Dosta news portala ovih je dana pozivalo ljude koji ih prate da glasaju o tome tko je bio bolji na RTL sučeljavanju i tko će pobijediti u drugom krugu. Virtualija je puna tih anketa čiji rezultati, kad ih se sve stavi na hrpu, očigledno ne piju vodu.
No, naravno da je tako i da drugačije ne može ni biti budući da je publika tih medijskih enklava posve različito svjetonazorski i politički svrstana. Logično je da su simpatizeri lijevo i liberalno nagnutih medija većinski naklonjeni kandidatu ljevice. S druge strane, oni koji vise na desnim i ultradesnim portalima ipak preferiraju Kolindu kad je već izvisio Miroslav Škoro.
Dakle, cijeli taj anketarski sport ima težinu površne predizborne zabave, to jest nikakvu.
Oprez s anketama
Ljudi koji slično misle okupljaju se na adresama koje su debelim zidovima odvojene od neistomišljenika i glasaju iz svojih ideoloških busija. Svrstavanje najčešće ide do te mjere da se kod svoga favorita opravdavaju i najveće greške, budalaštine i ordinarne svinjarije dok se rivalu traži dlaka u jajetu.
Zato je na određenim portalima Zoran Milanović za svoj nastup mogao dobiti nevjerojatnih 80 posto glasova dok je drugdje Kolinda do nogu mogla potući konkurenta. Takve ankete su neozbiljne i smiješne. Jedino što se iz njih da zaključiti jest kakav se politički profil publike gdje skuplja, a to se ionako već zna.
Potreban je, međutim, veliki oprez i s anketama koje provode certificirane agencije na tehnički validnom uzorku. O svakim izborima rade se analize koja je anketna kuća najbolje predvidjela rezultate, koja je podbacila, a koja se eventualno sasvim osramotila. To nas čeka i sada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sugestivan efekt
Ali s ozbiljnim predizbornim istraživanjima postoji i jedan problem koji je stalan i nije samo hrvatski. Riječ je o sugestivnom efektu publiciranja anketnih rezultata koji – uz to što daju sliku o stavovima građana – ujedno i utječu na to kako će se dio njih konačno izjasniti na izborima.
Teza je ozbiljno problematizirana sada u već dosta radova, a u nekima se čak tvrdi da su ankete koje se provode prije izbora vrlo opasan mehanizam koji u znatnoj mjeri služi za direktno modeliranje odluka birača. To, recimo, tvrdi i Peter Hitchens u svojoj knjizi The Broken Compass.
Argument utjecaja anketa na birače uzimaju u obzir mnoge zemlje gdje je zabranjeno objavljivanje rezultata anketa jedan pa sve do 15 dana prije izbora. Krajnje ozbiljnim očito ga smatraju Luxembourg i odskora Slovačka, gdje su ankete zabranjene 30, odnosno 50 dana prije izlaska na birališta. Mi u Hrvatskoj imamo samo jedan dan mira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zabrana objavljivanja anketa
Vrlo ukratko, stvar je u tome da ankete mogu zbuniti birače i dovesti do distorzije javnog mnijenja pogotovo kad se njihovi rezultati raspaljuju na naslovnicama. Prvo tako što će dio građana koji nije čvrsto politički opredijeljen biti sklon glasati za anketne favorite, odnosno one kojima se prognozira pobjeda.
Drugo zato što će dio birača odustati od svog prvog izbora ako ankete pokazuju da su tu šanse male i strateški će se okrenuti najjačoj listi ili kandidatu iz svog ideološkog kruga kako ne bi ”bacio” svoj glas. Treće stoga što ankete sigurno demotiviraju one glasače čijim favoritima daju slabe izglede i tako se povećava izborna apstinencija.
O nepoželjnom utjecaju anketa na glasače može se govoriti i na našim primjerima, premda paušalno jer istraživanja, koliko znam, nema. Zato mi se čini da bi i kod nas valjalo razmisliti o tome da se period zabrane za objavljivanje anketa poveća na barem tjedan prije izbora. Jedan dan je svakako malo. Taj jedan je zapravo kao nijedan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto bi valjalo razmisliti o tome da se ankete zabrane barem tjedan dana prije izbora
Jedan dan je svakako malo. Taj jedan je zapravo kao nijedan.
S ozbiljnim predizbornim istraživanjima postoji problem koji je stalan i nije samo hrvatski. Riječ je o sugestivnom efektu publiciranja anketnih rezultata koji - uz to što daju sliku o stavovima građana - ujedno i utječu na to kako će se dio njih konačno izjasniti na izborima. Teza je ozbiljno problematizirana sada u već dosta radova, a u nekima se čak tvrdi da su ankete koje se provode prije izbora vrlo opasan mehanizam koji u znatnoj mjeri služi za direktno modeliranje odluka birača.
