Iako se nakon premoćne pobjede na izborima, neovisno o faktički tankoj većini, činilo da je Andrej Plenković uspio uspostaviti neupitnu vlast, kako u zemlji, tako i u HDZ-u i da će glatko osvojiti i sljedeće parlamentarne izbore, stvari su se vrlo brzo počele mijenjati. U prvom redu zbog očitog kolapsa bitke protiv pandemije, a potom i zbog čudnog načina na koji se HDZ sprema za skorašnje lokalne izbore u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu.
Naime, koliko god da je već sada sasvim izvjesno da će vladajuća stranka osvojiti najveći broj županija i općina, što uvijek može poslužiti da se fingira kako je, bez obzira na ishod u velikim sredinama, postignut odličan rezultat, jasno je da bi s porazom u dva najveća grada to puno teže išlo.
Zagreb je manji problem od Splita
No, dok su u Zagrebu i dalje, unatoč tome što je novo vodstvo stranke na čelu s Mislavom Hermanom, izabrano i što je on sam izrazio spremnost da bude kandidat za gradonačelnika stvari prilično nejasne, u Splitu su naizgled jasne, ali to za krajnji ishod ne znači ništa.
Pojednostavljeno govoreći, to što se HDZ pola godine uoči izbora još uvijek nije zapravo odlučio što sa Zagrebom, odnosno hoće li još jednom potajno paktirati s Bandićem ili s nekim jakim kandidatom ozbiljno ući u utrku za gradonačelnika, zapravo predstavlja manji problem od Splita u kojemu je stranka donijela odluku i već ima ozbiljnog kandidata za gradonačelnika. Dva su razloga zbog kojih je to manji problem.
Prvi je u tome što je HDZ gotovo zaboravio kako izgleda pobjeda u Zagrebu i što je zbog strukture biračkog tijela glavnog grada teško očekivati pobjedu u tom gradu, pa samim tim kad i ako ona izostane, to neće biti shvaćeno tragično. Drugi je onaj maloprije spomenuti, da postoji mogućnost kako se zapravo i ne ide na pobjedu. No, sa Splitom je sasvim druga stvar.
Gubitak Splita bio bi ozbiljan udarac HDZ-u
Ponajprije zato što je riječ o simbolički bitnom gradu, u kojem je ostvarena jedna od najvećih pobjeda na prošlim izborima i u kojem je HDZ također tradicionalno loše prolazio na lokalnim izborima, i to unatoč činjenici da je struktura biračkog tijela puno desnija nego u Zagrebu. Eventualni poraz u Splitu, na koji god način da se desi, bilo povratkom Keruma, čak i kad bi vladajuća stranka na koncu ušla u koaliciju s njim, bilo pobjedom nekog od lijevo-liberalnih kandidata koji se još uopće ne naziru, predstavljao bi ozbiljan udarac i premijeru i vladajućoj stranci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štoviše, poraz u Splitu, pored izvjesnog poraza u Zagrebu, mogao bi se jedino pokrpati eventualnom pobjedom u Rijeci, za što izgledi postoje, iako su mali. Kako je, međutim, stranka ušla u splitske izbore? Tako što je jasno odbacila aktualnog gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu, ali i dosadašnje vodstvo HDZ-a u gradu na čelu s Petrom Škorićem i izabrala slabo poznatog Vicu Mihanovića da bude i novi predsjednik gradske organizacije i vjerojatni kandidat za gradonačelnika.
Dojam da su htjeli drugog čovjeka
Iako njegova kandidatura nije još službena, ako je suditi po odlukama koje u posljednje vrijeme donosi, poput micanja rampe za gradske bicikle da ne bi smetao Torcidinom muralu u njegovom kotaru Mejaši, izgledno je da se već nalazi u kampanji. Navodim slabo poznatog, jer to što je Mihanović predsjednik jednog gradskog kotara i čelnik Lučke uprave, ne čini ga automatski šire poznatim i afirmiranim u Splitu, čega su sigurno svjesni i u samom HDZ-u.
Iz HDZ-a se naravno mogu vaditi na to da je Andro Krstulović Opara čovjek koji se ozbiljno razbolio na početku mandata, ali njegova radna energija se s vremenom povećavala i sasvim sigurno nije ostavljao dojam da je nespreman ući u još jednu utrku i odraditi eventualni novi mandat, niti je javno izrazio tu želju ili zamolio stranku da ga ne kandidira. Stoga je ostao opći, čini se opravdan dojam da jednostavno nisu bili zadovoljni s njim i htjeli su drugog čovjeka na čelu Splita.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kampanja na kritici vlastite vlasti
Ako je pak tome tako, a dobar dio splitske javnosti vjeruje da jest, vrlo je teško ući u kampanju koja bi trebala biti kampanja kontinuiteta vlasti i politike na način da biraš posve novog kandidata i novo vodstvo gradske organizacije. S druge strane, još je besmislenije graditi kampanju na kritici vlastite vlasti u protekle četiri godine, što se sasvim sigurno neće dogoditi.
Drugim riječima, odlukom da se ne odluči podržati Krstulovića Oparu za još jedan mandat, HDZ se doveo u situaciju da će mu biti nemoguće odraditi ozbiljnu kampanju u sadržajnom smislu. Ona logistička je, naravno neupitna, ali bi lako mogla biti nedovoljna. Stvar je dodatno zakomplicirao Petar Škorić, koji se nakon smjene, koja nije bila formalna, ali time ništa manje stvarna jednostavno povukao iz gradskog vijeća.
