Politika & Kriminal

Zašto je Janšin postojeći ili imaginarni non-paper, svejedno, najmanji problem Bosne i Hercegovine

BiH ima mnogo većih problema od Janšinog dokumenta, za koji ustvari niti ne znamo je li postoji

Pravi problem te zemlje je to što njene političke elite, mahom nacionalističke, ali sve primjetnije i one koje za sebe tvrde da to nisu, jednostavno ne dopuštaju izgradnju mira i funkcionalnog društva jer im s jedne strane ovakvo stanje apsolutno odgovara, a s druge im iz ideoloških razloga ne odgovara pa koriste isključivu retoriku kojom bildaju rejtinge.

Sve što se posljednjih godina događa u Bosni i Hercegovini toliko je identično, unaprijed poznato i neće donijeti nikakav radikalan preokret, da se čovjek nađe u čudu kad se po ne znam koji put dobar dio medijske javnosti, domaće kao i regionalne uzbuni i krene ozbiljno analizirati nešto što sasvim pouzdano neće ništa promijeniti. Ovaj put to je sad već famozni non-paper slovenskog premijera Janeza Janše s kartom podjele Bosne i Hercegovine.

Iako ne znamo postoji li taj dokument uopće i je li on zapravo upućen Europskoj komisiji, što mnogi nemušto negiraju, za potrebe teksta ćemo prihvatiti da je autentičan. Zašto ćemo prihvatiti? Pa zato što svi o njemu pišu, pa čak i da nije postojao prije sada je sve što se u njemu otvara legitimirano kao tema. Dakle, je li moguće da radikalni desničar Janez Janša, čovjek koji je prvi čestitao nepostojeću pobjedu Donaldu Trumpu, zajedno s istim takvim likom koji ima puno veću političku moć u puno većoj zemlji, Viktorom Orbanom i opet u nekakvom suglasju s Aleksandrom Vučićem i Vladimirom Putinom, sanja o drugačijoj Europskoj uniji i možda čak i operativno radi na tome te na prekrajanju granica na Balkanu.

Slovenija uskoro preuzima predsjedanje Europskom unijom

Da, to doista zvuči moguće. Bi li to mogao biti problem s obzirom da Slovenija uskoro preuzima predsjedanje Europskom unijom i imat će zapadni Balkan kao jednu od ključnih tema? Ovdje je pak odgovor negativan. Jer što god da netko sanjao, ne postoji nikakve, niti teoretske šanse da dođe do raspada Bosne i Hercegovine i promjene granica na Balkanu, a posebno nema šanse da to postane službena politika EU.

Takva ideja je čak i samo za ideju podjele Kosova nedavno toliko snažno odbačena, da je gotovo smiješno za očekivati da će se EU drukčije postaviti prema još kompleksnijoj temi odnosa u Bosni i Hercegovini i stvoriti ozbiljan problem i domino-efekt.

Tim prije jer to ne pada na pamet ni SAD-u koji je previše uložio u mir u BiH da bi sada dopustila novi potencijalni rat. Istina je da će se o Bosni i Hercegovini intenzivnije raspravljati, u najmanju ruku i zbog neupitnog non-papera kojeg je uputila hrvatska diplomacija i koji ni na koji način ne dovodi u pitanje granice BiH, što je u iznenađujuće smirenom posjetu toj zemlji potvrdio ministar vanjskih poslova Grlić-Radman.

Političke elite ne dopuštaju izgradnju mira u BiH

Ranih devedesetih postojali su ozbiljni i vrlo konkretni planovi za podjelu Bosne i Hercegovine, s vrlo konkretnim iscrtanim kartama i vrlo konkretnim ratovima za tu ideju, genocidom, etničkim čišćenjima, logorima te razaranjima gradova i nacionalne baštine. I Bosna i Hercegovina se svejedno nije raspala. Kao što se i neće raspasti.

Ono što je, međutim pravi problem te zemlje je to što njene političke elite, mahom nacionalističke, ali sve primjetnije i one koje za sebe tvrde da to nisu, jednostavno ne dopuštaju izgradnju mira i funkcionalnog društva jer im s jedne strane ovakvo stanje apsolutno odgovara, a s druge im iz ideoloških razloga ne odgovara pa koriste isključivu retoriku kojom bildaju rejtinge.

