Protiv Kurza je otvorena istraga za korupciju, a s njim je osumnjičeno još desetak njemu politički bliskih javnih osoba. Vijest je planula u srijedu, kad je policija pretražila njegov kabinet, ured ministra financija i stanove nekoliko ljudi iz najužeg kancelarovog kruga.
Izdašni ugovori za medije
Državno tužilaštvo ima indicije da je Kurz od 2016. godine vodio operaciju u kojoj su se državnim novcem plaćali pojedini opinion makeri, mediji i agencije za ispitivanje javnog mnijenja kako bi se građanima prezentirala što povoljnija slika o njemu, njegovoj stranci i njegovoj Vladi.
Ukratko, sumnja se da su javnim novcem podmićivani pojedinci, tvrtke i mediji da bi glorificirali Kurza i ÖVP, pri čemu su iznosili frizirane podatke i neutemeljene interpretacije. Jedna od metoda za koju se sumnjiči kancelarova ekipa bili su izdašni Vladini marketinški ugovori s određenim medijima u zamjenu za političku propagandu u korist ÖVP-a i kancelara u tekstovima i komentarima.
Kakva je veza s Hrvatskom?
I? Kakve to ima veze s Hrvatskom? Iako će mnogima ovdašnjim ljudima biti teško austrijsku aferu povezati s nama, taj je dojam sasvim površan i pogrešan. Jer i kod nas se sa svih razina vlasti korumpiraju pojedini mediji i to javnost mora znati.
Ni Kurzu, dakle, ne prijeti podizanje optužnice jer je novac poreznih obveznika trošio kako bi u novinama i na TV-u iznosio i objašnjavao svoje namjere i odluke, gurao važne Vladine kampanje i plaćao oglase i reklamne sadržaje sa zaglavljem Vlade, nego zato što se sumnja da ga je zloupotrijebio za vlastiti politički interes.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pozitivno o Kurzu i stranci
Optužba se odnosi na nedopušteni, odnosno prijevarni utjecaj na formiranje stavova u javnom mnijenju. Evo jednog primjera za to. S populističkim tabloidom Österreich navodno je dogovoreno da će im se platiti za objavljivanje više materijala o aktivnostima Vlade, a da će oni zauzvrat pisati pozitivne autorske članke o Kurzu i njegovoj stranci.
Među osumnjičenima za primanje Kurzovog mita je i austrijska opinion makerica Sophie Karmasin, poznata po javnim nastupima u kojima hvali i uzdiže kancelarovu politiku, a kojoj se na teret stavlja i posredovanje prema jednoj medijskoj grupaciji kako bi se Kurzu ishodio povlašten tretman u njihovim prilozima.
Kada je prijeđena granica?
Potrebno je naglasiti da svaka vlada – austrijska, hrvatska i bilo čija – legalno raspolaže određenim fondom novca za plaćanja medijima, agencijama za ispitivanje javnog mnijenja i PR agencijama i taj se novac planira kao uobičajena stavka proračuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Normalan je i opravdan interes bilo koje vlade da široko promovira svoje politike te da građanima, u čije ime vodi državu, predstavi argumentaciju za izmjene zakona, smisao i sadržaj pojedinih mjera i kadrovskih rješenja i odgovori na kritike. Granica se blatantno prelazi u dva tipska slučaja.
Prvo, kad političari ispod stola dogovaraju s vlasnicima medija ili drugim faktorima koji utječu na raspoloženje javnosti kombinacije u kojima vlasti daju novac, a medijska kuća ih onda favorizira, opravdava njihove greške i propuste i proglašava ih spasiteljima nacije. Drugo, kad se Vladin fond ne koristi za tumačenje vladinog rada putem sredstava informiranja, nego za političku promociju vladajuće stranke. To se zove manipuliranjem s javnošću.
Kod nas – sasvim nemoguće
Institucije u Austriji su toga očito svjesne, zna se gdje je crta, i zato je na kancelara snažno nagazilo tužiteljstvo. A zbog skandala mu je leđa smjesta okrenuo i koalicijski partner ÖVP-a, stranka Zelenih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da spriječi pad vlade i nove izbore nakon niti dvije godine mandata, Kurz je usred vikenda podnio ostavku i za kancelara predložio svog ministra vanjskih poslova Alexandera Schallenberga koji, čini se, ima šanse dobiti podršku parlamentarne većine.
Bi li se nešto tako gromoglasno kod nas dogodilo zbog utjecaja vlasti na medije? Apsolutno nemoguće.
