O stručnosti gospođe Hrvoj Šipek neka sude drugi, oni koji dubinski i iznutra poznaju resor pravosuđa. I ne bih se ni laćala ove teme da se nova šefica DORH-a već u svojim prvim kandidatskim nastupima nije predstavila upravo kao format kakav ne zamišljaš na vrhu vrhova državnog tužiteljstva, čak možda ne ni u hibridnim režimima.
Igra po pravilima
Takav negativni dojam stvorila je s više svojih izjava koje ju, sve redom, oslikavaju kao nesigurnu osobu birokratskih pogleda na funkciju tako važnu za sve građane Hrvatske i od koje bi se svim kriminalcima trebale tresti gaće. Nijedno od toga nije nikakva preporuka za figuru u koju će sutra gledati svi državni odvjetnici u zemlji.
Ali skoro da je još gore to što nam je dala znati kako je u potpunosti spremna odigrati igru po prešutnim pravilima ovdašnje političko-korupcijske etike, što će reći tako da na slabo prikriven i potpuno čitljiv način doznači vlastima poruku kako apsolutno dijeli njihove ideološke stavove i fiksacije.
Jer, što bi drugo bilo nego to kad, na primjer, gospođa Hrvoj Šipek, natječući se za položaj na kome se traži isključivo efikasan progon svih mogućih zločinstava i organizacija posla koja će to osigurati, u svom programu odluči istaknuti da je njezin otac bio domobran koji je prošao Križni put, a njen suprug dragovoljac Domovinskog rata?
Praktična narav
Zašto bi, naime, za profesionalni dosje tužiteljice, koja želi sjesti na samu špicu hijerarhije DORH-a, bilo bitno tko je davnih dana bio otac i tko je muž? A tužiteljica ima već 64 godine i na pragu je pune mirovine. Sumnja li to Zlata Hrvoj Šipek u snagu referenci koje bi trebale proizlaziti iz njene višedesetljetne karijere kad gura javnosti pod nos oca i muža? Normalni ljudi odvajkada uče djecu da se nije pristojno pozivati na eventualne zasluge ili moć roditelja i bilo koga iz obitelji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, buduća glavna državna odvjetnica očigledno je praktična narav pa joj je potpuno jasno gdje i od koga traži napredovanje, a onda, u skladu s tim, i bira što je poželjno reći. I nimalo je ne uzrujava što se spremnost na takve kalkulacije mora protumačiti kao simptom ozbiljnog karakternog felera.
Oca sigurno ne bi uvlačila u ovu priču da je bio borac NOB-a. A ni muža da je, recimo, član Radničke fronte. Jasno da joj takve porodične generalije ne bi bile preporuka kod HDZ-a pa sve da je profesionalno najjača od najjačih. Ali kod ovih arbitara ovo svakako pali pa je, eto vidiš, zato završilo i u tužiteljskom programu.
Kako je ”shvatila”?
A onda, kad smo već krenuli, ajmo i dalje pa skrenimo pozornost na stilistiku gospođe tužiteljice koja ”prilično nezahvalnu funkciju” želi osvojiti kao da se žrtvuje i kao silom prilika. Kaže da se javila da vodi DORH kad je ”shvatila” da nitko drugi iz tužiteljskih krugova neće, a važne reforme u sustavu državnog odvjetništva ne smiju se zaustaviti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takav prikaz motivacije trebao je ganuti slušateljstvo iako nije jasno zašto gospođa misli da bi se reforme zaustavile kad bi na poziciju glavnog državnog odvjetnika došao netko izvan sustava. A još manje kako je – ako nije vidovita – ”shvatila” da među njenim kolegama diljem Hrvatske nema aspiranata kad teoretski nije mogla ni smjela znati tko se već javio i čije zapečaćene omotnice s prijavama još putuju prema cilju.
Ali dobro, svi znamo što je politički ”mig”, nemojmo se baš toliko praviti grbavi, a gospođa Šipek Hrvoj bila je na sam dan prije završetka natječaja ne važnom sastanku, baš slučajno u Vladi.
Tko je tuče?
