Zašto je summit u Varšavi, koji se održava u jeku obnavljanja napetosti Rusije i NATO-a, iznimno važan

Najveća vojno politička organizacija na svijetu suočena je s golemim izazovima: ratovi i razaranja u Siriji, Iraku, Libiji i Afganistanu, okupacija dijela Ukrajine, islamski terorizam koji se proširio po cijelom svijetu, milijuni izbjeglica koji neprestano preplavljuju Europu, izlazak Velike Britanije iz EU, neizvjesna budućnost Kosova i BiH, porast rasne i nacionalne netrpeljivosti te rast ekstremne desnice u Europi.

Obnovljena napetost Rusije i NATO pakta

I na kraju, tu je možda i najveći problem: obnovljena napetost i utrka u naoružanju između Rusije i NATO pakta. Upravo uoči početka summita više od 5.000 mladih Estonaca, na manevrima kakvi se ne pamte u toj zemlji, nekoliko je mjeseci uvježbavalo kako zaustaviti eventualnu rusku invaziju na tu zemlju. U završnoj fazi estonskim vojnim postrojbama priključilo se više od 1.000 vojnika iz Latvije, Litve, Njemačke i Nizozemske. Na tim manevrima ruske agresore glumile su zračne snage Portugala.

U travnju su u Latviji održani manevri kod nazivom Ljetni štit u kojima je sudjelovalo 1.100 vojnika, dok je u sličnim vojnim igrama u Litvi nazvanim Željezni vuk, svoju bojevu spremnost demonstriralo više od 5.000 vojnika. Početkom lipnja američka vojska održala je vježbe zastrašujućeg obima: otvorila je zračni most preko kojega je prebacila nekoliko tisuća padobranaca i pješaka u tri baltičke države.

Odgovor na remilitarizaciju Rusije

Sve te proljetne ratne igre završene su nedavno u Poljskoj spektakularnom vježbom Anakonda u kojoj je sudjelovalo više od 31.000 vojnika. Tom prilikom u Poljskoj se našlo najviše stranih vojnika, pripadnika NATO pakta, od završetka II Svjetskog rata. Litva godišnje povećava vojni budžet za 30 posto: kako je objasnio zapovjednik litvanske vojske general Jonas Vytautas Zukas, ta država mora toliko trošiti jer kreira vojnu strukturu za rat, a ne za mir.

Sve te vježbe, tvrde u sjedištu NATO pakta u Bruxellesu, odgovor su na remilitarizaciju Rusije i sve neskrivenije aspiracije predsjednika Vladimira Putina da vojnim pristiscima ostvaruje svoje imperijalne ambicije u Europi. Pri tomu se kao poseban problem ističu ruske manjine u Litvi, Estoniji i Latviji za koje se smatra da bi mogle biti od krucijalne pomoći ruskim okupatorima u slučaju njihove invazije na te države.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu upravo je najavio da će se u blizini granica s Litvom, Estonijom, Latvijom i Poljskom do kraja listopada održati više od 2.000 vojnih vježbi. Vojni eksperti NATO-a utvrdili su da ruska vojska najviše uvježbava brzu mobilizaciju i to po nekoliko desetaka tisuća vojnika. Samo u jednoj takvoj vježbi prošle godine sudjelovalo je čak 80.000 vojnika s 12.000 vozila.

Prilično dramatična upozorenja iz Moskve

NATO generale najviše brine to što ruska vojska može mobilizirati na desetine tisuća vojnika u samo dva, tri dana, dok se istodobno, novo osnovane jedinice NATO pakta za brze intervencije od 5.000 vojnika, mogu okupiti tek za pet do sedam dana. Doduše, odmah iza njih, u kriznoj situaciji, spremno je intervenirati još 40.000 vojnika NATO-a.

Očekuje se također da će summit u Varšavi prihvatiti odluku ministara obrana NATO pakta da jedinice za brze intervencije od 5.000 vojnika budu raspoređene u 5 bataljuna, njemački, kanadski, francuski, engleski i američki koji će biti stacionirani u Latviji, Litvi, Estoniji i Poljskoj.

