Suluda karavana hrvatske politike, međutim, kao da je poprimila vlastiti život, strogo odijeljen od mjerljive stvarnosti. S obzirom na to da se i ponašanje broja jedan, glavnog političara u državi, premijera Andreja Plenkovića sve češće može s pravom nazivati iracionalnim, jasno je da nismo daleko u situacije u kojoj bi se, engleskim rječnikom, moglo proglasiti “all bets are off”.
Logistički pakao
Jer, ako se predsjednik HDZ-a kojeg iščekuje niz neizvjesnih izbornih utakmica narednih mjeseci u svom javnom obraćanju izruguje s plaćama učitelja i profesora, ništa stvarno više nije nemoguće. Pa čak ni najluđa zamisliva politička ludorija, da se istog dana održe predsjednički i parlamentarni izbori. I to na drugi krug predsjedničkih izbora (danas se dosta pričalo o 5. siječnju).
Prvo, organizacija dvaju različitih izbora, koji se provode po dva različita zakona i s različitim biračkim odborima bila bi logistički pakao. I to deveti krug. Po procjeni Državnog izbornog povjerenstva za provedbu tih dvaju izbora trebalo bi angažirati 107.570 članova biračkih odbora. To su tri prepuna poljudska stadiona ljudi, s dodatnih deset tisuća ljudi koji bi se poslagali na travnjaku i atletskoj stazi. To je armija koju bi bilo izrazito teško mobilizirati.
Pitanje legitimiteta
Ima još – istovremeni izbori postavili bi pitanje legitimiteta. O mandataru Vlade bi, ovisno o koalicijskim pregovorima, mogla odlučivati “tehnička” predsjednica koja je izgubila izbore. Znajući da je baš nakon sastanka kod predsjednice prije četiri godine Božo Petrov (sjećate se: Most, javni bilježnik, reforme…) odlučio odustati od dogovora sa SDP-om i otići u zagrljaj Tomislava Karamarka (branitelji, lustracija, digitalizacija…), jasno je da ta uloga nije beznačajna, niti bi bila prikladna za osobu koja samo čeka svog nasljednika.
Parlamentarni izbori koji bi se održali otprilike u isto vrijeme s predsjedničkima, pritom, ne bi bili baš od pretjerane političke pomoći HDZ-ovoj kandidatkinji. Vlada, naime, nije pretjerano popularna (eufemizam alert!), pa Kolinda Grabar-Kitarović ionako mora izbjegavati izjašnjavanje o vrućim aktualnim temama. Nije čudno da predsjednica šuti oko štrajka prosvjetara, jer, što da kaže? Da ih podrži, pa razbjesni Plenkovića i jedinu stranku koja je podržava? Ili da, poput premijera, o njihovim zahtjevima priča s uvredljivom dozom sarkazma, pa tako dodatno smanji svoje ionako padajuće brojke?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Paralelna utrka i njene posljedice
Ukoliko bi, pak u isto vrijeme, ili barem otprilike u isto vrijeme imali obje kampanje, onu predsjedničku i onu parlamentarnu, jasno je da bi se u javnosti stvorio dojam da su i Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković trkači istog tima u istoj utrci. Konstantno povezivanje s takvim partnerom, međutim, predsjednici bi predstavljalo solidnu kuglu oko gležnjeva.
Ono što bi ta paralelna utrka predstavljala Plenkoviću, međutim, bilo bi još gore. Sve do prije nekoliko mjeseci činilo se da je glavni problem za HDZ koalicijski potencijal stranke. Sadašnji partneri u Vladi (osim SDSS-a) na naredne izbore uglavnom idu kao na stratište, a s ostalima je HDZ već godinama u nesmiljenom ratu. Međutim, nakon europskih izbora i s kretanjem anketnih rejtinga stranaka preko ljeta, postalo je krajnje upitno može li uopće HDZ – pobijediti. Ili bi, ipak, relativnu pobjedu na izborima mogao odnijeti SDP i dosad ne pretjerano uvjerljivi lider te stranke Davor Bernardić. Spajanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora, ili njihovo održavanje u kratkom vremenskom razmaku, bi de facto za šefa oporbe pritom isturili nešto iskusnijeg igrača od Bernardića – Zorana Milanovića. Želi li to sebi doista priuštiti Andrej Plenković?
