Zašto je Kim Jong-un predložio mirovne pregovore s Južnom Korejom i Amerikom? Pa, zemlja mu je u ozbiljnoj krizi

Kina zabila nož u leđa Sjevernoj Koreji

Za razliku od njegovog djeda Kim Il-sunga i oca Kim Jong-ila, najmlađeg vladara iz dinastije Kim, pogodio je najgori mogući scenarij: nož u leđa zabila mu je Kina, desetljećima najmoćiji zaštitnik njegove države. Peking se prvi puta priključio sankcijama UN-a, striktno ih je provodio pa je bilo samo pitanje vremena kad će se sjevernokorejsko gospodarstvo naći na koljenima.

Oko 90 posto uvoza i izvoza Sjeverne Koreje, ukupne vrijednosti oko 7 milijardi dolara, odvija se s Kinom ili preko nje, a Peking je najveći kupac svih najvažnijih sjevernokorejskih izvoznih artikala, ugljena, čelika, minerala, srebra, plodova mora i tekstila. Istodobno, Sjeverna Koreja uvozi iz Kine svu potrebnu naftu bez koje Pjongjang ne može izdržati više od tri mjeseca.

Kina je prestala biti ekonomski dobročinitelj Sjeverne Koreje, a zatvorila je i sve njene tvrtke u svojoj zemlji, prekinula rad svih zajedničkih kinesko-sjevernokorejskih kompanija, obustavila sva zajednička kinesko-sjevernokorejska ulaganja u Kinu te je gotovo sasvim prekinula opskrbu naftom.

Strah Pjongjanga od nepredvidivog Trumpa

Osim što je Sjeverna Koreja postala u potpunosti ekonomski ovisna o Kini, Pjongjang više nije mogao računati na pomoć Pekinga u izigravanju sankcija Ujedinjenih naroda. Zbog toga, nakon što je Kina počela striktno provoditi međunarodne sporazume, za Sjevernu Koreju više nije bilo izlaza. No, još je jedan razlog radikalnog odmaka Pekinga od Pjongjanga.

Brzi sjevernokorejski napredak u razvoju nuklearnog naoružanja i interkontinentalih balističkih raketa izravno je ugrozio Kinu, ali i ohrabrio Kim Jong-una da se politički posve osamostali u odnosu na Peking. Zbog toga se Kina pridružila međunarodnim sankcijama kako bi disciplinirala, ali i prisilila Kima da se odrekne nuklearnog i raketnog programa.

Važnu ulogu odigrala je i činjenica da je američki predsjednik Donald Trump potpuno nekontrolirani i nepredvidljivi državnik, pa nitko, ni on sam, ne zna kako će reagirati u kojoj situaciji. Stoga je Kim Jong-un procijenio da ga ne treba previše izazivati jer bi Trump, u trenutku želje da uđe u povijest, mogao izvesti ograničeni napad na Sjevernu Koreju koji bi vjerojatno bio početak kraja vladavine dinastije Kim.

Pozitivna uloga supruge i sestre Kim Jong-una

Sasvim je sigurno, tvrde analitičari specijalizirani za Sjevernu Koreju, da su određenu pozitivnu ulogu u dramatičnim promjenama odigrale dvije žene, Kimova supruga Ri Sol-ju te mlađa sestra Kim Yo-jong. Obje su se počele intenzivnije pojavljivati u javnosti od kraja prošle godine. Ovih dana sjevernokorejska državna novinska agencija prvi put je suprugu Ri oslovila kao “uglednu gospođu”, a ne kao drugaricu.

Ri je kao službeno prva dama debitirala na međunarodnoj sceni za posjeta njenog supruga Pekingu i susreta s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Ri je također bila na večeri koju je njen suprug priredio južnokorejskom izaslanistvu u Pjongjangu. Mlađa sestra Kim Yo-jong, koja je članica vodstva vladajuće partije, predala je pismo svog brata južnokorejskom predsjedniku Moonu Jae-inu tijekom svog posjeta Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu u Južnoj Koreji u veljači.

Kad se vratila u Pjongjang priređen joj je svečani doček na kojemu su bili najviši državni i partijski dužnosnici te vojni orkestar. Zadaća je tih dviju žena da predstave Sjevernu Koreju kao normalnu, obiteljsku državu, budući je do sada režim imao samo očeve – Kim Il-sunga, Kim Jong-ila i Kim Jong-una, ali mu je nedostajala majčinska figura. Uz to njih dvije trebale bi osigurati veću potporu sjevernokorejskih žena režimu u Pjongjangu te predstaviti svijetu humanije lice okrutnog diktatora.

