No, smrt Milana Bandića redefinira, prvo, stratešku poziciju Hrvatske demokratske zajednice. Naime, neovisno od toga što se javno bezbroj put svađala s Bandićem, Hrvatska demokratska zajednica koristila je njegove usluge i u Saboru i u gradskoj skupštini.
Milan Bandić bio je višegodišnji tihi partner HDZ-a; njegovi su zastupnici u prethodnom sazivu Sabora igrali ključnu ulogu u osiguranju parlamentarne većine. Kako je Bandićeva stranka na prošlim parlamentarnim izborima doživjela potpuni debakl pa nije više mogla pomoći HDZ-u u Saboru, činilo se da će HDZ raskinuti sve veze s Bandićem u Zagrebačkoj skupštini, što se, međutim, nije dogodilo.
Plenković se odlučio na novu rundu koalicije
Očigledno je da je vodstvo HDZ-a procijenilo kako Bandićeva stranka ima solidne šanse na lokalnim izborima. Budući da HDZ već dulje od dvadeset godina ne može pobijediti u Zagrebu, čini se da se Andrej Plenković odlučio na još jednu rundu tihe koalicije s Milanom Bandićem, kako bi osigurao utjecaj HDZ-a na odluke zagrebačkih vlasti.
Sad je ta koalicija nemoguća, naprosto zato što Bandićeva stranka više faktički ne postoji. Naime, stranka Rada i solidarnosti BM365 izmišljena je kako bi gospodin Bandić pokušao institucionalizirati i proširiti svoju političku moć.
Ona nikad nije bila prava politička stranka, nego isključivo platforma za realizaciju Bandićevih osobnih interesa na gradskoj i državnoj razini.
Budući da je njen utemeljitelj umro, ta stranka, koja nema ni jednog istaknutijeg političara, sada se može mirno raspustiti. Na zagrebačkim će izborima možda osvojiti pokoje mjesto, u kvartovima osobito vezanim uz Bandića, ali ona je od noćas definitivno prestala postojati kao bilo kakav relevantni politički čimbenik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što znači da HDZ u gradskoj Skupštini ostaje bez ijednog značajnijeg koalicijskog partnera, s kojim bi mogao utjecati na odluke gradskih vlasti. Bandićevom smrću HDZ de facto prelazi u prilično izoliranu gradsku opoziciju, što je za vladajuću stranku dosta neugodan položaj.
Promjena odnosa između SDP-a i Možemo
HDZ bi se mogao izvući iz tog položaja jedino pobjedom na zagrebačkim izborima, no zbog katastrofalnog stanja obnove Zagreba poslije potresa, kao iz zbog niskog javnog profila i komunikacijske nespretnosti HDZ-ova gradonačelničkog kandidata, takva se opcija čini prilično nevjerojatnom.
Osim što dovodi HDZ-u u oporbu u Zagrebu, Bandićeva smrt bitno mijenja odnose između Možemo i SDP-a. SDP i Možemo očito su formirali neformalnu predizbornu koaliciju; i Tomislav Tomašević i Joško Klisović ne samo da ne polemiziraju ni o čemu osjetljivom i konfliktnom, , nego su javno rekli da će podržati jedan drugoga, ako jedan uđe, a drugi ne uđe u drugi krug izbora za gradonačelnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sada, međutim, SDP i Možemo postaju ozbiljni suparnici, jer je vrlo moguće da će u drugi krug izbora ući baš Tomašević i Klisović. A suparništvo na gradskim izborima može, naravno, omesti i državnu suradnju Možemo i SDP-a, koja bi liberalnoj ljevici trebala omogućiti pobjedu na narednim parlamentarnim izborima.
Izgubljen cilj: da se Bandića makne pod svaku cijenu
Odlazak Milana Bandića promijenio je strateške odnose snaga u hrvatskoj politici, i zapravo dovodi do repozicioniranja glavnih aktera hrvatske političke scene. S jedne strane, HDZ je izgubio saveznika bez ideologije; Plenkoviću je, naravno konvenirao neideološki saveznik.
U novoj će se situaciji HDZ ponovo morati okrenuti potencijalnim desnim partnerima, pri čemu ne može biti osobito uvjerljiv, jer potencijalne desne partnere smeta glavni HDZ-ov partner na državnoj razini, Pupovčev SDSS.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Liberalna je ljevica, pak, Bandićevim odlaskom izgubila jednu od svojih najvažnijih poveznica: cilj da se Bandića pod svaku cijenu makne s vlasti u Zagrebu.
Zašto je odlazak Milana Bandića katastrofalna vijest za HDZ
Bandićeva smrt izazvat će značajne strateške promjene u odnosima snaga na hrvatskoj političkoj sceni
Budući da HDZ već dulje od dvadeset godina ne može pobijediti u Zagrebu, čini se da se Andrej Plenković odlučio na još jednu rundu tihe koalicije s Milanom Bandićem, kako bi osigurao utjecaj HDZ-a na odluke zagrebačkih vlasti
Smrt Milana Bandića imat će bitno dalekosežnije političke posljedice od onih očiglednih; Milan Bandić ionako je bio gradonačelnik na odlasku. Bandić bi gotovo sigurno izgubio predstojeće izbore.