Kodno ime za kontrolu
Vladajuća stranka, na primjer, potpuno politički kontrolira javni servis, Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio – koji se financiraju javnim novcem i novcem od zakonski obavezne pretplate građana – i ta je sraštenost već postala tragikomična. Vlada plaća određenim medijima za vođenje okruglih stolova i tematskih konferencija na kojima glavnu riječ vode njeni ministri i državni tajnici, a onda se besmisleni stenogrami s tih skupova objavljuju nadugo i naširoko.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S nekim se izdavačima novina i portala za financijsku naknadu sklapaju takozvani ”ugovori o medijskom praćenju” što je kodno ime za političku kontrolu i cenzuru. S pojedinim medijskim kućama vlasti i stranke za novčanu naknadu mogu pogoditi čak i pružanje PR usluga, što je apsolutno nevjerojatno ponižavanje novinarstva kao takvog. Ima agencija koje će za pare objaviti frizirane rezultate anketa. U opticaju su i specijalni paketi ”vidljivosti u medijima”. I tako dalje.
Nepremostive razlike
Ali nikome živome u Hrvatskoj, ni opoziciji, a ni stručnjacima s doktorskim titulama u području medija koji rade na sveučilištima, ne pada na pamet da progovori o tom tipu korupcije koji, kako kažu Austrijanci, znači manipuliranje stavovima javnosti.
A u Kurzovom slučaju posebna je priča to što je kancelar povukao s funkcije u trenutku kad je austrijsko tužiteljstvo tek započelo s istragom za koju će, prema procjenama, biti potrebna najmanje godina dana i koja je još jako daleko od ikakvoga rezultata. Da kod nas i izbije kakav jaki korupcijski skandal vezan za medije, to bi se, prvo, relativiziralo kao potpuno nebitna stvar, a, drugo, ne bi nikome od involviranih palo na pamet da da ostavku barem dok se ne podigne i ne potvrdi optužnica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je ta razlika između nas i njih. Razlika koja se sada čini nepremostivom, a posljedično se ogleda u svemu, od BDP-a per capita, do stranih investicija i trenda iseljavanja.
Zašto bi se Hrvatska trebala zamisliti nad slučajem austrijskog kancelara koji je pao zbog optužbi da je podmićivao medije
Sumnja se da je novac poreznih obveznika trošio za vlastiti politički interes
Iako će mnogima ovdašnjim ljudima biti teško austrijsku aferu povezati s nama, taj je dojam sasvim površan i pogrešan. Jer i kod nas se sa svih razina vlasti korumpiraju pojedini mediji i to javnost mora znati
Pad Sebastiana Kurza, saveznog kancelara Austrije i predsjednika Narodne stranke (ÖVP) – koji je u subotu navečer objavio da daje ostavku na kancelarski položaj – izuzetno je poučan za Hrvatsku.
Protiv Kurza je otvorena istraga za korupciju, a s njim je osumnjičeno još desetak njemu politički bliskih javnih osoba. Vijest je planula u srijedu, kad je policija pretražila njegov kabinet, ured ministra financija i stanove nekoliko ljudi iz najužeg kancelarovog kruga.
Izdašni ugovori za medije
Državno tužilaštvo ima indicije da je Kurz od 2016. godine vodio operaciju u kojoj su se državnim novcem plaćali pojedini opinion makeri, mediji i agencije za ispitivanje javnog mnijenja kako bi se građanima prezentirala što povoljnija slika o njemu, njegovoj stranci i njegovoj Vladi.
Ukratko, sumnja se da su javnim novcem podmićivani pojedinci, tvrtke i mediji da bi glorificirali Kurza i ÖVP, pri čemu su iznosili frizirane podatke i neutemeljene interpretacije. Jedna od metoda za koju se sumnjiči kancelarova ekipa bili su izdašni Vladini marketinški ugovori s određenim medijima u zamjenu za političku propagandu u korist ÖVP-a i kancelara u tekstovima i komentarima.
Kakva je veza s Hrvatskom?
I? Kakve to ima veze s Hrvatskom? Iako će mnogima ovdašnjim ljudima biti teško austrijsku aferu povezati s nama, taj je dojam sasvim površan i pogrešan. Jer i kod nas se sa svih razina vlasti korumpiraju pojedini mediji i to javnost mora znati.
Ni Kurzu, dakle, ne prijeti podizanje optužnice jer je novac poreznih obveznika trošio kako bi u novinama i na TV-u iznosio i objašnjavao svoje namjere i odluke, gurao važne Vladine kampanje i plaćao oglase i reklamne sadržaje sa zaglavljem Vlade, nego zato što se sumnja da ga je zloupotrijebio za vlastiti politički interes.
