Zašto javnost ne zna detalje kupnje cjepiva protiv korone, koje se financira javnim novcem?

Nije riječ o isključivoj odluci Vlade; u europskim medijima već se neko vrijeme problematizira tajnovitost postupka na razini EU

Domaćoj javnosti prezentiran je prije tjedan dana plan cijepljenja protiv Covida-19, u kojem je Vlada izvijestila da je za prvu fazu cijepljenja Hrvatska naručila 5,6 milijuna doza od raznih proizvođača. Za sve građane cjepivo će biti besplatno, ali kolika je njegova cijena – koliko će, dakle, biti plaćena narudžba – proglašeno je tajnom.

„Cijene cjepiva predstavljaju korporativnu tajnu i sporazumom se pregovarači obvezuju na neobjavljivanje tog podatka u javnost“, piše u dokumentu koji je pripremio Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), a objavljen je na stranicama Vlade.

Polemična odluka EU-a

To, napomenimo, nije odluka isključivo na hrvatskoj Vladi: u europskim medijima već se dulje vrijeme problematizira to što je nabavka cjepiva, koju s farmaceutskim kompanijama uime država članica dogovara Europska komisija, obavijena tajnošću.

Ovakvu su odluku zadnjih dana propitivali utjecajni mediji poput Politica i Financial Timesa. Dužnosnici EU-a, pisao je Politico, ne daju informacije o cijeni, niti o ostalim uvjetima ugovora, mada se, ocjenjuju, radi o „možda najvažnijem procesu javne nabave u povijesti EU-a“.

FT, pak, napominje da se komercijalne informacije rijetko otkrivaju (to, dakle, nije neka novost), ali da, s obzirom na velika javna ulaganja u razvoj cjepiva protiv Covida-19, pojedine udruge i političari tvrde da je u ovom slučaju trebalo napraviti iznimku i objaviti više informacija. Ključno pitanje u tim raspravama je, dakle, je li u redu da javnost ne može dobiti detalje o ovako bitnom postupku nabavke, koji je financiran javnim novcem?

Odbijen zahtjev za informacijama

Povjerljivošću ugovora, argumentiraju iz Europske komisije, štite se osjetljivi pregovori o kupnji cjepiva, a otkrivanje osjetljivih poslovnih informacija „ugrozilo bi i postupak nadmetanja“. Komisija je nedavno zbog toga odbila zahtjev za pristup dokumentima, odnosno davanje na uvid ugovora potpisanih s farmaceutskim kompanijama.

U odgovoru na zahtjev Corporate Europe Observatory, udruge koja se bavi i pitanjima transparentnosti, napisali su da bi objava tih informacija bila štetna za cijeli postupak nabave, pa čak moguće i dovela u pitanje rezervaciju cjepiva za sve države članice. To bi, tumače dalje, dodatno odgodilo pristup cjepivima za građane EU-a. „Stoga vas sa žaljenjem obavještavamo da ne možemo odobriti pristup gore navedenom dokumentu“, kažu u odgovoru na spomenuti zahtjev.

Što kaže resorno ministarstvo

Hrvatska je rezervirala 5,6 milijuna doza cjepiva različitih proizvođača, a u Ministarstvu zdravstva pitanje o cijeni ustvari ignoriraju. Zašto su cijene korporativna tajna; smatraju li to opravdanim; može li to utjecati na uspjeh kampanje cijepljenja; kolika je cijena cjepiva – bila su neka od naših pitanja resornom ministarstvu.

U odgovoru, međutim, objašnjavaju tek koja je procedura nabavke – da su države članice ovlastile Komisiju da u njihovo ime pregovara i sklapa sporazume o prethodnoj kupnji – zatim navode koliko je doza naručila Hrvatska te ponavljaju rečenicu iz HZJZ-ovog letka o korporativnoj tajni.

Kako se financira kupnja

Na upit kako se financira kupnja cjepiva – uz pomoć EU novca ili iz državnog proračuna – iz Ministarstva nisu odgovorili. Prema neslužbenim informacijama iz Europske komisije, radi se o kombinaciji: ugovori, kojima Komisija osigurava pristup cjepivu (dakle, svojevrsna rezervacija), financiraju se putem EU instrumenta, ali kada cjepivo dobije odobrenje za tržište, države ga kupuju od pojedine tvrtke sredstvima nacionalnog proračuna.

No, i novac iz EU proračuna je novac poreznih obveznika. U europski proračun, među ostalima, uplaćuje i Hrvatska, bez obzira što kod nas možda prevladava dojam da iz zajedničke europske kase novac samo primamo.

Bitne razlike u mišljenjima

Pitanjem transparentnosti nabavke cjepiva – ne isključivo cijenom, nego i općenito ugovornim uvjetima – bavili su se i zastupnici Europskog parlamenta, a ako je suditi po stavovima dvoje hrvatskih zastupnika, među stranačkim grupacijama postoje razlike u mišljenjima oko ovog pitanja.