No, smrt Milana Bandića redefinira, prvo, stratešku poziciju Hrvatske demokratske zajednice. Naime, neovisno od toga što se javno bezbroj put svađala s Bandićem, Hrvatska demokratska zajednica koristila je njegove usluge i u Saboru i u gradskoj skupštini.
Milan Bandić bio je višegodišnji tihi partner HDZ-a; njegovi su zastupnici u prethodnom sazivu Sabora igrali ključnu ulogu u osiguranju parlamentarne većine. Kako je Bandićeva stranka na prošlim parlamentarnim izborima doživjela potpuni debakl pa nije više mogla pomoći HDZ-u u Saboru, činilo se da će HDZ raskinuti sve veze s Bandićem u Zagrebačkoj skupštini, što se, međutim, nije dogodilo.
Plenković se odlučio na novu rundu koalicije
Očigledno je da je vodstvo HDZ-a procijenilo kako Bandićeva stranka ima solidne šanse na lokalnim izborima. Budući da HDZ već dulje od dvadeset godina ne može pobijediti u Zagrebu, čini se da se Andrej Plenković odlučio na još jednu rundu tihe koalicije s Milanom Bandićem, kako bi osigurao utjecaj HDZ-a na odluke zagrebačkih vlasti.
Sad je ta koalicija nemoguća, naprosto zato što Bandićeva stranka više faktički ne postoji. Naime, stranka Rada i solidarnosti BM365 izmišljena je kako bi gospodin Bandić pokušao institucionalizirati i proširiti svoju političku moć.
Ona nikad nije bila prava politička stranka, nego isključivo platforma za realizaciju Bandićevih osobnih interesa na gradskoj i državnoj razini.
Budući da je njen utemeljitelj umro, ta stranka, koja nema ni jednog istaknutijeg političara, sada se može mirno raspustiti. Na zagrebačkim će izborima možda osvojiti pokoje mjesto, u kvartovima osobito vezanim uz Bandića, ali ona je od noćas definitivno prestala postojati kao bilo kakav relevantni politički čimbenik.
Što znači da HDZ u gradskoj Skupštini ostaje bez ijednog značajnijeg koalicijskog partnera, s kojim bi mogao utjecati na odluke gradskih vlasti. Bandićevom smrću HDZ de facto prelazi u prilično izoliranu gradsku opoziciju, što je za vladajuću stranku dosta neugodan položaj.
Promjena odnosa između SDP-a i Možemo
HDZ bi se mogao izvući iz tog položaja jedino pobjedom na zagrebačkim izborima, no zbog katastrofalnog stanja obnove Zagreba poslije potresa, kao iz zbog niskog javnog profila i komunikacijske nespretnosti HDZ-ova gradonačelničkog kandidata, takva se opcija čini prilično nevjerojatnom.
Osim što dovodi HDZ-u u oporbu u Zagrebu, Bandićeva smrt bitno mijenja odnose između Možemo i SDP-a. SDP i Možemo očito su formirali neformalnu predizbornu koaliciju; i Tomislav Tomašević i Joško Klisović ne samo da ne polemiziraju ni o čemu osjetljivom i konfliktnom, , nego su javno rekli da će podržati jedan drugoga, ako jedan uđe, a drugi ne uđe u drugi krug izbora za gradonačelnika.
Sada, međutim, SDP i Možemo postaju ozbiljni suparnici, jer je vrlo moguće da će u drugi krug izbora ući baš Tomašević i Klisović. A suparništvo na gradskim izborima može, naravno, omesti i državnu suradnju Možemo i SDP-a, koja bi liberalnoj ljevici trebala omogućiti pobjedu na narednim parlamentarnim izborima.
Izgubljen cilj: da se Bandića makne pod svaku cijenu
Odlazak Milana Bandića promijenio je strateške odnose snaga u hrvatskoj politici, i zapravo dovodi do repozicioniranja glavnih aktera hrvatske političke scene. S jedne strane, HDZ je izgubio saveznika bez ideologije; Plenkoviću je, naravno konvenirao neideološki saveznik.
U novoj će se situaciji HDZ ponovo morati okrenuti potencijalnim desnim partnerima, pri čemu ne može biti osobito uvjerljiv, jer potencijalne desne partnere smeta glavni HDZ-ov partner na državnoj razini, Pupovčev SDSS.
Liberalna je ljevica, pak, Bandićevim odlaskom izgubila jednu od svojih najvažnijih poveznica: cilj da se Bandića pod svaku cijenu makne s vlasti u Zagrebu.