Posebno je dojmljiva i njezina kičasta gestalt samoanaliza u kojoj kod sebe nalazi nevjerojatan radni ”mazohizam” i posvećenost idealima, pa što košta da košta. ”Što me više tuku, ja idem dalje”, herojski je kazala buduća glavna državna odvjetnica saborskom odboru. Tko je, sirotu, tuče, nismo, doduše, saznali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čuli smo još kojekakvih blaga od gospođe Hrvoj Šipek. Od toga da smatra kako njen bivši šef Dražen Jelenić može ostati jedan od zamjenika glavnog državnog odvjetnika ako je već tajno izašao iz tajne masonske lože, do izjave kako je ”uloga žene u društvu da rađa i odgaja djecu” pri čemu žene, doduše, moraju imati samopoštovanja. Ili tvrdnje da nije bitno što se ona do sada bavila građanskim, a ne kaznenim pravom, jer optužnice ionako podižu ”niža tužiteljstva”.
Braneći svoju kandidaturu, nova glavna državna odvjetnica valjda nije stigla progovoriti o najvećim kritikama na rad DORH-a i o tome što će ona učiniti da se ugled te sastavnice pravosuđa popravi. No sada kad znamo da joj je otac bio na Križnom putu, i da ona ”uvijek ide dalje”, možemo biti sigurni da će sve biti sto posto u redu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je bitno da je otac nove glavne državne odvjetnice bio na Križnom putu?
Posebno je dojmljiva i njezina kičasta gestalt samoanaliza u kojoj kod sebe nalazi nevjerojatan radni ''mazohizam'' i posvećenost idealima
Zlata Hrvoj Šipek, dugogodišnja tužiteljica koja želi sjesti na vrh hijerarhije DORH-a, uvrstila je u svoj program oca domobrana i muža dragovoljca. A gospođa ima 64 godine i na pragu je pune mirovine. Normalni ljudi odvajkada uče djecu da se nije pristojno pozivati na eventualne zasluge ili moć roditelja i bilo koga iz obitelji. No, buduća glavna državna odvjetnica spremna je odigrati igru po prešutnim pravilima ovdašnje političko-korupcijske etike, odnosno doznačiti vlastima poruku da apsolutno dijeli njihove ideološke stavove i fiksacije.
Plenkovićeva kandidatkinja za glavnu državnu odvjetnicu Zlata Hrvoj Šipek upravo se predstavlja pred nadležnim saborskim odborima. Ako je na konačnom glasanju u Saboru podrži većina – a vladajuća koalicija je ima – Državno odvjetništvo Republike Hrvatske preuzet će ona, dosadašnja zamjenica Dražena Jelenića, koji je prije tri mjeseca morao otići s funkcije glavnoga kad se saznalo da je član stanovite masonske lože.
O stručnosti gospođe Hrvoj Šipek neka sude drugi, oni koji dubinski i iznutra poznaju resor pravosuđa. I ne bih se ni laćala ove teme da se nova šefica DORH-a već u svojim prvim kandidatskim nastupima nije predstavila upravo kao format kakav ne zamišljaš na vrhu vrhova državnog tužiteljstva, čak možda ne ni u hibridnim režimima.
Igra po pravilima
Takav negativni dojam stvorila je s više svojih izjava koje ju, sve redom, oslikavaju kao nesigurnu osobu birokratskih pogleda na funkciju tako važnu za sve građane Hrvatske i od koje bi se svim kriminalcima trebale tresti gaće. Nijedno od toga nije nikakva preporuka za figuru u koju će sutra gledati svi državni odvjetnici u zemlji.
Ali skoro da je još gore to što nam je dala znati kako je u potpunosti spremna odigrati igru po prešutnim pravilima ovdašnje političko-korupcijske etike, što će reći tako da na slabo prikriven i potpuno čitljiv način doznači vlastima poruku kako apsolutno dijeli njihove ideološke stavove i fiksacije.
Jer, što bi drugo bilo nego to kad, na primjer, gospođa Hrvoj Šipek, natječući se za položaj na kome se traži isključivo efikasan progon svih mogućih zločinstava i organizacija posla koja će to osigurati, u svom programu odluči istaknuti da je njezin otac bio domobran koji je prošao Križni put, a njen suprug dragovoljac Domovinskog rata?