Dosta news portala ovih je dana pozivalo ljude koji ih prate da glasaju o tome tko je bio bolji na RTL sučeljavanju i tko će pobijediti u drugom krugu. Virtualija je puna tih anketa čiji rezultati, kad ih se sve stavi na hrpu, očigledno ne piju vodu.
Jer, postoci koje su na različitim online platformama dobili Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović – međusobno su krajnje kontradiktorni. Kod jednih premoćno pobjeđuje Milanović, kod drugih, kao od šale, trijumfira Kolinda.
No, naravno da je tako i da drugačije ne može ni biti budući da je publika tih medijskih enklava posve različito svjetonazorski i politički svrstana. Logično je da su simpatizeri lijevo i liberalno nagnutih medija većinski naklonjeni kandidatu ljevice. S druge strane, oni koji vise na desnim i ultradesnim portalima ipak preferiraju Kolindu kad je već izvisio Miroslav Škoro.
Dakle, cijeli taj anketarski sport ima težinu površne predizborne zabave, to jest nikakvu.
Oprez s anketama
Ljudi koji slično misle okupljaju se na adresama koje su debelim zidovima odvojene od neistomišljenika i glasaju iz svojih ideoloških busija. Svrstavanje najčešće ide do te mjere da se kod svoga favorita opravdavaju i najveće greške, budalaštine i ordinarne svinjarije dok se rivalu traži dlaka u jajetu.
Zato je na određenim portalima Zoran Milanović za svoj nastup mogao dobiti nevjerojatnih 80 posto glasova dok je drugdje Kolinda do nogu mogla potući konkurenta. Takve ankete su neozbiljne i smiješne. Jedino što se iz njih da zaključiti jest kakav se politički profil publike gdje skuplja, a to se ionako već zna.
Potreban je, međutim, veliki oprez i s anketama koje provode certificirane agencije na tehnički validnom uzorku. O svakim izborima rade se analize koja je anketna kuća najbolje predvidjela rezultate, koja je podbacila, a koja se eventualno sasvim osramotila. To nas čeka i sada.
Sugestivan efekt
Ali s ozbiljnim predizbornim istraživanjima postoji i jedan problem koji je stalan i nije samo hrvatski. Riječ je o sugestivnom efektu publiciranja anketnih rezultata koji – uz to što daju sliku o stavovima građana – ujedno i utječu na to kako će se dio njih konačno izjasniti na izborima.
Teza je ozbiljno problematizirana sada u već dosta radova, a u nekima se čak tvrdi da su ankete koje se provode prije izbora vrlo opasan mehanizam koji u znatnoj mjeri služi za direktno modeliranje odluka birača. To, recimo, tvrdi i Peter Hitchens u svojoj knjizi The Broken Compass.
Argument utjecaja anketa na birače uzimaju u obzir mnoge zemlje gdje je zabranjeno objavljivanje rezultata anketa jedan pa sve do 15 dana prije izbora. Krajnje ozbiljnim očito ga smatraju Luxembourg i odskora Slovačka, gdje su ankete zabranjene 30, odnosno 50 dana prije izlaska na birališta. Mi u Hrvatskoj imamo samo jedan dan mira.
Zabrana objavljivanja anketa
Vrlo ukratko, stvar je u tome da ankete mogu zbuniti birače i dovesti do distorzije javnog mnijenja pogotovo kad se njihovi rezultati raspaljuju na naslovnicama. Prvo tako što će dio građana koji nije čvrsto politički opredijeljen biti sklon glasati za anketne favorite, odnosno one kojima se prognozira pobjeda.
Drugo zato što će dio birača odustati od svog prvog izbora ako ankete pokazuju da su tu šanse male i strateški će se okrenuti najjačoj listi ili kandidatu iz svog ideološkog kruga kako ne bi ”bacio” svoj glas. Treće stoga što ankete sigurno demotiviraju one glasače čijim favoritima daju slabe izglede i tako se povećava izborna apstinencija.
O nepoželjnom utjecaju anketa na glasače može se govoriti i na našim primjerima, premda paušalno jer istraživanja, koliko znam, nema. Zato mi se čini da bi i kod nas valjalo razmisliti o tome da se period zabrane za objavljivanje anketa poveća na barem tjedan prije izbora. Jedan dan je svakako malo. Taj jedan je zapravo kao nijedan.