poziv na spajanje samo kalkulacija pod utjecajem kritika iz EU-a i s idejom da za svoju unaprijed propalu koncepciju rezanja općina ishodi novčanu pomoć Europske komisije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato ova mrkva bez batine, ovo nagovaranje, moljakanje i nuđenja novca. Pa ako svi odbiju, nikome ništa. A građani će i dalje pokrivati lokalne hirove iz posebnog državnog fonda ”za poravnanja”.
Tako radi vlada koja nema hrabrosti i kojoj pritom jako odgovara da se njena stranačka mreža održava i njeguje općinskim položajima na zakucima, dolovima i bregovima diljem Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto bi neki načelnik, koji prima finu plaću da brine o stotinjak stanovnika, pristao na spajanje općina? Država tu nema što moljakati
Načelnici i općinska vijeća, posve očekivano, nisu pokazali nikakav interes za Vladin prijedlog
Velik broj današnjih općina ima samo tisuću do dvije stanovnika, neke i ispod toga. U Mamutici, zgradi u Novom Zagrebu, živi oko 5000 ljudi, a načelnik općine Civljane u Šibensko-kninskoj županiji brine se o 137 stanovnika. To je manje nego dva autobusa Čazmatransa, koji ih deklarira za 74 putnika. Ali tu smijuriju svejedno nitko ne može ukinuti
Vlada daje novac za dobrovoljno ujedinjavanje općina, ali nijedna općina neće. Iz Ministarstva financija poslan je početkom rujna poziv svim općinama da se izjasne o svojim eventualnim planovima u tom pravcu. Odaziv je, međutim, čista i doslovna nula.
Općinama koje bi se spojile u jednu zajedničku i tako objedinile, poboljšale i pojeftinile svoje usluge, država bi za nagradu podmirila sva dugovanja i mogle bi dobiti još 7,5 milijuna kuna za investicije. Ali načelnici i općinska vijeća nisu pokazali nikakav interes.
To bi nekoga moglo začuditi s obzirom na činjenicu da su mnoge i premnoge hrvatske općine financijski neodržive pa im država svake godine iz budžeta uplaćuje subvencije za plaće zaposlenih i za pokoju nasušnu potrebu. Te prčvarnice, dakako, svome stanovništvu ne pružaju nikakav servis iako bi to bio smisao postojanja općine. Za mnoge je problem čak i javna rasvjeta, a da se o vrtiću, ljekarni i javnom prijevozu i ne govori.
Tko zna kako bi se opet dočepali položaja
Zar, dakle, za takve ne bi bilo pametnije da se udruže po dvije ili tri i da tako ujedine svoje resurse? Bilo bi, ali ta je logika svejedno promašena jer se ni najjadnije općinske vlasti nisu spremne same ukinuti. Pripajanje susjednoj jedinici javne uprave ne odgovara načelniku jer bi izgubio svoje leno i svoje privilegije.
Ne odgovara vijećnicima jer tko zna kad bi se u novoj konstelaciji opet dočepali tih položaja. A ne odgovara ni strankama jer su već zauzele to što su zauzele i toga se nemaju namjeru odreći. Pa, eto, zato nikoga od njih nimalo ne impresionira što bi to odgovaralo njihovim građanima. Zato je potpuno klimava i pogrešna Vladina kampanja da mrkvom, a ne batinom, nagovori na spajanje nefunkcionalne i, kao crkveni miševi, siromašne općine.
To neće ići. Jer boli briga HDZ-ovog načelnika općine Janjina na Pelješcu, koja objedinjuje dva sela i ima 521 stanovnika, što postojanje te enklavice lokalne vlasti nema nikakvog opravdanja ni smisla. On će uvijek dobivati plaću i bit će baja. Zašto bi se i s kim spajala općina Lećevica blizu Trogira, koja je prije 20 godina barem imala 740 stanovnika, a danas ih ima 495, kad je i njihovom načelniku i HDZ-u koji tamo vlada sasvim dobro?
Neke općine imaju ljudi za dva autobusa
Hrvatska ima 428 općina. Do 1992. imali smo ih 101 i još 14 u Gradu Zagrebu, a sada je taj broj puta četiri. Općina bi bilo još i više od ovih 428, ali su neke tražile i dobile status gradova, koji su također posebna priča.
Velik broj današnjih općina ima samo tisuću do dvije stanovnika, neke i ispod toga. U Mamutici, zgradi u Novom Zagrebu, živi oko 5000 ljudi, a načelnik općine Civljane u Šibensko-kninskoj županiji brine se o 137 stanovnika. To je manje nego dva autobusa Čazmatransa, koji ih deklarira za 74 putnika. Ali tu smijuriju svejedno nitko ne može ukinuti.
Svaka općina na plaći ima načelnika i određeni broj administrativnog osoblja. Načelnik ima ured, tajnicu, pomoćne službe, auto i reprezentaciju i potpisuje natječaje i investicije. U svim općinama zajedno bilo je lani ukupno 5861 zaposlenih. To znači da je prosjek zaposlenih u općinama oko 14 osoba pri čemu, naravno, neke zapošljavaju pet ljudi, neke 25 i 30.
Cijeli taj krš treba nanovo prekrojiti
Polovicu sume rashoda svih općina guta samo financiranje njihovog rada, a to znači plaće načelnika i referenata i čistačica, dnevnice, režije, reprezentacija, održavanje i drugo. Od onoga što ostane kad se namiri taj hladni pogon, može se planirati nešto drugo, a mnoge jedinice iz svoje zarade nemaju na za to, kao što nemaju čak ni neki gradovi.
Kadrovski su kapaciteti u nizu općinskih zabiti također skučeni, tako da u dijelu administrativnih jedinica desetljećima nema nikakvoga napretka u standardu javnog života. Zato je potpuno jasno da taj cijeli krš treba nanovo prekrojiti i time sputati široke vladalačke apetite.
Ako svi odbiju, nikome ništa
Čini se, međutim, da je Vladin poziv na spajanje samo kalkulacija pod utjecajem kritika iz EU-a i s idejom da za svoju unaprijed propalu koncepciju rezanja općina ishodi novčanu pomoć Europske komisije.
Zato ova mrkva bez batine, ovo nagovaranje, moljakanje i nuđenja novca. Pa ako svi odbiju, nikome ništa. A građani će i dalje pokrivati lokalne hirove iz posebnog državnog fonda ”za poravnanja”.
Tako radi vlada koja nema hrabrosti i kojoj pritom jako odgovara da se njena stranačka mreža održava i njeguje općinskim položajima na zakucima, dolovima i bregovima diljem Hrvatske.