Pozitivno o Kurzu i stranci
Optužba se odnosi na nedopušteni, odnosno prijevarni utjecaj na formiranje stavova u javnom mnijenju. Evo jednog primjera za to. S populističkim tabloidom Österreich navodno je dogovoreno da će im se platiti za objavljivanje više materijala o aktivnostima Vlade, a da će oni zauzvrat pisati pozitivne autorske članke o Kurzu i njegovoj stranci.
Među osumnjičenima za primanje Kurzovog mita je i austrijska opinion makerica Sophie Karmasin, poznata po javnim nastupima u kojima hvali i uzdiže kancelarovu politiku, a kojoj se na teret stavlja i posredovanje prema jednoj medijskoj grupaciji kako bi se Kurzu ishodio povlašten tretman u njihovim prilozima.
Kada je prijeđena granica?
Potrebno je naglasiti da svaka vlada – austrijska, hrvatska i bilo čija – legalno raspolaže određenim fondom novca za plaćanja medijima, agencijama za ispitivanje javnog mnijenja i PR agencijama i taj se novac planira kao uobičajena stavka proračuna.
Normalan je i opravdan interes bilo koje vlade da široko promovira svoje politike te da građanima, u čije ime vodi državu, predstavi argumentaciju za izmjene zakona, smisao i sadržaj pojedinih mjera i kadrovskih rješenja i odgovori na kritike. Granica se blatantno prelazi u dva tipska slučaja.
Prvo, kad političari ispod stola dogovaraju s vlasnicima medija ili drugim faktorima koji utječu na raspoloženje javnosti kombinacije u kojima vlasti daju novac, a medijska kuća ih onda favorizira, opravdava njihove greške i propuste i proglašava ih spasiteljima nacije. Drugo, kad se Vladin fond ne koristi za tumačenje vladinog rada putem sredstava informiranja, nego za političku promociju vladajuće stranke. To se zove manipuliranjem s javnošću.
Kod nas – sasvim nemoguće
Institucije u Austriji su toga očito svjesne, zna se gdje je crta, i zato je na kancelara snažno nagazilo tužiteljstvo. A zbog skandala mu je leđa smjesta okrenuo i koalicijski partner ÖVP-a, stranka Zelenih.
Da spriječi pad vlade i nove izbore nakon niti dvije godine mandata, Kurz je usred vikenda podnio ostavku i za kancelara predložio svog ministra vanjskih poslova Alexandera Schallenberga koji, čini se, ima šanse dobiti podršku parlamentarne većine.
Bi li se nešto tako gromoglasno kod nas dogodilo zbog utjecaja vlasti na medije? Apsolutno nemoguće.
Kodno ime za kontrolu
Vladajuća stranka, na primjer, potpuno politički kontrolira javni servis, Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio – koji se financiraju javnim novcem i novcem od zakonski obavezne pretplate građana – i ta je sraštenost već postala tragikomična. Vlada plaća određenim medijima za vođenje okruglih stolova i tematskih konferencija na kojima glavnu riječ vode njeni ministri i državni tajnici, a onda se besmisleni stenogrami s tih skupova objavljuju nadugo i naširoko.
S nekim se izdavačima novina i portala za financijsku naknadu sklapaju takozvani ”ugovori o medijskom praćenju” što je kodno ime za političku kontrolu i cenzuru. S pojedinim medijskim kućama vlasti i stranke za novčanu naknadu mogu pogoditi čak i pružanje PR usluga, što je apsolutno nevjerojatno ponižavanje novinarstva kao takvog. Ima agencija koje će za pare objaviti frizirane rezultate anketa. U opticaju su i specijalni paketi ”vidljivosti u medijima”. I tako dalje.
Nepremostive razlike
Ali nikome živome u Hrvatskoj, ni opoziciji, a ni stručnjacima s doktorskim titulama u području medija koji rade na sveučilištima, ne pada na pamet da progovori o tom tipu korupcije koji, kako kažu Austrijanci, znači manipuliranje stavovima javnosti.
A u Kurzovom slučaju posebna je priča to što je kancelar povukao s funkcije u trenutku kad je austrijsko tužiteljstvo tek započelo s istragom za koju će, prema procjenama, biti potrebna najmanje godina dana i koja je još jako daleko od ikakvoga rezultata. Da kod nas i izbije kakav jaki korupcijski skandal vezan za medije, to bi se, prvo, relativiziralo kao potpuno nebitna stvar, a, drugo, ne bi nikome od involviranih palo na pamet da da ostavku barem dok se ne podigne i ne potvrdi optužnica.
To je ta razlika između nas i njih. Razlika koja se sada čini nepremostivom, a posljedično se ogleda u svemu, od BDP-a per capita, do stranih investicija i trenda iseljavanja.