Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je priču o kradljivcu željeza, i lojalnom HDZ-ovom šefu koji ga štiti, opasno svoditi na nešto što se ne tiče Plenkovića

I savjetnik Turković i ravnatelj Bebić dugogodišnji su HDZ-ovci u županiji u kojoj je ta stranka na vlasti

Ovo je tako tipično poglavlje društvene kronike današnje Hrvatske, posložene pedantno, kao Rubikova kocka, od administracije, do škole, bolnice i kazališta. Pa 400.000 ljudi nije iz čista mira otišlo u zemlje gdje funkcioneri ne smiju krasti. Ni u radnom vremenu, ni u dokolici.

Valjda najluđi slučaj koji se ikad dogodio ne izlazi mi iz glave već desetak dana pa je to signal da mu se treba vratiti. Tipa po imenu Stjepan Turković policija je uhvatila kako sa sinom krade šipke željezne armature s gradilišta obilaznice kod Turnja.

Turković je zaposlen kao savjetnik ravnatelja Županijske uprave za ceste Karlovačke županije na punoj proračunskoj plaći, ali to što ga je policija zatekla u kriminalu nije ga koštalo funkcije i neće. Njegov šef, ravnatelj Županijske uprave za ceste Darko Bebić, izjavio je isti dan kako Turković neće dobiti otkaz jer se krađa koju je presrela policija odvila – ”izvan radnog vremena”.

Mnogi će se toga sjetiti jer se takve bizarnosti lako pamte. Zato sam sinoć, umjesto da gledam film, išla tražiti što je moglo nagnati ravnatelja jedne državne tvrtke u županijskom vlasništvu da javnosti pošalje neshvatljivu poruku kako je sve u redu ako se lopovlukom baviš poslije radnog vremena. I kako to da su se tamošnje vlasti s time automatski pomirile.

‘I savjetnik Turković i ravnatelj Bebić dugogodišnji su HDZ-ovci’

Čvorovi ove kriminalne burleske – kojom uhljebi vrijeđaju inteligenciju i dostojanstvo građana od čijeg novca žive – daju se raspetljati uz pomoć tekstova kolega iz lokalnih medija objavljivanih proteklih godina. Priča je, dakle, ovakva.

I savjetnik Turković i ravnatelj Bebić dugogodišnji su HDZ-ovci u županiji u kojoj je ta stranka na vlasti i po političkoj su im liniji otvorena sva vrata za razne javne položaje, funkcije i pripadajuće naknade. Turković je tako prošao put od stranačkih lista do vijećnika HDZ-a, člana raznih upravnih i nadzornih tijela, do direktorskog mjesta u javnom gradskom karlovačkom poduzeću Zelenilo, pa onda i do ravnatelja u Županijskoj upravi za ceste gdje nastavlja karijeru od 2017. godine.

U jesen prošle godine, kad je Turkoviću istjecao mandat, pročulo se da HDZ dovodi drugog čovjeka i da će on biti jedini kandidat koga će ”predložiti” dakako opet stranačko Upravno vijeće Županijske uprave za ceste, na čijem je čelu bio upravo budući ravnatelj. Bio je to Darko Bebić.

‘Pod iskustvo mu priznali tajnički staž u HDZ-u’

Uz njegovo imenovanje razvio se mali skandal jer su oponenti ukazivali da Bebić nema uvjete za ovo ravnateljsko radno mjesto budući da se od 1995. godine, do kada je bio policajac, bavio ”privatnim poduzetništvom”. Konkretno, vodio je kafić s hladnim i toplim napicima i pecivom u sklopu Opće bolnice Karlovac, a da to dobije vjerojatno mu je pomoglo što se od 2011. godine posvećivao i političkom radu kao tajnik županijskog HDZ-a.

Upravljačkog iskustva, dakle, nije imao, ali su se stranački kolege dosjetili kako će to prevazići pa mu je – na ime potrebnog iskustva za tvrtku koja gradi i održava 855 kilometara županijskih cesta – priznat tajnički staž u HDZ-u.

Turković, koji je za vrijeme direktorovanja u Zelenilu, u drugom gradskom poduzeću zaposlio i suprugu Gordanu, na neobičan se način spremao za predaju dužnosti Darku Bebiću. Na samom isteku ravnateljskog mandata u Županijskoj upravi za ceste, raspisao je natječaj za savjetnika ravnatelja, na koji se sam javio, a tračnice je podmazao predizbornom donacijom HDZ-u u iznosu od 1600 kuna.

‘Bebić štiti Turkovića kao starog stranačkog druga’

Dakako, na rečeno mjesto i opet visoku plaću lani je doista postavljen Stjepan Turković, tako da je ostao u poduzeću gdje je do tada bio ravnatelj, ali sada kao savjetnik novog ravnatelja Darka Bebića. Pa se mi pitamo zašto Bebić štiti osobu koja je uhvaćena u krađi javnog dobra, osobu koja je u kvar povela i vlastitog sina i protiv koje policija, kako je rečeno, piše kaznenu prijavu. I to još čini s maloumnim i po građane uvredljivim objašnjenjem da se sporni događaj zbio ”izvan radnog vremena”.

Štiti ga kao starog stranačkog druga jer to je jedina lojalnost koja se razvija kod ovakvih kadrova. I ne, ovaj je slučaj opasno svoditi na nešto pojedinačno, ne-poopćivo i nešto što se ne tiče Andreja Plenkovića jer je tako beznačajno i lokalno. Naprotiv, ovo je tako tipično poglavlje društvene kronike današnje Hrvatske, posložene pedantno, kao Rubikova kocka, od administracije, do škole, bolnice i kazališta. Pa 400.000 ljudi nije iz čista mira otišlo u zemlje gdje funkcioneri ne smiju krasti. Ni u radnom vremenu, ni u dokolici.