Praktična narav
Zašto bi, naime, za profesionalni dosje tužiteljice, koja želi sjesti na samu špicu hijerarhije DORH-a, bilo bitno tko je davnih dana bio otac i tko je muž? A tužiteljica ima već 64 godine i na pragu je pune mirovine. Sumnja li to Zlata Hrvoj Šipek u snagu referenci koje bi trebale proizlaziti iz njene višedesetljetne karijere kad gura javnosti pod nos oca i muža? Normalni ljudi odvajkada uče djecu da se nije pristojno pozivati na eventualne zasluge ili moć roditelja i bilo koga iz obitelji.
No, buduća glavna državna odvjetnica očigledno je praktična narav pa joj je potpuno jasno gdje i od koga traži napredovanje, a onda, u skladu s tim, i bira što je poželjno reći. I nimalo je ne uzrujava što se spremnost na takve kalkulacije mora protumačiti kao simptom ozbiljnog karakternog felera.
Oca sigurno ne bi uvlačila u ovu priču da je bio borac NOB-a. A ni muža da je, recimo, član Radničke fronte. Jasno da joj takve porodične generalije ne bi bile preporuka kod HDZ-a pa sve da je profesionalno najjača od najjačih. Ali kod ovih arbitara ovo svakako pali pa je, eto vidiš, zato završilo i u tužiteljskom programu.
Kako je ”shvatila”?
A onda, kad smo već krenuli, ajmo i dalje pa skrenimo pozornost na stilistiku gospođe tužiteljice koja ”prilično nezahvalnu funkciju” želi osvojiti kao da se žrtvuje i kao silom prilika. Kaže da se javila da vodi DORH kad je ”shvatila” da nitko drugi iz tužiteljskih krugova neće, a važne reforme u sustavu državnog odvjetništva ne smiju se zaustaviti.
Takav prikaz motivacije trebao je ganuti slušateljstvo iako nije jasno zašto gospođa misli da bi se reforme zaustavile kad bi na poziciju glavnog državnog odvjetnika došao netko izvan sustava. A još manje kako je – ako nije vidovita – ”shvatila” da među njenim kolegama diljem Hrvatske nema aspiranata kad teoretski nije mogla ni smjela znati tko se već javio i čije zapečaćene omotnice s prijavama još putuju prema cilju.
Ali dobro, svi znamo što je politički ”mig”, nemojmo se baš toliko praviti grbavi, a gospođa Šipek Hrvoj bila je na sam dan prije završetka natječaja ne važnom sastanku, baš slučajno u Vladi.
Tko je tuče?
Posebno je dojmljiva i njezina kičasta gestalt samoanaliza u kojoj kod sebe nalazi nevjerojatan radni ”mazohizam” i posvećenost idealima, pa što košta da košta. ”Što me više tuku, ja idem dalje”, herojski je kazala buduća glavna državna odvjetnica saborskom odboru. Tko je, sirotu, tuče, nismo, doduše, saznali.
Čuli smo još kojekakvih blaga od gospođe Hrvoj Šipek. Od toga da smatra kako njen bivši šef Dražen Jelenić može ostati jedan od zamjenika glavnog državnog odvjetnika ako je već tajno izašao iz tajne masonske lože, do izjave kako je ”uloga žene u društvu da rađa i odgaja djecu” pri čemu žene, doduše, moraju imati samopoštovanja. Ili tvrdnje da nije bitno što se ona do sada bavila građanskim, a ne kaznenim pravom, jer optužnice ionako podižu ”niža tužiteljstva”.
Braneći svoju kandidaturu, nova glavna državna odvjetnica valjda nije stigla progovoriti o najvećim kritikama na rad DORH-a i o tome što će ona učiniti da se ugled te sastavnice pravosuđa popravi. No sada kad znamo da joj je otac bio na Križnom putu, i da ona ”uvijek ide dalje”, možemo biti sigurni da će sve biti sto posto u redu.