Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zašto je 100.000 ljudi u Zagrebu ostalo bez vode? Jer je dobar dio cijevi napravio gospodin sa slike (ne Bandić)

Zagreb je 1987. zbog loših cijevi gubio 22 posto vode, danas se bez veze prolijeva 48 posto. A plaćamo više nego u Rimu, Stockholmu…

ZADNJA IZMJENA: srp 11, 2019
Foto: Telegram ilustracije

Nemali broj stanovnika Grada Zagreba ovaj je tjedan danima bio bez vode zbog puknuća magistralnog cjevovoda. Nažalost, to nije ništa novo ni pretjerano neobično za Vodoopskrbu i odvodnju (VIO) čiji radnici godišnje imaju oko 400-tinjak intervencija na cjevovodima. Situacija je neodrživa jer je zagrebačka vodoopskrbna mreža u prosjeku stara 40 godina, a poneke cijevi koje se koriste postavljene su još za Marije Terezije i Franje Josipa.

Iz razgovora sa stručnjacima Telegram je doznao kako je u uporabi pet do šest različitih materijala za cijevi, od kojih svaki drugačije reagira. Varira i njihova starost. Najviše je cijevi od takozvanog sivog lijeva koje su ujedno i među najstarijima; stoje tamo između 60 i 70 godina. Te cijevi ujedno su najgore za tlakove koje Vodoopskrba i odvodnja pušta u vodovod.

Kako se uglavnom krpalo, nije bilo mogućnosti izgradnje potrebnih magistralnih cjevovoda za nove korisnike pa i to doprinosi gubicima vode koji su najizraženiji u središnjem djelu Zagreba. No unatoč planovima koji su još 2003. predviđali da će uz pravilna ulaganja gubitak u mreži do 2018. pasti i na ispod 20 posto – to se još uvijek nije dogodilo.

Muke po gubicima vode

Od 120 milijuna kubika vode koliko VIO sveukupno godišnje iscrpi, građanima se isporuči tek 55 do 60 milijuna kubika. Dakle oko 48 posto vode u sustavu jednostavno iscuri. Dovoljno je reći da su 1987. gubici u vodovodnoj mreži bili 22 posto. Inače u Strategiji razvoja vodoopskrbe i odvodnje (koju je VIO 2016. naručio od skupine stručnjaka) naglašeno je kako Zagreb po gubicima vode spada u D razred učinkovitosti prema metodologiji Svjetske banke. To znači vrlo neučinkovito korištenje resursa pri čemu je provođenje programa smanjenja gubitaka imperativ i visoki prioritet.

Kako je podsjetio Index.hr Zagrebački je holding prije 12 godina na Londonskoj burzi prodao 300 milijuna eura obveznica, s obećanjem da će novac potrošiti u obnovu vodovodne i širenje plinske mreže u Zagrebu. No od toga nije bilo ništa, a Grad se jučer dodatno zadužio za 150 milijuna kuna kod Erste banke. Stručnjak Vladimir Andročec koji je sudjelovao u izradi gotovo svih VIO strategija oko vode pojašnjava: “U Zagrebu još uvijek na dijelu interventno, a ne preventivno održavanje. Sustav treba promatrati u cjelini i mislim da bi se velike dugoročne uštede u vodoopskrbi mogle ostvariti jedino ulaganjem od pola milijarde kuna.”

Andročec je u Strategiji razvoja vodoopskrbe i odvodnje utvrdio da su agregati i hidrofonska postrojenja u sustavu crpljenja u prosjeku stara i do 25 godina. Svoje su dale i vodospreme koje su u prosjeku stare pola stoljeća. Problema ima još. Zagreb ima nekoliko vodoopskrbnih zona od kojih svaka ima svoju vodospremu na različitoj nadmorskoj visini što prisiljava VIO da vodu uzbrdo tjeraju tlakovima od 7 i pol do 8 i pol bara. Budući da su cjevovodi stari, takvi tlakovi uzrokuju česte kvarove na armaturama i vodomjerima te naravno puknuća na cijevima kao ovaj tjedan. Iz VIO-a ipak tvrde kako situacija nije tako crna, da su gubici manji od 30 posto te da je ove godine u planu proširenje kapaciteta izgradnjom 26 km cjevovoda raznih profila i 28 km kanala te poboljšanje postojećeg sustava nizom sanacija.

Jedna studija pokazala je i da bi VIO podjelom vodoopskrbnih zona na manje jedinice, koje bi tako lakše kontrolirale gubitke i tlakove, godišnje mogao uštedjeti 45 milijuna kuna. No naravno i za to treba ulaganje, a najveći problem je nedostatak stručnog kadra. Ovako je svaka litra vode koja iscuri novi gubitak za VIO i Grad i propuštena prilika za daljnje ulaganje u mrežu. A i kada se ozbiljno krene u smanjenje, za to trebaju proći desetljeća – kao u Nizozemskoj koja se za to odlučila još 70-ih, a njihovi gubici tek danas iznose oko pet posto.

Voda je preskupa za tako lošu uslugu

Državna revizija još je 2013. u studiji Ekonomska opravdanost cijena javnih vodnih usluga u Hrvatskoj utvrdila da vodoopskrbni i odvodni sustavi diljem Hrvatske nisu kvalitetno održavani te da cijena ne bi smjela biti odraz nesposobnosti lokalnog komunalnog poduzeća, a pogotovo ne gubitaka za koje potrošač nikako nije kriv.

Revizori su VIO-u, među ostalim, zamjerili zastarjeli neinformatizirani sustav, prevelika radnička prava i previše bolovanja radnika, previše administrativnih radnih mjesta, nespremnost za povlačenje EU sredstava, previše angažiranih pravnika te neekonomičnost cijelog sustava s naglaskom na ogromne gubitke pitke vode. Sve to plaćaju građani, a iznos nije malen.

Fiksni dio cijene vode zajedno s odvodnjom u Zagrebu iznosi 18 kuna i 92 lipe, a i izgledno je da će rasti, budući da Europska komisija želi i da se plaća naknada za zahvaćenu vodu, a ne kao sada samo isporučenu. Nije na odmet spomenuti da je cijena vode, prema istraživanju Global Water Tarriff Survey iz 2016., u Stockholmu, Budimpešti, Ljubljani, Lisabonu, Madridu i Rimu, manja nego u Zagrebu.

Andrej Dimitrijević
Telegram autor
69 članaka Više o autoru
Više s weba