Mogućnost uvođenja prijemnih ispita za upise u sve srednje škole, koju resorno ministarstvo planira u novim propisima, dočekana je u javnosti kao finalni obračun s neobuzdanom poplavom petica koja iz godine u godinu buja u našim osnovnim školama. Međutim, rješenje koje predlaže Fuchs daleko je od toga.
Riječ je tek o slabašnoj kozmetici kojom se pokušava zamaskirati puno složeniji problem. Kao takav, on zahtijeva i nešto složeniji zahvat u obrazovni sustav na koji nekoliko proteklih administracija u ministarstvu – uključujući ovu – nije bilo spremno. Telegram temu superodlikaša – učenika koji u višim razredima osnovne škole iz svih predmeta imaju zaključenu peticu – iznova otvara već neko vrijeme.
Ocjene će i dalje biti presudne
Još u rujnu prošle godine, kad nam je Ministarstvo obrazovanja najavilo da će mijenjati propise za upise u srednje škole, objasnili smo zašto time neće riješiti ključan problem. A on je koncentriran u toksičnom općem uspjehu koji zapravo proizvodi hrpetinu superodlikaša, psihozu na kraju svake školske godine i velike pritiske na učitelje.
Naime, za upis u srednje škole presudnu ulogu igraju zaključne ocjene od 5. do 8. razreda, tj. ukupni prosjeci ocjena u svim višim razredima (opći uspjeh). Još se posebno gledaju zaključne ocjene u 7. i 8. razredu iz Hrvatskog, Matematike, prvog stranog jezika i triju nastavnih predmeta važnih za pojedine programe obrazovanja. Na temelju svih ovih ocjena, maksimalno se može ostvariti 80 bodova za upis u srednju.
Neke škole dosad su imale prijemne ispite koji su nosili maksimalno pet dodatnih bodova, a izmjenom koju sada predlaže Ministarstvo, sve bi ih škole mogle uvesti i oni bi nosili maksimalnih 10 bodova. Međutim, i u takvoj situaciji, i dalje će zapravo uvelike biti presudne školske ocjene. Stoga preporuke istraživanja zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja iz 2018.(!), sugeriraju kako je nužan sveobuhvatan zaokret u ocjenjivanju naših učenika.
Četiri preporuke znanstvenika
Znanstvenici na čelu s Borisom Jokićem i Zrinkom Ristić Dedić preporučili su kako je, da bi se dokinula inflacija superodlikaša, u prvome redu nužno potpuno odbaciti opći uspjeh kao kriterij za upis u srednje škole. Opći uspjeh, naglasili su tada, ne govori baš ništa o jakim ili slabim stranama učenika. Preporučili su i da naglasak prilikom upisa treba staviti na bodovanje zaključnih ocjena iz predmeta koji su važni za nastavak obrazovanja u određenom srednjoškolskom programu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu je i preporuka prema kojoj bi malu maturu – a njome se posljednjih dana također nabacuje u javnosti – svakako trebalo izbjeći. Najkompleksnije od svega i krucijalno, znanstvenici su sugerirali nužnost kompletnog zaokreta u ocjenjivanju učenika, prema kombinaciji vanjskog, standardiziranog i učiteljskog vrednovanja, čime bi ocjene bile realnije. Samo jedna od njihovih preporuka bila je i mogućnost organiziranja prijemnih ispita koji tek u određenoj mjeri mogu utjecati na poredak kandidata za upis u srednju školu.
Šuplje dociranje i šupalj pokušaj
Ideje o novim oblicima vrednovanja učenika i drugačijem pristupu upisima u srednje škole, bile su zamišljene i u nikad ostvarenoj Cjelovitoj kurikularnoj reformi (CKR). Iako je tvrdila da reformu uvodi i provodi, bivša ministrica Blaženka Divjak u svojem je projektu Škola za život uvela tek neka, lako provediva rješenja iz CKR-a. Ono čime se, između ostaloga, nikako nije zamarala bio je i preporučen nov način ocjenjivanja koji bi smanjio broj superodlikaša. Dapače, u svibnju 2018., kada je istraživanje IDIZ-a o superodlikašima odjeknulo u javnosti, Divjak je bila ministrica.
Baš zato čude njene Facebook objava u kojima Fuchsovu ideju o uvođenju prijemnih ispita proziva “instant rješenjem koje se očito široko nekritički prihvaća”. Piše i da se “laka rješenja uglavnom lakše prihvaćaju nego ona koja zahtijevaju dugoročnije napore”, kao i da Fuchs radi “ono što je lakše umjesto ono što je pametno”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To zaista jest tako; riječ je o instant rješenju, a ministar se odlučio na lakše – ne pametne – poteze. Samo, šteta što Divjak prije četiri godine stvari nije postavila na zdrav(ij)e temelje, kada je imala priliku. Ovako joj dociranje Fuchsu zvuči dosta šuplje, jednako kao i ovaj navodni pokušaj obračuna sa superodlikašima.
Zašto je Fuchsova ideja o prijemnima za srednje šuplja i neće riješiti problem poplave superodlikaša
Ministar se ne namjerava uhvatiti u koštac s toksičnim općim uspjehom koji je ključ problema
Bivša ministrica Divjak kritizira Fuchsa da radi "ono što je lakše umjesto ono što je pametno". To zaista jest tako; ministar se odlučio na lakše - ne pametne - poteze. Samo, šteta što Divjak prije četiri godine stvari nije postavila na zdrav(ij)e temelje, kada je imala priliku. Ovako joj dociranje Fuchsu zvuči šuplje, jednako kao i ovaj "pokušaj obračuna" sa superodlikašima.