Nuklearna opcija
Naposljetku, postoji i nuklearna opcija. Kad se ide na birališta, naime, ništa nije sto posto sigurno. Tako nikako ne treba otpisati ni mogućnost da se Miroslav Škoro, terenskim radom kojeg ankete slabije registriraju, već u prvom krugu približi brojkama koje ima Grabar-Kitarović. Nije potpuno nezamislivo ni da je prestigne. Koji bi to šou bio – da Plenković raspiše izvanredne parlamentarne izbore na datum drugog kruga predsjedničkih, pa da u taj drugi krug ne uđe kandidatkinja HDZ-a!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo bi to, sasvim sigurno, “doviđenja i hvala na suradnji” za Andreja Plenkovića, vrlo vjerojatan izborni debakl HDZ-a nakon kojeg bi uslijedila povijesno najdublja, a možda i terminalna kriza te stranke. Treba li sve to sadašnjem premijeru i predsjedniku HDZ-a? Ni slučajno. Ali, kao što smo vidjeli posljednjih dana, “all bets are off”…
Zašto je ipak moguće da ćemo uskoro imati parlamentarne izbore
Suluda karavana hrvatske politike kao da je poprimila vlastiti život, strogo odijeljen od mjerljive stvarnosti
Nakon europskih izbora i s kretanjem anketnih rejtinga stranaka preko ljeta, postalo je upitno može li uopće HDZ - pobijediti. Ili bi, ipak, relativnu pobjedu na izborima mogao odnijeti SDP i dosad ne pretjerano uvjerljivi lider te stranke Davor Bernardić. Spajanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora, ili njihovo održavanje u kratkom vremenskom razmaku, bi de facto za šefa oporbe pritom isturili nešto iskusnijeg igrača od Bernardića - Zorana Milanovića
Ni dalje ne postoji niti jedan jedini racionalni razlog radi kojeg bi HDZ odlučio izvući utikač iz struje i ugasiti sadašnju Vladu. Ne postoji, dakle, niti jedan racionalni razlog da se ide na izbore prije jeseni 2020. godine.
Suluda karavana hrvatske politike, međutim, kao da je poprimila vlastiti život, strogo odijeljen od mjerljive stvarnosti. S obzirom na to da se i ponašanje broja jedan, glavnog političara u državi, premijera Andreja Plenkovića sve češće može s pravom nazivati iracionalnim, jasno je da nismo daleko u situacije u kojoj bi se, engleskim rječnikom, moglo proglasiti “all bets are off”.
Logistički pakao
Jer, ako se predsjednik HDZ-a kojeg iščekuje niz neizvjesnih izbornih utakmica narednih mjeseci u svom javnom obraćanju izruguje s plaćama učitelja i profesora, ništa stvarno više nije nemoguće. Pa čak ni najluđa zamisliva politička ludorija, da se istog dana održe predsjednički i parlamentarni izbori. I to na drugi krug predsjedničkih izbora (danas se dosta pričalo o 5. siječnju).
Prvo, organizacija dvaju različitih izbora, koji se provode po dva različita zakona i s različitim biračkim odborima bila bi logistički pakao. I to deveti krug. Po procjeni Državnog izbornog povjerenstva za provedbu tih dvaju izbora trebalo bi angažirati 107.570 članova biračkih odbora. To su tri prepuna poljudska stadiona ljudi, s dodatnih deset tisuća ljudi koji bi se poslagali na travnjaku i atletskoj stazi. To je armija koju bi bilo izrazito teško mobilizirati.