Istodobno, iz Moskve upozoravaju da, uz to što moraju zaštiti strateške interese na svojim granicama te ne smiju dopustiti da se tamo instaliraju lansirne rampe za rakete s nuklarnim bojevim raketama, moraju stati i na kraj politici SAD-a, koji uz uz pomoć NATO-a, neprestano, ne libeći se ni vojnih intervencija, destablizira države koje odbijaju prihvatiti američki način života, njegove vrijednosti i ekonomsku politiku. Pri tomu kao primjere navode američke intervencije na Kosovu, Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji….

Razvoj obrane od atomskih napada

Ruska invazija na Gruziji 2008. i Ukrajinu 2014., te intervencija u Siriji 2015., pokazale su Zapadu da je Rusija uspješna dovršila prvu fazu modernizacije svoje vojske. Unatoč teškoj ekonomskoj krizi, dramatičnom padu vrijednosti rublje od 70 posto, niske cijene nafte što je izazvalo bankrot tisuća ruskih tvrtki i banaka, Moskva je vojni budžet koji je 2013. iznosio 70 milijardi dolara, ove godine podigla na 100 milijardi dolara.

Premda ruski vojni šefovi priznaju da razrađuju strategiju ograničavanja opskrbe NATO jedinica za brze intervencije, vodeći generali NATO-a uvjereni su da se oni zapravo pripremaju za upotrebu nuklearnog oružja, ponajprije za intervencije na Poljsku. Uvjereni su da ruske vojne snage neprestano uvježbavaju atomske napade na Poljsku u blizini Kaliningrada, gdje je i najveće skladište nuklearnih bojevih glava u Rusiji.

Međutim, oko strategije razvoja obrane od atomskih napada, unutar NATO-a nema suglasja. Dok članice iz istočne Europe traže jačanje nuklearnih kapaciteta, Njemačka i Nizozemska tradicionalno se protive atomskom naoružanju.

Politička i vojna neizvjesnost u Europi

Tako se Europa, nakon dvadesetak godina mira bez većih vojnih aktivnosti, vratila ratnim igrama i hladnom ratu. U NATO-u tvrde da je to posljedica sve agresivnijeg demonstriranja sile nove vojne ruske mašinerije. Ili, kao je to objasnio poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski, vrijeme mira u Europi je prošlost, ideja da Europa bude prostor mira je propala. Nezavisni vojni eksperti upozoravaju pak kako su posljedice novog političkog i vojnog rivaliteta najbolje vidljive u Ukrajini: tisuće ljudi izgubile su živote u sukobima niskog intenziteta, a dio državnog teritorija sada je pod ruskom okupacijom.

Zbog svega toga glavne teme summita u Varšavi biti će politička i vojna neizvjesnost u Europi, terorizam i situacija u Iraku, Siriji, Afganistanu te rasprava o budućoj nuklearnoj strategiji NATO pakta.

Premda je, kako kažu u Bruxellesu, obnova ruske neoimperijalističke agresivnosti spram država Istočne Europe, ujedinila NATO, osnovni je problem što među njegovim članicama ne postoje jedinstvena stajališta o kriznim žarištima, a istodobno države imaju posve različite političke ciljeve i vojne prioritete. Što ne čudi: do konsenzusa je teško doći jer među državama postoje bitno različiti interesi koji se temelje na zemljopisnom položaju i povijesti svake pojedine zemlje.

Odbijanje pomoći oko izbjeglica

Dok su istočne članice NATO-a uvjerene da glavna opasnost prijeti iz Rusije, one južne smatraju da je osnovni problem islamski ekstremizam, terorizam i milijuni izbjeglica. Poljska, Latvija, Litva i Estonija očekuju da će se na summitu donijeti odluku o jačanju snaga NATO pakta u tom dijelu Europe, pa inzistiraju na uspostavi stalnih baza u tim zemaljama te izgradnji novog raketnog sustava koji će im jamčiti sigurnost od mogućeg atomskog udara iz Rusije.

Istodobno, Španjolska, Portugal, Grčka, Turska očekuju pak da jedinice za brze intervencije Very High Readiness Joint Task Force (VJTF), ne budu raspoređene samo na istoku, nego da budu pripravne braniti i u južnu Europu. Madrid, Lisabon, Atena i Ankara uvjereni su da je NATO previše fokusiran na Istočnu Europu te da podcjenjuje opasnost koja dolazi Srednjeg i Bliskog Istoka te Sjeverne Afrike.