Kim nema sredstava za razvoj nuklearnog programa

Kim Jong-un nesumnjivo se odlučio na spekatakularni politički zaokret jer je postao svjestan da je Sjeverna Koreja dosegnula maksimum u razvoju nuklearnog oružja i balističkih raketa te da više nema sredstava i znanja za daljnji napredak. Kim je također vjerojatno zaključio da je posve dovoljno što svojim projektilima može dosegnuti teritorij SAD-a, Japana, pa i Kine te da je sada pravi trenutak za iskoristiti beneficije koje mu je donio nuklearni program.

Zbog toga je svečano objavio da je misija završena, a cilj postignut te da Sjevernoj Koreji više nisu potrebna testiranja dalekometnih raketa ili atomske bombe. Kim se odriče nuklearnog oružja koje je volio zvati “dragim mačem pravde” i “snažnim zastrašivačem koji čvrsto štiti opstojnost Sjeverne Koreje” kako bi mogao iskamčiti što veće ustupke SAD-a i Južne Koreje.

A to podrazumijeva, među ostalim, ukidanje sankcija, mirovni sporazum, potpuno ili djelomično povlačenje američke vojske iz Južne Koreje, druga sigurnosna jamstva te dobivanje milijardi dolara za ekonomsku obnovu zemlje.

Kim Jong-unu grozničavo treba ekonomska pomoć

Kim Jong-unu novac je grozničavo potreban jer je cijena održavanja vojske od više od 2 milijuna ljudi te ulaganja u razvoj nuklearnog programa, postala neizdrživa za sjevernokorejsko gospodarstvo. Osim toga Kimu je jasno da unatoč informativne blokade do običnih građana sve češće dolaze informacije o tomu kako se kvalitetno živi u Južnoj Koreji, koliko ekonomski napreduje Kina, što su sve u gospodarskom razvoju postigli Japan, Singapur, Malezija…

Zbog toga Kim, prije nego li počnu sastanci između tri države na najvišoj razini, posredno upućuje poruke SAD-u i Južnoj Koreji da pripreme plan pomoći i gospodarske suradnje. Do sada je u Sjevernoj Koreji bila na snazi politička strategija nazvana byungjina, koja je značila da se gospodarski rast može ostvariti jedino ako snažna vojna sila štiti interese nacije. To je podrazumijevalo da razvoj nuklearnog i raketnog naoružanja ima prioritet ispred gospodarstva.

Ta strategija bila je zapisana i u programu vladajuće Radničke stranke. Vrijeme je pokazalo da je to nemoguća misija jer ni puno razvijenije i bogatije države ne bi izdržale tolike troškove. Stoga je Kim najavio da je vrijeme za usvajanje “nove strateške linije” koja će se usredotočiti na obnovu gospodarstva. Ustvrdio je da politika byungjina ostvarila “veliku pobjedu” jer je stvoren arsenal sposoban za odvraćanje svih neprijatelja te da se sada valja okrenuti ekonomskom razvoju.

Hoće li Kim postati reformator kao Deng Xiaoping?

To je glavni razlog zašto se sjevernokorejski vođa založio za “stvaranje povoljnog međunarodnog ozračje” koje će “olakšati bliske kontakte i aktivni dijalog” sa susjednim zemljama i međunarodnom zajednicom. Lee Jong-seok, bivši južnokorejski ministar ujedinjenja objasnio je kako “Kim želi ostvariti jednako brz ekonomski razvoj kao i Kina” te da je odlučio izgraditi “Sjevernu Koreju koja će se bitno razlikovati od zemlje kakvu su zamišljali njegov djed i otac”.

Cheong Seong-chang, viši analitičar za Sjevernu Koreju na Institutu Sejong izjavio je pak kako Kim naprosto mora ispuniti “očekivanja ljudi za boljim životnim standardom. Ublažavanje napetosti i suradnja s međunarodnom zajednicom ključna je ako Kim želi ostvariti gospodarski napredak”, zaključio je Cheong Seong-chang.

Kim je, među ostalim, najavio otvaranje posebnih gospodarskih zona kako bi privukao strane ulagače, svjestan je da se gospodarski rast i reforme mogu realizirati samo uz pomoć inozemnog kapitala. Kao što je to osamdesetih godina prošlog stoljeća učinio veliki kineski reformator Deng Xiaoping, koji je Kinu maksimalno otvorio prema Zapadu. Hoće li Kim Jong-un postati Deng Xiaoping Sjeverne Koreje, ovisi o tomu hoće li njegov režim dobiti potporu međunarodne zajednice za ekonomske reforme.