Mogućnost uvođenja prijemnih ispita za upise u sve srednje škole, koju resorno ministarstvo planira u novim propisima, dočekana je u javnosti kao finalni obračun s neobuzdanom poplavom petica koja iz godine u godinu buja u našim osnovnim školama. Međutim, rješenje koje predlaže Fuchs daleko je od toga.
Riječ je tek o slabašnoj kozmetici kojom se pokušava zamaskirati puno složeniji problem. Kao takav, on zahtijeva i nešto složeniji zahvat u obrazovni sustav na koji nekoliko proteklih administracija u ministarstvu – uključujući ovu – nije bilo spremno. Telegram temu superodlikaša – učenika koji u višim razredima osnovne škole iz svih predmeta imaju zaključenu peticu – iznova otvara već neko vrijeme.
Ocjene će i dalje biti presudne
Još u rujnu prošle godine, kad nam je Ministarstvo obrazovanja najavilo da će mijenjati propise za upise u srednje škole, objasnili smo zašto time neće riješiti ključan problem. A on je koncentriran u toksičnom općem uspjehu koji zapravo proizvodi hrpetinu superodlikaša, psihozu na kraju svake školske godine i velike pritiske na učitelje.
Naime, za upis u srednje škole presudnu ulogu igraju zaključne ocjene od 5. do 8. razreda, tj. ukupni prosjeci ocjena u svim višim razredima (opći uspjeh). Još se posebno gledaju zaključne ocjene u 7. i 8. razredu iz Hrvatskog, Matematike, prvog stranog jezika i triju nastavnih predmeta važnih za pojedine programe obrazovanja. Na temelju svih ovih ocjena, maksimalno se može ostvariti 80 bodova za upis u srednju.
Neke škole dosad su imale prijemne ispite koji su nosili maksimalno pet dodatnih bodova, a izmjenom koju sada predlaže Ministarstvo, sve bi ih škole mogle uvesti i oni bi nosili maksimalnih 10 bodova. Međutim, i u takvoj situaciji, i dalje će zapravo uvelike biti presudne školske ocjene. Stoga preporuke istraživanja zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja iz 2018.(!), sugeriraju kako je nužan sveobuhvatan zaokret u ocjenjivanju naših učenika.
Četiri preporuke znanstvenika
Znanstvenici na čelu s Borisom Jokićem i Zrinkom Ristić Dedić preporučili su kako je, da bi se dokinula inflacija superodlikaša, u prvome redu nužno potpuno odbaciti opći uspjeh kao kriterij za upis u srednje škole. Opći uspjeh, naglasili su tada, ne govori baš ništa o jakim ili slabim stranama učenika. Preporučili su i da naglasak prilikom upisa treba staviti na bodovanje zaključnih ocjena iz predmeta koji su važni za nastavak obrazovanja u određenom srednjoškolskom programu.
Tu je i preporuka prema kojoj bi malu maturu – a njome se posljednjih dana također nabacuje u javnosti – svakako trebalo izbjeći. Najkompleksnije od svega i krucijalno, znanstvenici su sugerirali nužnost kompletnog zaokreta u ocjenjivanju učenika, prema kombinaciji vanjskog, standardiziranog i učiteljskog vrednovanja, čime bi ocjene bile realnije. Samo jedna od njihovih preporuka bila je i mogućnost organiziranja prijemnih ispita koji tek u određenoj mjeri mogu utjecati na poredak kandidata za upis u srednju školu.
Šuplje dociranje i šupalj pokušaj
Ideje o novim oblicima vrednovanja učenika i drugačijem pristupu upisima u srednje škole, bile su zamišljene i u nikad ostvarenoj Cjelovitoj kurikularnoj reformi (CKR). Iako je tvrdila da reformu uvodi i provodi, bivša ministrica Blaženka Divjak u svojem je projektu Škola za život uvela tek neka, lako provediva rješenja iz CKR-a. Ono čime se, između ostaloga, nikako nije zamarala bio je i preporučen nov način ocjenjivanja koji bi smanjio broj superodlikaša. Dapače, u svibnju 2018., kada je istraživanje IDIZ-a o superodlikašima odjeknulo u javnosti, Divjak je bila ministrica.
Baš zato čude njene Facebook objava u kojima Fuchsovu ideju o uvođenju prijemnih ispita proziva “instant rješenjem koje se očito široko nekritički prihvaća”. Piše i da se “laka rješenja uglavnom lakše prihvaćaju nego ona koja zahtijevaju dugoročnije napore”, kao i da Fuchs radi “ono što je lakše umjesto ono što je pametno”.
To zaista jest tako; riječ je o instant rješenju, a ministar se odlučio na lakše – ne pametne – poteze. Samo, šteta što Divjak prije četiri godine stvari nije postavila na zdrav(ij)e temelje, kada je imala priliku. Ovako joj dociranje Fuchsu zvuči dosta šuplje, jednako kao i ovaj navodni pokušaj obračuna sa superodlikašima.