Zašto država još uvijek uporno gura dodjelu potpora po suludom modelu najbržeg prsta?
Kako su natječaji za dodjelu novca pretvoreni u nagradne igre
Većina natječaja u Hrvatskoj kroz koje se dodjeljuje novac – bilo da se radi o EU fondovima ili nacionalnim sredstvima – dodjeljuje se na način koji podsjeća na nagradnu igru. Tko prvi putem interneta preda zahtjeve, taj može računati da će dobiti novac, tko ne uspije, zbog sporosti interneta ili pada sustava zbog velike navale, taj je ispao iz igre, bez obzira na to što možda ima svu dokumentaciju i ispunjava uvjete natječaja.
Posljednji u nizu takvih primjera jest natječaj za energetsku obnovu obiteljskih kuća Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kroz koji se dijelilo oko 200 milijuna kuna. Novca je bilo dovoljno za oko dvije tisuće prijavitelja, na kraju ih se prijavilo oko osam tisuća, a mnogi zbog velike navale nisu ni uspjeli predati zahtjev. Dio onih koji nisu uspjeli predati zahtjev spremaju tužbe kojima će pokušati srušiti takav, po njihovom mišljenju, nepravedan natječaj.
Neadekvatan sustav
Ariana Vela, konzultantica za EU fondove iz konzultantske kuće Avelant, koja je radila na nekim od najvećih projekata financiranih iz EU fondova, poput Pelješkog mosta, kaže da je princip najbržeg prsta ili “tko prvi, njegova djevojka” jedan od češćih modaliteta zaprimanja i vrednovanja prijava za korištenje novca iz EU fondova.
“Posebice zabrinjava što sam, iz pozicije osobe koja profesionalno radi s prijaviteljima i korisnicima, upozorila u više navrata na to da se radi o principu koji je neadekvatan, no tijela u sustavima upravljanja i kontrole su, unatoč najavama da će iskorijeniti ovu praksu, nastavila s njom”, kaže Vela.
Vrsta nagradne igre
Smatra i da je u Hrvatskoj ovo pravilo uvedeno kako bi se rasteretio neefikasan sustav upravljanja i kontrole koji, kako kaže, tijekom svih ovih godina nije dovoljno ojačao da može pravilno procijeniti očekivani broj prijava na određeni natječaj i onda alocirati dovoljan broj kadrova u postupku vrednovanja i dodjele općenito.
“To je zapravo nevjerojatno jer pokazuje da se tijekom dvije financijske perspektive nije naučilo mnogo”, upozorava Vela. Ovakva praksa, osim što djeluje tragikomično, jer natječaje pretvara u neku vrstu nagradne igre, vrlo je štetna jer se zanemaruje kvaliteta projekata.
“Činjenica jest da projekti moraju dostići određenu razinu kvalitete jer moraju prijeći bodovni prag, ali i dalje ne osigurava da bespovratna sredstva dobivaju najbolji projekti koji će doprinijeti rastu, razvoju i biti održivi. Samim time umanjuju se učinci koje bi projekti trebali imati u tom projektom ciklusu i, na određeni način, odustaje od ideje rasta i razvoja koju promovira EU”, kaže Vela.
Legalna praksa za povijest
Kaže da je “praksa “najbržeg prsta” legalna jer tu opciju prepoznaju EU i nacionalna regulativa EU fondova. “U suštini se radi o nedovoljno dobro primijenjenoj EU metodologiji koja prepoznaje tzv. najbrži prst, ali istovremeno osigurava više rokova unutar kojih je moguće predati projektnu prijavu pa time kvalitetniji i ozbiljniji projekti za koje je potrebno duže vrijeme pripreme nisu u nepovoljnijoj poziciji.”
Podsjeća i da je Hrvatska za sljedeće financijsko razdoblje dobila vrlo veliki iznos novca, i da bi i zbog toga “najbrži prst” trebao otići u povijest.
“Ako je Hrvatska zaista ozbiljno shvatila 22 milijarde eura iz EU fondova kao dobru priliku, onda će u svim aspektima, pa tako i ovom, morati napraviti sve što može da dobije pozitivne učinke i održive projekte koji će nam od 2027. nadalje osigurati pretpostavke za rast i razvoj koji ne ovisi o EU proračunu. U tom smislu važno je da metodologija tzv. najbržeg prsta postane stvar prošlosti”, zaključuje Vela.
Osiguravanje preduvjeta
Odvjetnik Vlaho Hrdalo kaže da bi raspisivač natječaja morao osigurati da se svi prijave na natječaj. Što se tiče konkretnog natječaja za energetsku obnovu obiteljskih kuća, mišljenja je da su problemi nastali iz tehničkih razloga, da se nije radilo o lošoj namjeri.
No isto tako kaže da raspisivač natječaja mora osigurati preduvjete za funkcioniranje sustava koji je odabrao. “Ako u tome ne uspije trebao bi naknadno pronaći način da one koji zbog manjkavosti sustava nisu uspjeli iskoristiti svoje pravo, dovede u jednak položaj s onima koji jesu”, kaže Hrdalo. Smatra i da izbor prema redoslijedu zaprimanja prijava nije sporan, ali ima zanimljiv prijedlog kako bi se osigurao pravedniji odabir.
Druga moguća rješenja
“Postoje različita rješenja koja su po mom sudu sretnija. Na primjer lutrija -izvlačenjem se za prijave dodjeljuju redni brojevi koji imaju sljedivost; u slučaju eventualnog odustanka ili nepodnošenja prijave nekog tko je dobio kvalificirajući broj, idući stupa na njegovo mjesto. Ili dostava pisma namjere s naznačenim iznosom potpore – raspisivač zbrajanjem svih navedenih iznosa potpora redoslijedom kako su stizali može odrediti kod kojeg rednog broja će nastupiti iscrpljenje sredstava pa sve nakon toga obavještava da su na listi čekanja za slučaj eventualnog odustanka.”, predlaže Hrdalo.
Kaže da nije problem u prijavama putem interneta jer su se problemi javljali i kada se na natječaje prijavljivalo poštom.
“I tu je dolazilo do stavljanja u nepovoljan položaj jer primjerice pošta u Zagrebu u Branimirovoj ulici radi 0-24, a na Zlarinu zatvara u podne pa dok je Zlarinjanin zakasnio već u 12:01 zadnjeg dana roka, Zagrepčanin je još uvijek debelo u roku. Nema savršenog sustava, ali treba težiti izbjegavanju rješenja koja izazivaju revolt pogotovo kod natječaja za koje su prijavitelji morali utrošiti i vrijeme i novac da bi se prijavili pa bez vlastite krivnje nisu uspjeli”, zaključuje Hrdalo.