Pitanje legitimiteta
Ima još – istovremeni izbori postavili bi pitanje legitimiteta. O mandataru Vlade bi, ovisno o koalicijskim pregovorima, mogla odlučivati “tehnička” predsjednica koja je izgubila izbore. Znajući da je baš nakon sastanka kod predsjednice prije četiri godine Božo Petrov (sjećate se: Most, javni bilježnik, reforme…) odlučio odustati od dogovora sa SDP-om i otići u zagrljaj Tomislava Karamarka (branitelji, lustracija, digitalizacija…), jasno je da ta uloga nije beznačajna, niti bi bila prikladna za osobu koja samo čeka svog nasljednika.
Parlamentarni izbori koji bi se održali otprilike u isto vrijeme s predsjedničkima, pritom, ne bi bili baš od pretjerane političke pomoći HDZ-ovoj kandidatkinji. Vlada, naime, nije pretjerano popularna (eufemizam alert!), pa Kolinda Grabar-Kitarović ionako mora izbjegavati izjašnjavanje o vrućim aktualnim temama. Nije čudno da predsjednica šuti oko štrajka prosvjetara, jer, što da kaže? Da ih podrži, pa razbjesni Plenkovića i jedinu stranku koja je podržava? Ili da, poput premijera, o njihovim zahtjevima priča s uvredljivom dozom sarkazma, pa tako dodatno smanji svoje ionako padajuće brojke?
Paralelna utrka i njene posljedice
Ukoliko bi, pak u isto vrijeme, ili barem otprilike u isto vrijeme imali obje kampanje, onu predsjedničku i onu parlamentarnu, jasno je da bi se u javnosti stvorio dojam da su i Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković trkači istog tima u istoj utrci. Konstantno povezivanje s takvim partnerom, međutim, predsjednici bi predstavljalo solidnu kuglu oko gležnjeva.
Ono što bi ta paralelna utrka predstavljala Plenkoviću, međutim, bilo bi još gore. Sve do prije nekoliko mjeseci činilo se da je glavni problem za HDZ koalicijski potencijal stranke. Sadašnji partneri u Vladi (osim SDSS-a) na naredne izbore uglavnom idu kao na stratište, a s ostalima je HDZ već godinama u nesmiljenom ratu. Međutim, nakon europskih izbora i s kretanjem anketnih rejtinga stranaka preko ljeta, postalo je krajnje upitno može li uopće HDZ – pobijediti. Ili bi, ipak, relativnu pobjedu na izborima mogao odnijeti SDP i dosad ne pretjerano uvjerljivi lider te stranke Davor Bernardić. Spajanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora, ili njihovo održavanje u kratkom vremenskom razmaku, bi de facto za šefa oporbe pritom isturili nešto iskusnijeg igrača od Bernardića – Zorana Milanovića. Želi li to sebi doista priuštiti Andrej Plenković?
Nuklearna opcija
Naposljetku, postoji i nuklearna opcija. Kad se ide na birališta, naime, ništa nije sto posto sigurno. Tako nikako ne treba otpisati ni mogućnost da se Miroslav Škoro, terenskim radom kojeg ankete slabije registriraju, već u prvom krugu približi brojkama koje ima Grabar-Kitarović. Nije potpuno nezamislivo ni da je prestigne. Koji bi to šou bio – da Plenković raspiše izvanredne parlamentarne izbore na datum drugog kruga predsjedničkih, pa da u taj drugi krug ne uđe kandidatkinja HDZ-a!
Bilo bi to, sasvim sigurno, “doviđenja i hvala na suradnji” za Andreja Plenkovića, vrlo vjerojatan izborni debakl HDZ-a nakon kojeg bi uslijedila povijesno najdublja, a možda i terminalna kriza te stranke. Treba li sve to sadašnjem premijeru i predsjedniku HDZ-a? Ni slučajno. Ali, kao što smo vidjeli posljednjih dana, “all bets are off”…