Sjevernu Koreju može spasiti samo kapital sa Zapada

Većina političkih analitičara drži da je taj projekt puno teže realizirati od uspostavljanja mira na Korejskom poluotoku. Gotovo je nemoguće da režim u Pjongjangu prihvati kineski model jednopartijskog kapitalizma te da se u punoj mjeri otvori prema svijetu jer bi to ugrozilo same temelje Kimove vladavine. To je zapravo nemoguće jer je Sjeverna Koreja puno manja i slabija od Kine te nema dovoljno resursa da izdrži bitku sa stranom konkurencijom.

Koh Yu-hwan, profesor na Sveučilištu Dongguk, smatra kako Kim želi “razvoj znanosti i tehnologije, u skladu s četvrtom industrijskom revolucijom. Otvoreno tržište neophodno je za razvoj ekonomije, ali Kim to ne može učiniti dok se politički i ekonomski ne integrira sa svijetom”. A za to je potreban puno dublji i radikalniji politički i ideološki zaokret, a veliko je pitanje želi li, i može li uopće, Kim ići tako daleko.

Kim Jong-un od dolaska na vlast krajem 2011. nije birao sredstva da se obračuna sa svojim političkim protivnicima. U krvavim čistkama te u logorima skončalo je na stotine tisuća ljudi, među kojima su bili i neki njegovi najbliži suradnici. To mu je omogućilo konsolidiranje vlasti te neupitnu moć nad životom i smrti svakog stanovnika Sjeverne Koreje.

Čeka ga obračun s onima koji neće razumjeti politički obrat

Sad ga međutim čeka nova bitka: morat će se obračunati s tisućama državnih, partijskih, vojnih i policijskih dužnosnika koji su cijeli život dresirani da mrze kapitalizam, SAD, Južnu Koreju i koji sasvim sigurno neće pristati preko noći na novu političku realnost. Sjevernu Koreju sada čeka ono što se dogodilo u Jugoslaviji 1948. nakon što je Josip Broz raskinuo sa Staljinom i SSSR-om.Neizbježan sukob i čistke sa svim fanatičnim i zatucanim sljedbenicima dosadašnjeg političkog i ideološkog nauka.

Dramatičan politički obrat imat će još mnoge žrtve. Među njima mogla bi bez sumnje biti i Kina. Naime, ako se postigne sporazum o denuklearizaciji Korejskog poluotoka, potpiše mirovni sporazum, a SAD i Južna Koreja pristanu pomoći u ekonomskoj obnovi Sjeverne Koreje, tada će Washington i Seul postati puno bliži Pjongjangu nego Peking.

Poučen dosadašnji iskustvom Kim će se zasigurno pokušati izvući iz čeličnog ekonomskog zagrljaja i ovisnosti od Kine, što će izazvati veliki politički potres u Pekingu. Predsjednik Xi Jinping teško može pristati na epizodnu ulogu u Aziji koju mu želi namijeniti Kim Jong-un, pa će biti zanimljvo vidjeti kako će na najnoviji razvoj političkih prilika reagirati Peking.

Pokušava li možda Kim samo zbuniti neprijatelja?

Ništa nije izazovnija situacija ni za američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ako zaista želi osigurati denuklearizaciju Sjeverne Koreje, morat će pristati na brojne ustupke, a veliko je pitanje je li spreman na njih. Uostalom, zato Trump stalno upozorava da će, ako bude nezadovoljan tijekom pregovora, napustiti pregovarački stol.

Sasvim je sigurno da neće pristati na preveliko popuštanje Kimu, kako ga ne bi proglasili gubitnikom, što onda može ugroziti pregovarački proces. Tim više što nije malo onih koji, poput profesora Lee Sung-yoona, sa Sveučilištu Tufts, smatraju da Kim ponavlja staru sjevernokorejsku taktiku: pokušava zbuniti neprijatelja s ciljem da dobije ustupke, ali bez iskrene namjere da se odrekne nuklearnog oružja.

“Povijest se ponavlja kao farsa”, ustvrdio je Lee Sung-yoon, dodavši: “Trikovi Kim Jong-una nisu orginalni”. Dakle, sve opcije raspleta drame na Korejskom poluotoku još uvijek su otvorene, pa valja pričekati dok pregovori počnu, kad će se vidjeti tko pregovorima prilazi iskreno, a tko s figom u džepu.