Zašto je papa Franjo oko pitanja Ukrajine bliži Rusiji nego SAD-u?
Kritizira zapadno naoružavanje Ukrajine, aludira da je NATO kriv za invaziju, ne osuđuje ruskog predsjednika...
John Allen, osnivač i urednik Cruxa, online novina specijaliziranih za vijesti iz Katoličke crkve, objavio je ovih dana tekst pod naslovom Zašto papa Franjo nije uz Zapad po pitanju Ukrajine te podnaslovom “Njegov neobičan stav o ratu pokazuje koliko brzo se njegova Crkva mijenja”. Allen je ustvrdio da je “papa Franjo zauzeo stav o ratu u Ukrajini koji ga više povezuje s Pekingom, New Delhijem i Brasílijom nego s Washingtonom, Londonom ili Bruxellesom”.
Premda je za mnoge u SAD-u i Europi takvo stajalište pape Franje veliko iznenađenje i, dakako, neprihvatljivo, Allen upozorava da takvi potezi pape Franje nisu proizvoljni ni neracionalni. “To je promišljen odgovor na promjene Katoličke crkve te najava kako će se ona i dalje mijenjati u 21. stoljeću. Više katolika nego ikad prije živi izvan Zapada i ne gledaju na rat u Ukrajini istim očima kao Europa i SAD. Shvaćeno u ovom svjetlu, Franjin stav najavljuje budućnost Crkve kao geopolitičke sile, koja će biti znatno manje podložna Zapadu“, zaključuje Allen.
Papa nikad nije osudio Putina
Dok je za Zapad apsolutno neprihvatljivo da Rusija, predvođena ratnim zločincem, pokušava okupirati i uništiti Ukrajinu, srednjoeuropsku državu, kako bi obnovila ruski imperij, dotle se veliki broj katolika u Africi, Aziji i Južnoj Americi sve više udaljava od političke strategije i ideja Zapada. Da analizu Johna Allena valja uzeti vrlo ozbiljno govori i to što ga se drži najupućenijim analitičarem Vatikana na engleskom jeziku i jednim od najutjecajnijih kolumnista koji svoje tekstove objavljuje The Boston Globeu, The New York Timesu, na CNN-u… Objavio je također i 11 knjiga na temu Vatikana i papa.
Zapadni lideri, piše John Allen, imaju mnogo razloga za nezadovoljstvo Franjinim odgovorom na rat. “Osim što kritizira zapadne napore za naoružavanje Ukrajine, on je nagovijestio da je NATO kriv za invaziju, često citirajući neimenovanog diplomata koji je optužio NATO da ‘laje pred ruskim vratima’. Iako je Franjo osudio ratne zločine Rusije i izrazio suosjećanje s patnjama Ukrajinaca, nije osudio ruskog predsjednika Vladimira Putina. Naprotiv, Franjo ga je hvalio kao čovjeka kulture i čak sugerirao da ruski predsjednik djeluje na temelju legitimnih sigurnosnih interesa”, piše.
Papa Franjo jasno je kazao da je njegova strategija postizanja mira u Ukrajini zaustaviti naoružavanje Ukrajine od strane Zapada te postići dogovor o trenutačnom prekidu vatre. On je u zrakoplovu kojim se vraćao iz Mađarske u Rim kazao: „Voljan sam, spreman sam učiniti sve što se mora učiniti. Također, sada je u tijeku misija, ali još nije javna, da vidimo. … Kad bude javno, govorit ću o tome”, zaključio je papa.
Pape i njihovi diplomatski uspjesi
Papa Franjo se očito nada da će njemu poći za rukom ono što nije uspjelo brojnim političkim posrednicima i diplomatima. Takva inicijativa, međutim, nije iznimka u povijesti Vatikana. Štoviše, pape su nerijetko odigrale presudnu ulogu u sklapanju mira tijekom povijesti.
U petom stoljeću papa Leon Veliki uvjerio je Atilu, vladara Huna, da poštedi Rim od pustošenja. U 13. stoljeću, papa Bonifacije VIII okončao je 100-godišnji rat. U 15. stoljeću papa Martin V posredovao je između Francuske i Engleske i vratio mir u Europu. U 19. stoljeću papa Leon XIII izbjegao je sukob između Njemačke i Španjolske oko Karolinskih otoka. U 20. stoljeću, papa Ivan Pavao II spriječio je rat između Argentine i Čilea oko otočja Beagle.
