Zašto je nova inicijativa za neradnu nedjelju potpuno besmislena
Uloga države je da osigura plaćene prekovremene, a ne da zatvara dućane
U svom trajnom naporu da zadrži potporu Katoličke Crkve, vlada Andreja Plenkovića dopustila je da se špekulira o zabrani rada nedjeljom. Kako znamo iz nedavne prošlosti, takvom se crkvenom pritisku nisu uklanjale samo desne, nego i lijevoliberalne Vlade.
Dapače, rad nedjeljom u Hrvatskoj zabranila je baš saborska većina pokojnog Ivice Račana, jer je HSS, kao ondašnji član lijevo liberalne koalicije, smatrao da će tako oslabiti crkvene kritike protiv Račanove Vlade (što se, naravno, pokazalo sasvim pogrešnim).
No, osim što je svaki pokušaj zabrane rada nedjeljom ideološki iritantan, jer nas zaista vraća u komunizam (mlađi čitatelji možda ne znaju da su trgovine morale biti zatvorene nedjeljom sve do 1990. godine), i jer ne omogućuje elementarno pravo rada svakome tko želi raditi, kad god želi raditi, u današnjim je okolnostima inicijativa za zabranu rada nedjeljom ekonomski potpuno besmislena i tehnički neizvediva.
Tko će sirotim gostima objasniti da ne mogu u dućan
Turizam je, kako se svi slažemo i kako brojke dokazuju, uvjerljivo najvažniji segment hrvatske ekonomije. Turistička sezona u Hrvatskoj traje od Uskrsa pa do kraja listopada, da bi se ponovo obnovila u prosincu, zbog Adventa.
Riječ je, znači, o sedam ili osam mjeseci aktivnog, masovnog, efikasnog turizma, koji posredno ili neposredno hrani veći dio Hrvatske: novac od turizma dobivaju i iznajmljivači u Splitu, i restorateri na Kornatima, i konobari u Šibeniku, kao i OPG-ovi u Baranji, i vinarije u Zagorju, koji svoju robu prodaju jadranskim i zagrebačkim hotelima.
Nadalje, turizam više nije vezan samo uz obalu. Grad Zagreb jedno je od najvibrantnijih hrvatskih turistčkih središta, s dvoznamenkastom godišnjom stopom rasta. A turizam, naprosto, ne podnosi neradne dane. Hoće li Andrej Plenković, Josip Bozanić i Gari Capelli svake nedjelje obilaziti hrvatske turističke centre i objašnjavati sirotim gostima da ne mogu ništa kupiti, jer su Vlada i Crkva tako odlučile.
Zašto se uopće raspravlja o tom nepotrebnom pitanju
Zabrana rada nedjeljom najpogubnija je moguća akcija potiv turizma, najprofitabilnijeg hrvatskog gospodarskog sektora. Budući da turizam, dakle, obuhvaća cijelu obalu i grad Zagreb, gdje bi se uopće mogla provoditi eventualna odluka o zabrani rada nedjeljom?
Jedino u Slavoniji, gdje ionako jedva što radi, pa, valjda, treba ubiti i to malo gospodarskih aktivnosti, koje se realiziraju kroz trgovinu. Plenkovićeva je vlada jedna u nizu tipično loših HDZ-ovih vlada, ali njeni ministri nisu bedasti: oni vrlo dobro znaju da je u turističkoj zemlji nemoguće zabraniti rad nedjeljom.
Zašto se onda uopće raspravlja o tom nepotrebnom pitanju? Zbog dvosmjerne demagogije. S jedne strane, Vlada je itekako svjesna da je u desnim i ultradesnim medijima proglašavaju ljevičarskom, projugoslavenskom i opasnijom od Milanovićeve pa stoga želi, ponovimo, osigurati potporu Crkve, koja je netom pokrenula novu inicijativu za neradnu nedjelju.
Te vrijedne ljude za blagajnama naprosto treba platiti
S druge strane, Vlada se želi proglasiti zaštitnicom malih ljudi, pa i onih koji cijelu nedjelju provode za blagajnama supermarketa, u čemu je pronašla potporu Krešmira Severa, jednog od onih sindikalista čijim je potezima Ivo Sanader upravljao mobitelom.
Posve je nesporno da vrijedne ljude, koji rade za blagajnama i u skladištima velikih dućana, koji su i nedjeljom otvoreni do deset navečer, treba zaštititi. Ali, njih se može zaštiti jedino inzistiranjem države da svi oni koji rade nedjeljom dobivaju novac za prekovremeni posao. Uloga je države da osigura poštene i redovite isplate za rad vikendom.
Osobito značajno pitanje za konzervativnu revoluciju
Uloga države nije da sprječava mogućnost rada vikendom i blagdanima, a još manje da zatvara dućane u zemlji koja živi od turizma. Gospodin Plenković, koji sada uživa značajnu potporu hrvatskog biračkog tijela, i u ovom se slučaju pokazuje kao igrač sitnih poteza, štetnih kompromisa i nejasne vizije.
Ozbiljan bi premijer, na prvi glas o incijativi za zabranu rada nedjeljom, naprosto rekao: “Ljudi, nama dolaze milijuni turista. Mi već zbog njih ne možemo ne raditi nedjeljom”. Andrej Plenković, kao i većina bivših komunista u HDZ-u (ovdje mislimo na Plenkovićev famozni, kardeljevsko-marksovski maturalni rad), previše se boji Crkve i radikalne desnice, da bi si dopustio tako jednoznačnu izjavu o pitanju koje Katolička Crkva smatra osobito značajnim za dovršetak konzervativne revolucije u Hrvatskoj.