Zašto Dobrovićeva isprika Mariću ne može biti alibi za moralni hazard Uprave i Nadzornog odbora HBOR-a
Fižulić: Kako Agrokor nije bio dobar za svjetske banke, a za HBOR jest?
Kredit HBOR-a odobren krajem prošle godine kompanijama u sastavu Agrokora u iznosu od 48,3 milijuna eura proteklog je tjedna još jednom bio predmetom javnih sukoba. Najprije je u utorak 11. srpnja bivši ministar zaštite okoliša i energetike i sadašnji saborski zastupnik iz redova Mosta Slaven Dobrović u izjavi za N1 prozvao ministra financija Zdravka Marića da je na sjednici Nadzornog odbora HBOR-a, održanoj 20. prosinca 2016.,”upućivao na zaključak o pozitivnom odobrenju kredita”, iako se sam izuzeo od glasovanja.
Ministar Zdravko Marić odmah je vehementno uzvratio kako Dobrović “priča neistine i dijelom bezočne laži” te je dodatno zaprijetio tužbom ako se bivši ministar ne ispriča. Nakon što je HBOR u četvrtak na svojoj službenoj internetskoj stranici objavio tonski zapis onog dijela sjednice Nadzornog odbora u kojem se odlučivalo o suglasnosti za kredite Jamnici, Ledu, Zvijezdi i PIK Vrbovcu, Dobrović se na sveopće iznenađenje javno ispričao Mariću jer je “zamijenio njegovu ulogu s nekim drugim”. Ova farsa dobila je svoj pravi epilog tek u bizarnoj izjavi Zdravka Marića o prihvaćanju isprike.
Uz lekciju Dobroviću i svima onima koji ga optužuju zbog uloge u aferi Agrokor, Zdravko Marić uspio je kazati da “kao Hrvat i katolik, tako odgojen, prihvaća ispriku”. Ali kao i u nekoliko prethodnih prilika, propustio je objasniti zašto je kao predsjednik nadzornog odbora HBOR-a u dnevni red uopće uvrstio davanje suglasnosti za kreditni aranžman prezaduženim kompanijama iz sastava koncerna. Ako se već formalno izuzeo od odlučivanja, zbog čega nije svoje kolege i članove Nadzornog odbora upozorio na stvarno stanje u Agrokoru koje je njemu, kao ministru financija bilo itekako dobro poznato?
Zašto je prešućena tempirana bomba?
Jer ako stvarno nije ništa znao, što naravno nije moguće, onda guverner HNB-a Boris Vujčić i izvanredni povjerenik Ante Ramljak ne govore istinu o svojim i tuđim saznanjima vezanim uz postupno financijsko urušavanje koncerna. Agrokor je 10. studenog 2016. objavio kako je dovršio pregovore o refinanciraju dijela svojih financijskih obaveza u ukupnom iznosu od 840 milijuna eura. Prema priopćenju koje je i danas dostupno na internetskim stranicama koncerna, dospijeće kredita u iznosu od 340 milijuna eura odobrenog od ruske VTB banke prolongirano je do 2019.
Iste godine trebali su dospjeti i klupski, odnosno bilateralni aranžmani s četiri zapadne banke i ruskom Sberbankom u iznosu od 500 milijuna eura. Narednog dana, 11. studenog 2016., Ledo, Jamnica, Zvijezda i većina ostalih društava iz sastava Agrokora čije su dionice uvrštene u kotaciju Zagrebačke burze obavještavaju javnost o izdavanju jamstava za nove kreditne obaveze svog većinskog vlasnika. Tempirana bomba koja je tada prvi put uključena u uvjete refinanciranja bila je prešućena, ali su za nju znali financijski analitičari lokalnih banaka i stručne službe domaćeg regulatora.
Kada je agencija Moody’s, objašnjavajući razloge za smanjenje rejtinga Agrokoru, 2. siječnja 2017. spomenula da navedeni kreditni aranžman od 840 milijuna eura uključuje i klauzulu o prijevremenom dospijeću kredita ako Ivica Todorić, odnosno njegov nizozemski Adria Group Holding B.V., ne refinancira 535 milijuna PIK obveznica do 8. ožujka 2018., fitilj na bombi bio je javno upaljen. Agrokor 18. siječnja 2017., znači nepunih mjesec dana nakon što je Nadzorni odbor HBOR-a odobrio nesretni kredit, objavljuje kako odustaje od daljnjih pregovora o sindiciranom kreditu s četiri zapadne banke, BNP Paribas, Goldman Sachs, Credit Suisse i J.P. Morgan zbog “nedovoljno atraktivnih uvjeta”.
Školski primjer moralnog hazarda
Odmah nakon objave započinje slobodni pad cijena tri tranše obveznica koncerna nominalne vrijednosti 900 milijuna eura, kojim je i simbolički započela završna faza kolapsa koncerna. Naravno da Ivica Todorić nije sam odustao od pregovora o 300 milijuna eura kredita koji bi barem privremeno spriječio financijski kolaps, nego upravo suprotno, četiri zapadne banke procijenile su cijeli kreditni aranžman suvišne rizičnim te su postavljenim uvjetima onemogućile njegovu realizaciju. Kako je moguće da u razmaku od samo tri tjedna, koja uključuju božićne i novogodišnje praznike, HBOR i četiri globalne banke donesu oprečne odluke o kreditnoj sposobnosti Agrokora?
