Zašto će izgledna nova vlada HDZ-a i Mosta biti konfliktna kao i prošla. I, vjerojatno, jednako brzo propasti
Trajna suradnja HDZ-a i Mosta može funkcionirati jedino pod uvjetom da Most pristane na gubitak identiteta, i da se s vremenom utopi u HDZ-u
Cijela se Hrvatska ovih dana smije odluci ministra Šustara, HDZ-ova člana tehničke Vlade, da drugo polugodište započne u četvtak, ali da u školu ne moraju doći ona djeca koja idu na skijanje. Riječ je o jednoj od tipičnih odluka koalicijske Vade HDZ-a i Mosta, koje su unatrag sedam ili osam mjeseci često iritirale, a katkad zabavljale hrvatsku javnost, što je sve dovelo do pada Vlade i do raspisivanja novih izbora.
Koalicijska Vlada nije, naime, propala zbog Tomislava Karamarka, što ne znači da treba zaboraviti ili amnestirati od političke odgovornosti njegove obiteljske poslove s Molom. Koalicija HDZ-a i Mosta pokazala se nesposobnom upravljati zemljom, pa se zatim i raspala, zato što je ona strukturalno neodrživa.
Da bi funkcionirali, Most bi se morao utopiti u HDZ-u
HDZ i Most stranke su koje se obraćaju vrlo sličnom, konzervativnom biračkom tijelu, s tim da za Most glasaju oni konzervativci, kojima je HDZ-ov korupcionaški teret postao nepodnošljiv. Trajna suradnja HDZ-a i Mosta može funkcionirati jedino pod uvjetom da Most pristane na gubitak identiteta, i da se s vremenom utopi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Budući da čelnici Mosta posjeduju kakav takav politički identitet, i da očigledno imaju snažne političke ambicije, oni neće pristati na utapanje u Hrvatsku demokratsku zajednicu, niti na podređeni položaj u novoj koaliciji s HDZ-om. Kako bi Most zadržao samostalnost, te se izborio za barem prividno ravnopravan status u eventualnoj novoj koaliciji. Most će na sve moguće načine opstruirati niz HDZ-ovih bitnih političkih poteza.
Što znači da će nova Vlada biti jednako konfliktna kao i prethodna, da će proces donošenja političkih i ekonomskih odluka biti jednako disfunkcionalan (zanimljivo je u tom kontekstu konstatirati kako je Oreškovićeva vlada donijela više odluka, otkako ne mora odgovarati saborskoj većini), te da će se i ta nova koalicija HDZ-a i Mosta, o kojoj se svakodnevno govori, nužno raspasti.
Mogla bi, doduše, potrajati nešto dulje od prošle
Ona bi, doduše, mogla potrajati nešto dulje, jer bi za Most bilo pogubno da hrvatskoj javosti prikaže baš doslovnu reprizu sudbine Oreškovićeve Vlade i prethodne koalicije s HDZ-om, ali ni nova koalicija Mosta i Hrvatske demokratske zajednice vjerojatno neće dočekati prvi rođendan. Stoga je ona potpuno besmislena.
Eventualna koalicija HDZ-a i Mosta samo bi produbila političku nestabilnost u Hrvatskoj. Ovome još treba dodati da Most i HDZ ni po za njih najpovoljnijim anektama, nisu blizu 76 mjesta u Saboru, što opet znači da bi se Andrej Plenković, kako bi se približio saborskoj većini, morao prvo dogovoriti s Miloradom Pupovcem, što sigurno ne bi ojačalo Plenkovićev položaj u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Zašto velika koalicija nije dobra za Hrvatsku
Jasno je, dakle, da Hrvatska demokratska zajednica – ne dođe li u nedjelju do nekog golemog iznenađenja – zapravo ne može formirati vlast, a sasvim sigurno ne može uspostaviti stabilnu većinu, koja bi izdržala četverogodišnji mandat. Budući da ni SDP, po sadašnjim brojkama, ne može osigurati čvrstu većinu, čini se da je Hrvatska pred dvije opcije. Prva opcija podrazumijeva još jednu nestabilnu Vladu, i nove prijevremene parlamentarne izbore.
Druga opcija podrazumijeva veliku koaliciju. Velika koalicija nije dobra za Hrvatsku iz čitavog niza razloga: od toga da ona dokida političko i svjetonazorsko razlikovanje u društvu, pa do čvrsto utemeljene sumnje kako bi mogla povećati prostor za korupciju.
No, prema sadašnjem stanju stvari, Velika koalicija nametnut će se kao jedino funkcionalno rješenje, ako ne želimo svakih pola godine, ili svakih godinu dana izlaziti na birališta. Zapravo, jedini put da se izbjegne velika koalicija (sada, ili iduće godine), jest uvjerljivija pobjeda SDP-a u nedjelju. Što, kako znamo, zadnje ankete ne predviđaju.