Zašto HDZ na službenim stranicama prešućuje 17 godina svoje povijesti
Dragan Markovina o neobičnoj rubrici 'Povijest' na stranačkom webu
Iako je koncept Damnatio memoriae poznat još iz starog Rima, a označava postupak potpunog brisanja određene osobe iz javnog sjećanja, što se odnosilo na političke prijestupnike, metode i prakse ovakve vrste odnosa prema ljudima i prošlosti u cjelini, su se najviše razvile u totalitarnim društvima.
Staljin je primjerice, kad bi se obračunao s nekim od prijašnjih drugova, retuširao službene fotografije, na način da te ljude naprosto izbaci s njih. Isto je radio i Enver Hoxa u Albaniji. U Hrvatskoj je takvih primjera bilo mnogo. Tako je u Šibeniku, nakon oslobođenja zemlje u Drugom svjetskom ratu i zapaljivog govora Vladimira Nazora, srušen spomenik Nikoli Tomaseu.
Petokrake brisane retuširanjem
Što se tiče novije hrvatske povijesti, ona je prepuna takvih primjera, u kojima su u brojnim gradovima nekadašnji antifašistički borci ostajali bez imena ulica i škola, dok je također uništeno preko tri tisuće antifašističkih spomenika. U službenim prostorijama Hajduka devedestih su godina sa starih fotografija igrača retuširanjem brisane petokrake koje su stajale na dresu, a isto je ponovljeno na službenom klupskom kalendaru prije par godina.
Sve ovo govorimo iz razloga što se s takvom pogubnom praksom nastavlja i dalje, ovaj puta unutar samog HDZ-a. Odete li, naime, na službene stranice te stranke, kad otvorite poglavlje ‘Povijest’, naići ćete na sljedeći tekst: “Hrvatska demokratska zajednica osnovana je 17. lipnja 1989. godine u prostorijama NK „Borac“ na Jarunu.
Na toj je skupštini prvim predsjednikom stranke imenovan dr. Franjo Tuđman. Iz skučenih prostorija nogometnoga kluba HDZ je započeo politički uspon kojega je prva formalna potvrda bila pobjeda na prvim višestranačkim izborima u svibnju 1990. godine s osvojenih 60 posto zastupničkih mjesta u Hrvatskom Saboru.
Crna rupa duga 17 godina
HDZ je hrvatska državotvorna stranka koja ne odstupa od temeljnih načela prema kojima je stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih građana Republike Hrvatske, na načelima demokracije i kršćanske civilizacije, te na tradiciji i identitetu hrvatskoga društva i narod. Kompletan kronološki prikaz povijesti HDZ-a je u izradi i biti će uskoro dostupan.”
Ovo je dakle kompletan tekst o povijesnom razvoju te stranke. No činjenica koja dodatno osnažuje ono što je na prvi pogled očito je taj famozni kronološki prikaz djelovanja stranke, koji je ispunjen iz mjeseca u mjesec, sve do kraja 1999., nakon čega se očito nije dogodilo ništa. Točnije, kronološki prikaz je u izradi i bit će dostupan uskoro.
U HDZ-u su dakle odlučili uvažiti niti deset godina vlastite povijesti, nakon čega se ukazala crna rupa od 17 godina, sve do dolaska na vlast aktualnog predsjednika Plenkovića, čijoj je predizbornoj kampanji posvećen najveći dio sadržaja na stranici. Sve navedeno znači da neki neupućen građanin, poželi li dobiti makar i osnovnu informaciju o tome tko su bili predsjednici HDZ-a, od osnivanja do danas, tu banalnu informaciju na službenim stranicama stranke ne bi mogao dobiti.
Sve to dovodi do pitanja vjerodostojnosti
Nema u memoriji HDZ-a ni Sanadera, ni Jadranke Kosor, ni Tomislava Karamarka. Tu su samo Tuđman i Plenković, pri čemu onih 17 nedostajućih godina stranka nije provela u hibernaciji, nego u ozbiljnoj aktivnosti, obnašavši dobrim dijelom tog razdoblja vlast u zemlji. Sve nas to dovodi do pitanja vjerodostojnosti, inače ključne riječi aktualne kampanje HDZ-a.
Ona je zapravo u potpunosti pogođen slogan, uzmemo li odnos prema bivšim predsjednicima stranke, koji je doista vjerodostojan, s iznimkom Tuđmana. Sve je ovo naravno iznimno zabavno prije svega, no uhvatimo li se ozbiljne analize ove činjenice, teško ćemo moći izbjeći pitanje, na koji se način u HDZ-u misle uhvatiti rješavanja ozbiljnih problema društva, kad nisu u stanju uspostaviti dijalog s vlastitom prošlosti.
Pri čemu je sve skupa tim tragičnije, prosto iz razloga što je riječ o skrivanju banalnih i svima poznatih činjenica, čime problem napušta sferu racionalnog i ulazi u prostor iracionalnog, odnosno u ovom slučaju kolektivne psihologije.
Potpuni izostanak samosvijesti i autorefleksije
Ovakvo odbijanje navođenja jednostavnih kronoloških podataka svjedoči ponajprije o potpunom izostanku bilo kakve samosvijesti i autorefleksije, što su zapravo temeljna obilježja čovjeka.
Imajući to u vidu, očito je kako ova praznina od 17 godina nije namijenjena široj javnosti, već u prvom redu stranačkom članstvu, s jasnom porukom o poželjnoj amneziji i isključivanju bilo kakve samostalnosti u djelovanju. Nezgoda pak s ovom i sličnim vrstama prešućivanja leži u tome da se kosturi iz ormara na koncu uvijek pojave, ma koliko im brisali tragove.