Tad još friški i očito neiskusni predsjednik SDP-a početkom 2017. godine imao je nekoliko bizarnih otklizavanja na društvenim mrežama. Kako to obično biva, neki od njih su se zalijepili za lik i djelo, tako da se i danas, kad netko tvitne da je Zagreb lijep po kiši, ili neku sličnu varijantu te rečenice, jasno da žaoka ide Davoru Bernardiću.
Kad je otprilike u isto vrijeme krenuo pucati i Agrokor, Bernardić je lupao selfije s hrvatskim poljoprivrednim proizvodima, kako bi ukazao na potrebu kupovine domaćih proizvoda. Premijer Andrej Plenković mu je, suočen s optužbama za stotine milijuna kuna kojima su plaćene konzultantske usluge u restrukturiranju Agrokora ljudima od premijerovog povjerenja, nebrojeno puta od tad na nos nabio da su oni rješavali ozbiljnu krizu, dok se Bernardić naslikavao s kiselim kupusom.
Hitno djelovanje
Davor Bernardić danas nije baš onaj isti iz 2017. godine, u njegovom nastupu se vidi da je pokupio utakmica u nogama na najvećoj političkoj sceni. No, od “kiselog kupusa”, izgleda, još nije u potpunosti pobjegao.
SDP-ov prijedlog interventnih mjera za spas gospodarstva doima se, doista, kao mnogo ozbiljniji plan od Vladinog radi kojeg poduzetnici dižu revoluciju. Pogotovo važno zvuči Bernardićevo inzistiranje kako treba djelovati hitno, jer se čini da je previše vremena već iscurilo kroz prste i da će posljedice krize zbog toga biti mnogo dramatičnije.
Pernarovski otklon
Ali, u mjerama je i “kiseli kupus”. Bernardić očito ne može pobjeći od sebe, od povremenog gotovo pernarovskog otklona prema populizmu, prema onom što misli da bi građani htjeli čuti. Ideja o tome da zastupnici i državni dužnosnici odu tri mjeseca na minimalac je upravo takva.
Novac koji bi se time uštedio je za razmjere krize s kojom smo suočeni savršeno nebitan. Oni su tamo da donose sustavna rješenja na velikoj skali, a ne da nedostatak istih maskiraju ritualnim ubacivanjem sitniša u državnu blagajnu u zamjenu za nekoliko sitnih, dnevnopolitičkih, populističkih bodova. Pritom, valja znati, da je smanjivanje plaća političarima obično psihološka priprema za velike restrikcije u primanjima – građana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Bernardićeva ideja da se dužnosnici stave na minimalac obični, besmisleni populizam
Inzistiranje na minimalnoj plaći za dužnosnike tek je populistički sitniš bez ekonomskog efekta
SDP-ov prijedlog interventnih mjera za spas gospodarstva doima se, doista, kao mnogo ozbiljniji plan od Vladinog radi kojeg poduzetnici “dižu revoluciju”. Pogotovo važno zvuči Bernardićevo inzistiranje kako treba djelovati hitno, jer se čini da je previše vremena već iscurilo kroz prste i da će posljedice krize zbog toga biti mnogo dramatičnije. Ali...
Tad još friški i očito neiskusni predsjednik SDP-a početkom 2017. godine imao je nekoliko bizarnih otklizavanja na društvenim mrežama. Kako to obično biva, neki od njih su se zalijepili za lik i djelo, tako da se i danas, kad netko tvitne da je Zagreb lijep po kiši, ili neku sličnu varijantu te rečenice, jasno da žaoka ide Davoru Bernardiću.
Kad je otprilike u isto vrijeme krenuo pucati i Agrokor, Bernardić je lupao selfije s hrvatskim poljoprivrednim proizvodima, kako bi ukazao na potrebu kupovine domaćih proizvoda. Premijer Andrej Plenković mu je, suočen s optužbama za stotine milijuna kuna kojima su plaćene konzultantske usluge u restrukturiranju Agrokora ljudima od premijerovog povjerenja, nebrojeno puta od tad na nos nabio da su oni rješavali ozbiljnu krizu, dok se Bernardić naslikavao s kiselim kupusom.
Hitno djelovanje
Davor Bernardić danas nije baš onaj isti iz 2017. godine, u njegovom nastupu se vidi da je pokupio utakmica u nogama na najvećoj političkoj sceni. No, od “kiselog kupusa”, izgleda, još nije u potpunosti pobjegao.
SDP-ov prijedlog interventnih mjera za spas gospodarstva doima se, doista, kao mnogo ozbiljniji plan od Vladinog radi kojeg poduzetnici dižu revoluciju. Pogotovo važno zvuči Bernardićevo inzistiranje kako treba djelovati hitno, jer se čini da je previše vremena već iscurilo kroz prste i da će posljedice krize zbog toga biti mnogo dramatičnije.
Pernarovski otklon
Ali, u mjerama je i “kiseli kupus”. Bernardić očito ne može pobjeći od sebe, od povremenog gotovo pernarovskog otklona prema populizmu, prema onom što misli da bi građani htjeli čuti. Ideja o tome da zastupnici i državni dužnosnici odu tri mjeseca na minimalac je upravo takva.
Novac koji bi se time uštedio je za razmjere krize s kojom smo suočeni savršeno nebitan. Oni su tamo da donose sustavna rješenja na velikoj skali, a ne da nedostatak istih maskiraju ritualnim ubacivanjem sitniša u državnu blagajnu u zamjenu za nekoliko sitnih, dnevnopolitičkih, populističkih bodova. Pritom, valja znati, da je smanjivanje plaća političarima obično psihološka priprema za velike restrikcije u primanjima – građana.