Eurozastupnik Tomislav Sokol (HDZ; EPP), član odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, podsjeća da su u poslovnom svijetu uobičajene ugovorne odredbe koje reguliraju, među ostalim, tajnost podataka, zaštitu poslovnih tajni te neotkrivanje procesa proizvodnje – “prije svega zbog načina poslovanja poduzeća, a također iz razloga što Komisija još uvijek širi portfelj cjepiva i pregovara s drugim poduzećima”.

Je li vrijeme za ovakva pitanja?

“Smatram da nije vrijeme za neopravdano dovođenje u sumnju transparentnosti ugovora koji će osigurati dostupnost sigurnim cjepivima za sve nas. Naprotiv, uvjeren sam da je ovim modelom nabave cjepiva iz više izvora ostvaren pravi balans između transparentnosti, brzine, sigurnosti i dostupnosti budućeg cjepiva s jedne strane i povjerljivosti ugovornih odnosa i poslovnih tajni s druge strane”, kaže Sokol u pisanoj izjavi za Telegram.

Sokol tvrdi da u Europskom parlamentu “velika većina zastupnika ne dovodi u pitanje navodni problem transparentnosti konkretnih ugovornih odnosa Komisije s farmaceutskim poduzećima”. No, u drugom političkom taboru, grupaciji europskih socijalista, očito postoje i drugačija razmišljanja.

‘Nema ništa sporno, ali…’

Tijekom nedavne rasprave s europskom povjerenicom za zdravstvo Stellom Kyriakides, iz te su grupacije inzistirali da ugovori moraju biti sasvim transparentni i da se objave četiri elementa: proizvođačka cijena cjepiva i cijena za koju se kupuje, gdje će se cjepiva proizvoditi, kakav će biti pristup cjepivima i kakve su odredbe o odgovornosti u slučaju neželjenih nuspojava.

Grupaciji europskih socijalista pripada i Biljana Borzan (SDP) koja kaže da „možda u ugovorima doista nema ništa sporno, ali čim se nešto ne daje na uvid, postoji rizik da ljudi zaključe da se nešto sumnjivo događa“. Eurozastupnica, koja je također članica odbora za zaštitu potrošača, jedna je od EU zastupnika koji su 4. prosinca poslali prioritetno pitanje Europskoj komisiji oko cjepiva.

Što traži skupina EU zastupnika

U tom pitanju podsjećaju da se „cjepiva razvijaju i novcem poreznih obveznika iz EU-a i država članica EU-a“ te podsjećaju Komisiju da nije odgovorila na nekoliko pisama zastupnika u kojima pozivaju na transparentnost ugovora. Među ostalim, od Komisije traže odgovor na pitanje može li osigurati da dokumenti, vezani uz cjepivo – što podrazumijeva i ugovore – „budu dostupni svim zastupnicima koji žele imati uvid u njih“.

„Moguće je da će na kraju pritisak javnosti biti takav da će doći do popuštanja“, procjenjuje Borzan u razgovoru za Telegram. U raspravi o EU parlamentu to je dala naslutiti i povjerenica Kyriakides: Komisija je, kazala je, spremna razmotriti da stave na raspolaganje informacije o ugovorima određenim članovima EU parlamenta, „uz posebni aranžman“, nakon što osjetljivi pregovori budu zaključeni.

Vlada neće mimo Bruxellesa

Hoće li možda hrvatska Vlada, unatoč svemu, objaviti podatak o cijeni cjepiva protiv Covida-19? Na to pitanje iz Ministarstva zdravstva nisu nam odgovorili. Prilično je, međutim, izvjesno da Vlada u tom pitanju neće ići mimo ili ispred Bruxellesa i otkrivati cijene cjepiva.

Uostalom, i kada se radilo o kupnji koja nije imala nikakve veze s EU dogovorima, u Vladi su imali originalne argumente zašto ne mogu s javnošću podijeliti detalje. Radi se, podsjetimo, o nabavci zaštitne opreme za borbu protiv pandemije.

Iskustvo s nabavkama iz Kine

Vlada je nedavno objavila skupno izvješće o kupnji te opreme, dok Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja na svojim stranicama ima detaljan popis svega što je kupljeno, od sredine ožujka do kraja studenog. No, to nije uvijek bilo tako.

Usred proljetnog vala pandemije Telegram i još neki mediji nastojali su od resornog ministarstva dobiti pojedinosti o nabavkama opreme koja je tih dana stizala zrakoplovima iz Kine. Ministarstvo, međutim, tada nije htjelo otkriti detalje, poput pojedinačne cijene maske ili vizira, pravdajući se državnim interesom, nacionalnom sigurnošću – pa čak i strahom da nam opremu netko ne ukrade.