Pri tomu najviše zamjeraju istočnim članicama NATO-a što su odbile pomoći državama južne Europe pri smještaju izbjeglica. Osim što im predbacuju ksenofobičnost i nacionalni egoizam, smatraju da je apolutno neprihvatljivo da NATO pakt doživljavaju isključivo kao zaštitu od Rusije.

Neodgovorne igre vojnog blefa

Dok Njemačka, Francuska, Velika Britanija nastoje ublažiti razlike između juga i istoka Europe, SAD traži da sve članice NATO-a ulože više novaca u vlastitu obranu. NATO je već prije dvije godine zatražio od svih država da vojne budžete ne mogu smanjivati ispod dva posto BDP-a. Međutim, tih se preporuka, zbog ekonomske krize, pridržava tek pola članica.

Mnoge u NATO-u također brine ponašanje Njemačke. Priznaju, doduše, da Berlin pokazuje najviše volje da se ojača obrana Istočne Europe, ali mu zamjeraju što istodobno dovodi u pitanje učinkovitost i principijelnost sankcija protiv Rusije. Kada su SAD na teritoriju Litve, Latvije, Estonije održale golemu padobransku vježbu pod nazivom Udar sablje, njemački ministar vanjskih poslova Frank Walter Steinmeier nije se libio kazati kako su ti manevri porazni za pokušaje održavanja mira u Europi.

Njemački diplomati koji ne kriju da održavaju bliske veze s Rusijom, smatraju pak da se NATO upustio u “divlje, neodgovorne igre vojnog blefa”, a takve situacije, uozoravaju, vrlo lako mogu izmaći kontroli. U svemu tomu, ocjenjuju u Bruxellesu, ima i jedna dobra stvar. Opasnost koja se iz Rusije nadvila nad Europom pokazala je Švedskoj i Finskoj da im NATO pakt ipak nije tako daleka opcija kako im se donedavno činilo. Stoga se očekuje da će se u tim državama obnoviti rasprava o potrebi priključenja.

Izvlačenje Europe od utjecaja Washingtona

Na summitu se neće se raspravljati o jačanju suradnje pa i mogućem prijemu novih članica, poput Jordana, Maroka, Tunisa, Gruzije, Ukrajine, Crne Gore ili Makedonije kako se ne bi produbljivale razlike među starim članicama. No jedno je sigurno: perspektiva ulaska novih država više ne ovisi o njihovim prilagodbama standardima NATO-a već o razmiricama i osporavanjima između njegovih članica. Primjerice, Njemačka misli da je prijem Ukrajine ekstremno teško pitanje jer je ta država rascjepkana i paralizirana lošim vladama i korupcijom.

Nezavisni analitičari smatraju da će nova, agresivnija strategija NATO-a spram Rusije, uskoro izazvati još snažniji odgovor Moskve. Pri tomu upozoravaju da Rusiji ide na ruku odluka Velike Britanije o izlasku iz EU: tako se, naime, ostvaruje glavni cilj Moskve, a to je izvlačenje Europe izvan utjecaja Londona i Washingtona.

Putinova vojna doktrina provociranja

Jens Stoltenbeg, generalni tajnik NATO pakta i bivši norveški premijer, tvrdi kako ta organizacija ne traži konfrotaciju s Rusjiom, da je hladni rat prošlost i da svi žele da ostane povijest. Međutim, priznaje, da sada NATO ima posve novu situaciju u kakvoj nikada nije bio. Vojni zapovjednici NATO-a zalažu se da glavni cilj te organizacije mora biti odvraćanje Moskve od ideje da tisućama tenkova preplavi Istočnu Europu.

Pri tomu je dio njih uvjeren kako se predsjednik Vladimir Putin preračunao: njegova vojna doktrina stalnog izazivanja provokacija i potkopavanja autoriteta i jedinstva NATO-a može mu se, upozoravaju, ubrzo obiti o glavu jer Bruxelles i Washington to neće moći dugo tolerirati. Što većina njih, dakako, priželjkuje.