Kako to izgleda najbolje je ilustrirati s dva primjera. Prije par mjeseci su u Mostaru konačno održani lokalni izbori, koji su protekli u relativno mirnoj atmosferi, bez većih tenzija i incidenata. Štoviše, kako sam ovu zimu često u tom doista višenacionalnom gradu koji ima ozbiljnu ratnu traumu, mogu iz prve ruke posvjedočiti kako su odnosi među ljudima normalni i da se život odvija bez nekog velikog stresa. On se, naravno, ne može uspoređivati s predratnim životom, ali svakako ne odgovara medijskoj slici koja se o tom gradu stvara.

Nakon izbora u Mostaru nastale su nepotrebne tenzije

No, nakon okončanja izbora došlo je do nevjerojatnih i posve nepotrebnih tenzija oko teme koje će nacionalnosti biti gradonačelnik, pri čemu nijedna od tih rasprava nije otvorila pitanje sadržaja, programa i načina na koji potencijalni gradonačelnici vide grad u budućnosti. Posve istu stvar gledali smo posljednjih tjedana u Sarajevu oko miniranog izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika i kasnijeg izbora Benjamine Karić. Dakle, nevjerojatne tenzije oko osobe, a nijedan razgovor oko sadržaja.

A stvari su zapravo jednostavne. Umjesto da dvadeset i pet godina nakon okončanja rata ljudi koji vode zemlju prihvate ovaj okvir koji postoji i koji nažalost jeste posljedica rata i groznih zločina te na koncu trajnog odlaska ljudi, politički lideri u Bosni i Hercegovini nadaju se da je moguće uz pomoć nekakve međunarodne podrške promijeniti odnose u zemlji ili je čak napustiti. A to je jednostavno nemoguće i konstantno onemogućava društvo da krene naprijed.

Svatko bi morao u nečemu popustiti

I zbog toga, umjesto da se raspravlja o tome tko je kriv što u zemlji poharanoj koronavirusom cjepiva ima na kapaljku i da se taj konkretni problem počne rješavati, Dodik po tko zna koji put govori o mirnom razlazu, Komšić o tome kako neće dopustiti da se država raspadne, a Čović o legitimnom predstavljanju. Prava je istina da je najveća garancija izgradnje društva mira u Bosni i Hercegovini u tome da se postigne održiv unutrašnji dogovor. Što znači da svatko u nečemu mora popustiti.

Jednostavno je nemoguće da jedna strana ili politika dobije sve što traži, a druga ili preostale dvije ništa i da to ima perspektivu. Čak i kad bi takvo rješenje netko nametnuo, a neće. Sve ovo što se događa, a što nema puno veze s Janšinim non-paperom, jer danas je tema on, neki dan je to bila izjava šefa delegacije Europske unije u BiH Johanna Sattlera, iza toga pismo američkog državnog tajnika Antony Blinkena, služi kao dimna zavjesa pred vlastitim biračima i javnošću koja je nepripremljena za kompromise, odnosno za ono što slijedi.

Slijedi nužni kompromis

A slijedi doista nužni kompromis oko izmjena Izbornog zakona, korekcija Ustava i konačnog puštanja da zemlja postane funkcionalnija i bez tenzija, oko čega su lidere u toj zemlji sada zajedno pritisnuli Amerika i Europska unija, znajući da ovako više ne ide i da se stvari moraju otkočiti sada godini koja nije izborna. A zašto se moraju otkočiti, osim zbog svega što sam naveo i zbog potencijalnog približavanja Europskoj uniji?

Pa zbog stvarnosti koja sa svim ovim raspravama nema veze, a koja govori sljedeće: samo 2019. godine zemlju je napustilo preko 60 tisuća građana, a po dostupnim statističkim pokazateljima iz zemlje i diplomatsko-konzularnih predstavništava, izvan Bosne i Hercegovine živi oko dva milijuna njenih građana ili 56,6 posto od ukupnih tri milijuna i 531 tisuće.

Iako je pandemija prošle godine proces malo usporila, on se i dalje nastavio. Istovremeno, relevantna sociološka istraživanja pokazuju da čak 60 posto mladih želi otići iz zemlje, a niti jedna od ove dvije konkretne informacije nije niti blizu uzbunila javnost ili medije, poput Janšinog non-papera.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu