Zašto je mala Litva postala novo, iznenađujuće žarište migrantske krize u Europi
U političkom žrvnju, međutim, stradavaju nesretni ljudi koji pokušavaju pobjeći od progona, sukoba ili golemog siromaštva
Ne prođe praktički nijedno ljeto, a da ne izvještavamo o migrantskoj krizi u Europskoj uniji. O tome kako ljudi, bježeći pred sukobima, progonom ili nepodnošljivim siromaštvom, riskiraju život na Sredozemlju da se domognu Europe, koja ih, međutim, ne dočekuje raširenih ruku. Ili o tome kako su i u izbjeglištvu ostali bez jedinog, makar i sasvim neadekvatnog krova nad glavom.
Ni ljeto 2021. nije iznimka. U Europi se upravo zbiva nova migrantska kriza, koja je, međutim, po mnogočemu vrlo specifična. Ne događa se na Mediteranu, nego na prilično neočekivanom mjestu – u Litvi, maloj državi članici EU-a na obalama Baltičkog mora.
Ne događa se, po svemu sudeći, niti spontano: ljudi, naravno, bježe pred sukobima, progonom ili nepodnošljivim siromaštvom – ali njihov prelazak vanjskih granica EU-a tako daleko na sjeveru, sumnjaju litavski i europski dužnosnici, nije slučajan, nego posljedica bezobzirnih poteza bjeloruskih vlasti i predsjednika Aleksandra Lukašenka.
‘Cinična eksploatacija ljudi’
Ranijih godina, Litva je uglavnom bilježila nekoliko desetaka pokušaja ilegalnog prelaska svojih granica. Lani su, javljaju mediji, na granici zaustavili 81 osobu u nezakonitom prelasku. Godinu ranije, upola manje. Još godinu prije, stotinjak ljudi. Ove godine, već više od četiri tisuće ljudi. Kako je ta država na sjeveru kontinenta postala priželjkivano odredište za ljude koji bježe iz Iraka, Sirije, Afganistana…?
Tako velik broj migranata – u jednom danu sada granicu Bjelorusije i Litve nastoji prijeći i dvostruko, čak trostruko više ljudi nego u cijeloj prošloj godini – litavski i europski dužnosnici pripisuju Lukašenkovom režimu. Europska povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson išla je u ponedjeljak na granicu i razgovarala s ljudima koji su zatečeni u pokušaju prelaska.
I listened to stories of irregular arrivals from #Belarus at the Lithuanian border crossing point Padvarionys.
They are being cynically exploited by the #Lukashenko Regime with false hopes and false routes.
🇪🇺 🇱🇹 pic.twitter.com/6ZE3gJ0PxA— Ylva Johansson (@YlvaJohansson) August 2, 2021
Te ljude „Lukašenkov režim cinično eksploatira lažnim nadama i lažnim rutama“, poručila je Johannson. Povjerenica je još sredinom srpnja, u izjavi za Euronews, iznijela slične optužbe: „Koliko vidim, Lukašenkom režim koristi migrante kao sredstvo političkog pritiska i ustvari olakšavaju im prelazak granice (…)“, kazala je tada, ocijenivši „potpuno neprihvatljivim“ na taj način poigravati se ljudima.
Država ‘sponzorira’ prelaske?
Da se radi o perfidnoj taktici bjeloruskog vladara uvjereni su i visoki dužnosnici Litve. U Vilniusu smatraju da bjeloruske vlasti olakšavaju i potiču dolazak migranata, nudeći im, putem državne turističke agencije, letove iz, primjerice, Bagdada, a potom prijevoz do litavske granice, o čemu je nedavno za Financial Times govorio ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis, nazvavši to „hibridnim napadom na Europu“.
Situacija će možda neke podsjetiti na krizu izazvanu prošlog proljeća odlukom Turske o otvaranju granica. No, taktika koju zapad pripisuje Lukašenku ipak je nešto drugo. Ako su sumnje točne, onda ispada da država u susjedstvu Europske unije, s kojom EU zadnjih godinu dana ima sve napetije odnose, gotovo pa sponzorira nezakonite prelaske vanjske granice EU-a.
Utočište brojnih disidenata
Odnosi Europske unije i Bjelorusije naglo su se počeli pogoršavati prošlog kolovoza nakon što je autoritarni predsjednik, koji je na vlasti četvrt stoljeća, proglasio pobjedu na predsjedničkim izborima, čiju regularnost je zapad osporio. Rezultate je osporavala i bjeloruska oporba, organizirani su masovni prosvjedi, a Lukašenko se, uz pomoć lojalnih sigurnosnih snaga, brutalno obračunao s prosvjednicima i kritičarima režima.
Lukašenkova glavna suparnica na izborima Svetlana Tihanovska, koja se prometnula u jednu od čelnica bjeloruske oporbe, smatrala je da joj je pobjeda ukradena i tražila ponovno prebrojavanje glasova. No, u strahu za svoju dobrobit, nakon izbora je prebjegla u Litvu, koja je postala utočište mnogih bjeloruskih disidenata. To je, osim zemljopisne blizine, zasigurno ključni razlog aktualne krize na granici.
Odmazda za europske sankcije?
Koliko je daleko spreman ići, Lukašenko je pokazao ovog proljeća nečuvenim potezom – netom prije ulaska u zračni prostor Litve, u bjeloruskom zračnom prostoru prisilio je na slijetanje putnički zrakoplov koji je letio između glavnih gradova dvije države članice EU-a i NATO-a, Atene i Vilniusa, kako bi uhitio iskaknutog kritičara svoje vladavine. Ta je zapanjujuća epizoda dodatno pojačala tenzije između Bjelorusije i EU-a.
Ono što se zadnjih tjedana događa na granici tumači se stoga i kao Lukašenkova odmazda za sankcije koje je bjeloruskom vladaru uvela Europska unija, ali i kao pokušaj političkog pritiska. Bjeloruski dužnosnici to negiraju, tvrdeći, primjerice, da je pojačani dolazak ljudi posljedica niza faktora, kao što je ublažavanje protupandemijskih mjera. Mada je i sam Lukašenko nedavno tvrdio da Bjelorusija nema namjeru nikoga zadržavati jer i nije finalno odredište migranata.
Političke posljedice za EU
Litva se, u međuvremenu, tvrdim mjerama pokušava nositi s iznenađujućom krizom. Parlament je nedavno donio zakon koji zabranjuje puštanje migranata iz pritvora šest mjeseci nakon dolaska, ograničeno je njihovo pravo na žalbu u slučaju da im zahtjev za azilom bude odbijen, a i omogućeno da budu deportirani dok se njihova žalba razmatra.
Udruge za ljudska prava kritizirale su nova pravila kojima vlasti očito žele odvratiti ljude nezakonito prelaze granicu. Osim toga, krenulo je postavljanje žičane ograde na više od 500 kilometara granice. No, prije svega nadaju se pomoći Europske unije za koju je ova kriza posebno izazovna. Ne po opsegu, nego političkim posljedicama.
Broj ljudi koji prelazi granicu nije, dakako, ni blizu onim dramatičnim vremenima iz ljeta 2015., kada je u EU stiglo preko milijun izbjeglica i migranata. Ali, jasno je da autokratski režim u njezinom neposrednom susjedstvu povlači sve radikalnije poteze koji izravno utječu na političku stabilnost u državama članicama. Pritom, stradavaju nesretni ljudi koji pokušavaju naći bolji život, daleko od sukoba, progona ili nepodnošljivog siromaštva.