Odluka Nadzornog odbora HBOR-a školski je primjer moralnog hazarda i za nju ne može biti nikakvog opravdanja ni naknadnog izmotavanja. Cambridge Dictionary definira moralni hazard kao situaciju u kojoj ljudi ili organizacije ne snose posljedice za svoje loše odluke te su zbog toga spremni na daleko veći rizik. Tjednik Nacional prošlog je utorka objavio analizu stručnih službi HBOR-a koja je prethodila odlukama Kreditnog odbora, Uprave i Nadzornog odbora. Budući da je zaključak objavljene analize krajnje negativan, jer u istoj se između ostalog tvrdi kako je “Agrokor grupa financijski nestabilna, nominalno nelikvidna, nisko kapitalizirana i visoko zadužena”, javnost zaslužuje odgovor tko je i kada odlučio ignorirati mišljenje vlastitih stručnih službi te donijeti odluku za koju danas ne žele snositi posljedice.
Sastav Nadzornog odbora HBOR-a čini pet članova Vlade, ministar financija kao njegov predsjednik, ministrica gospodarstva kao potpredsjednica, te ministri poljoprivrede, turizma i regionalnog razvoja. Uz njih, članovi su i troje saborskih zastupnika te predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Ako tako respektabilan sastav nije znao da je HNB od 2012. ograničavao izloženost banaka ne samo prema Agrokoru, nego i prema onim kompanijama koje su se bavile sivim financiranjem koncerna, onda su svi do jednoga uspješno zalutali na svoje pozicije. Ili su ipak znali, ali pate, kako to guverner Boris Vujčić brutalno kaže, “od vrlo zanimljive kolektivne amnezije vezane uz Agrokor”.
Saslušanje svih sudionika ove šarade
Kako je moguće da izvanredni povjerenik Ante Ramljak u svom razgovoru za Večernji list 11. svibnja 2017. tvrdi da je on “osobno znao da će stanje u Agrokoru biti ozbiljno već godinu dana ranije” te “da su neke analize pokazivale da ovakvo zaduženje koncerna neće drugo trajati”, a da ministar financija još 26. siječnja 2017. umiruje javnost izjavom “kako ne postoje rizici što se tiče obaveza koncerna u dogledno vrijeme”? Ili druga kontradiktornost: potpredsjednica Vlade Martina Dalić polovinom je travnja ove godine izjavila kako “ministarstva na izradi Zakona (lex Agrokor) nisu angažirala ni domaće niti strane konzultante, već je kroz duže razdoblje u različitim fazama izrade zatraženo njihovo mišljenje”.
Budući je Vlada usvojila prijedlog zakona u posljednjem tjednu ožujka, bilo bi zanimljivo čuti definiciju “dužeg razdoblja”, jer nije previše logično istovremeno pripremati lex Agrokor i dizati ruku za kredite HBOR-a. Kada bi se sve navedeno događalo kojim slučajem u SAD-u, nadležni kongresni odbori pozvali bi na javno saslušanje sve sudionike ove šarade. Članovi Nadzornog odbora, u međuvremenu smijenjeni članovi Uprave HBOR-a, te Kreditni odbor banke dobili bi priliku objasniti svekolikoj javnosti kako je i zašto odobren skandalozni kredit umirućem koncernu.
Budući da u saborskim odborima većinu mjesta imaju vladajući, nije za očekivati da će se udovoljiti znatiželji zainteresirane javnosti. Pokušaj osnivanja saborskog povjerenstva koje je trebalo utvrditi pozadinu i razloge događaja za koje Vujčić tvrdi da su prekriveni “kolektivnom amnezijom” neslavno je propao voljom te iste vladajuće većine. Tako nam do daljnjega ostaje nada da će sam Ivica Todorić u nekom od budućih javnih nastupa objasniti kako je Agrokor, neposredno prije nego što je eksplodirala tempirana bomba, bio super za HBOR, ali nedovoljno dobar za Goldman Sachs i J.P. Morgan.
Što je Marić zapravo trebao učiniti
Uprava HBOR-a, obrazlažući prijedlog za odobravanje kredita perjanicama koncerna, jednostavno je ignorirala javno poznatu činjenicu da ukupna jamstva Jamnice u korist svog većinskog vlasnika iznose više od 25 milijardi kuna, a ona Leda, Zvijezde i PIK Vrbovca samo po koju milijardu kuna manje. Možemo samo zaključiti da je moralni hazard Uprave HBOR-a jednoglasno podržan od nazočnih članova Nadzornog odbora upravo zahvaljujući (ne)radu svog predsjednika.
Zdravko Marić nije morao uvrstiti te dvije točke u dnevni red sjednice, a ako ih je već uvrstio, trebao je članove Nadzornog odbora još jednom upozoriti na analizu stručnih službi Agrokora te iznijeti vlastita saznanja o financijskoj poziciji koncerna. Tek tada se mogao izuzeti od odlučivanja o odobrenju kredita.
Ovako je njegova odgovornost neupitna i u cijelosti potvrđena objavljenim tonskim zapisom sjednice, odnosno analizom stručnih službi HBOR-a. Slaven Dobrović nije oklijevao dati ispriku zbog prekomjernog granatiranja Zdravka Marića, ali njegova isprika nije i ne može biti alibi za moralni hazard Uprave i Nadzornog odbora HBOR-a.