Tijekom srednjeg vijeka čak je postojao koncept poznat kao “Božji mir”, “Pax Dei”, kad su pape koristile crkvene sankcije kako bi obuzdavali i zaustavljali ratove. Međutim, jedan ukrajinski dužnosnik demantirao je papu te je izjavio da predsjednik Volodimir Zelenski nije pristao ni na kakve pregovore, a ako se oni odvijaju, to se radi bez ukrajinskog “znanja ili našeg blagoslova”.
Do mira uz pomoć Pravoslavne crkve
Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina, također je rekao da Moskva ne zna ništa o papinoj mirovnoj misiji. Za razliku od njih, vatikanski državni tajnik kardinal Pietro Parolin potvrdio je da je mirovna misija u tijeku te je ustvrdio da je iznenađen opovrgavanjem Rusije i Ukrajine.
Dosadašnji predsjednik Papinske akademije društvenih znanosti Stefano Zamagni potvrdio je također novinarima da Papa radi na tome oko osam mjeseci, a sljedećih nekoliko tjedana pokazat će se kakvi će biti rezultati. Po njemu, u pregovore o miru moraju biti uključeni SAD i Kina.
Samo tri dana nakon što je Franjo najavio ulogu Vatikana kao posrednika, mitropolit volokolamski Antun, drugi dužnosnik Ruske pravoslavne crkve, sastao se u Vatikanu s nadbiskupom Claudiom Gugerottijem, voditeljem Dikasterija za istočne crkve. Možda su upravo razgovori između Katoličke i Pravoslavne crkve put koji je odabrao papa Franjo kako bi dogovorio prekid neprijateljstava.
Saveznika traži čak i u Orbánu
Takva politika pape Franje, tvrdi Allen, predstavlja dramatičan prekid s tradicionalnom filozofijom Vatikana koja je kroz povijest uvijek bila na strani velikih sila. Po njemu, papa Franjo priklonio se novoj, prvoj multipolarnoj geopolitičkoj strategiji Vatikana.
„Umjesto da se drži zapadnog konsenzusa, Franjo je u potrazi za netradicionalnim saveznicima u nastojanju da pronađe rješenje u Ukrajini, došao čak i do mađarskog autoritarnog premijera Viktora Orbána, kako bi djelomično izbjegao antagoniziranje Rusije.“
Allen kao jedan od razloga za geopolitičko preusmjeravanje Vatikana pod Franjom vidi u njegovom osobnom odnosu spram SAD-a. “Kao prvi papa iz Latinske Amerike, Franjo je stupio na dužnost osjećajući istu ambivalentnost prema SAD-u i ostalim zapadnim silama kao i mnogi latinoamerički lideri, s obzirom na povijest američkog miješanja u regiju”, piše Allen.
Veliki rast katolika van Europe
No, po Allenu, demografija je glavni razlog promjene strategije. Početkom 20. stoljeća u svijetu je bilo oko 267 milijuna katolika, od kojih je više od 200 milijuna bilo u Europi i Sjevernoj Americi. Na kraju stoljeća broj katolika u svijetu narastao je na gotovo 1,1 milijardu, od kojih su samo 350 milijuna bili Europljani i Sjevernoamerikanci. “Golema većina, 720 milijuna, živjela je u Latinskoj Americi, Africi i Aziji.
Više od 400 milijuna živjelo je samo u Latinskoj Americi. Do 2025. godine samo će jedan od pet katolika biti ne-hispanski bijelac”, kaže. To je najbrža i najveća demografska transformacija rimokatoličanstva u svojoj 2000-godišnjoj povijesti, zaključuje Allen te upozorava da papa Franjo ruši političke podjele na lijevo i desno te na Istok nasuprot Zapadu. Sada se uspostavlja nova podjelu na Sjever nasuprot Juga.
“Na globalnom Jugu sukob u Ukrajini uglavnom se doživljava kao europski posao, bez očiglednog junaka ili zlikovca. Papin poziv za zaustavljanje transfera oružja, prekid borbi i pregovore koje bi sve strane mogle podržati podudara se s većinskim mišljenjem među katolicima koji ne žive u članicama NATO-a”, zaključuje Allen.