Sve manje izgledna pobjeda
Ukoliko je možda netko i mogao imati dojam da je to napravljeno u dogovoru s novim vodstvom stranke da bi se dala prilika Mihanoviću da se kroz ovih par mjeseci do izbora upozna s radom vijeća i funkcioniranjem grada, nakon jednoglasne odluke Gradskog odbora da umjesto Škorića u vijeće uđe Krešimir Čaljkušić, a ne Mihanović, jasno je kako je to bila samostalna Škorićeva odluka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neovisno o njegovim motivima za nju, ostaje činjenica da je doveo Mihanovića na brisani prostor, što je ovaj riješio tako da je odbio komentirati razloge zbog kojih se nije odlučio ući u vijeće. Svima je, naravno, jasno da nije želio da ga se na bilo koji način poveže s aktualnom koalicijom HDZ-a i Keruma ili s Androm Krstulovićem Oparom, ali to nas iznova vraća na temeljni problem.
Kako osvojiti vlast u Splitu, s relativno nepoznatim ključnim čovjekom i uz distanciranje od vlastitog gradonačelnika i vlasti koju je HDZ vodio? Po svemu sudeći, ta pobjeda je sve manje izgledna, bez obzira na to što ne treba podcijeniti infrastrukturu i mašineriju HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ bi, vrlo je izgledno, mogao izgubiti Split
Kako HDZ može osvojiti vlast u Splitu, s relativno nepoznatim ključnim čovjekom i uz distanciranje od vlastitog gradonačelnika?
Iako se nakon premoćne pobjede na izborima, neovisno o faktički tankoj većini, činilo da je Andrej Plenković uspio uspostaviti neupitnu vlast, kako u zemlji, tako i u HDZ-u i da će glatko osvojiti i sljedeće parlamentarne izbore, stvari su se vrlo brzo počele mijenjati. U prvom redu zbog očitog kolapsa bitke protiv pandemije, a potom i zbog čudnog načina na koji se HDZ sprema za skorašnje lokalne izbore u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu.
Naime, koliko god da je već sada sasvim izvjesno da će vladajuća stranka osvojiti najveći broj županija i općina, što uvijek može poslužiti da se fingira kako je, bez obzira na ishod u velikim sredinama, postignut odličan rezultat, jasno je da bi s porazom u dva najveća grada to puno teže išlo.
Zagreb je manji problem od Splita
No, dok su u Zagrebu i dalje, unatoč tome što je novo vodstvo stranke na čelu s Mislavom Hermanom, izabrano i što je on sam izrazio spremnost da bude kandidat za gradonačelnika stvari prilično nejasne, u Splitu su naizgled jasne, ali to za krajnji ishod ne znači ništa.
Pojednostavljeno govoreći, to što se HDZ pola godine uoči izbora još uvijek nije zapravo odlučio što sa Zagrebom, odnosno hoće li još jednom potajno paktirati s Bandićem ili s nekim jakim kandidatom ozbiljno ući u utrku za gradonačelnika, zapravo predstavlja manji problem od Splita u kojemu je stranka donijela odluku i već ima ozbiljnog kandidata za gradonačelnika. Dva su razloga zbog kojih je to manji problem.
Prvi je u tome što je HDZ gotovo zaboravio kako izgleda pobjeda u Zagrebu i što je zbog strukture biračkog tijela glavnog grada teško očekivati pobjedu u tom gradu, pa samim tim kad i ako ona izostane, to neće biti shvaćeno tragično. Drugi je onaj maloprije spomenuti, da postoji mogućnost kako se zapravo i ne ide na pobjedu. No, sa Splitom je sasvim druga stvar.
Gubitak Splita bio bi ozbiljan udarac HDZ-u
Ponajprije zato što je riječ o simbolički bitnom gradu, u kojem je ostvarena jedna od najvećih pobjeda na prošlim izborima i u kojem je HDZ također tradicionalno loše prolazio na lokalnim izborima, i to unatoč činjenici da je struktura biračkog tijela puno desnija nego u Zagrebu. Eventualni poraz u Splitu, na koji god način da se desi, bilo povratkom Keruma, čak i kad bi vladajuća stranka na koncu ušla u koaliciju s njim, bilo pobjedom nekog od lijevo-liberalnih kandidata koji se još uopće ne naziru, predstavljao bi ozbiljan udarac i premijeru i vladajućoj stranci.
Štoviše, poraz u Splitu, pored izvjesnog poraza u Zagrebu, mogao bi se jedino pokrpati eventualnom pobjedom u Rijeci, za što izgledi postoje, iako su mali. Kako je, međutim, stranka ušla u splitske izbore? Tako što je jasno odbacila aktualnog gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu, ali i dosadašnje vodstvo HDZ-a u gradu na čelu s Petrom Škorićem i izabrala slabo poznatog Vicu Mihanovića da bude i novi predsjednik gradske organizacije i vjerojatni kandidat za gradonačelnika.
Dojam da su htjeli drugog čovjeka
Iako njegova kandidatura nije još službena, ako je suditi po odlukama koje u posljednje vrijeme donosi, poput micanja rampe za gradske bicikle da ne bi smetao Torcidinom muralu u njegovom kotaru Mejaši, izgledno je da se već nalazi u kampanji. Navodim slabo poznatog, jer to što je Mihanović predsjednik jednog gradskog kotara i čelnik Lučke uprave, ne čini ga automatski šire poznatim i afirmiranim u Splitu, čega su sigurno svjesni i u samom HDZ-u.
Iz HDZ-a se naravno mogu vaditi na to da je Andro Krstulović Opara čovjek koji se ozbiljno razbolio na početku mandata, ali njegova radna energija se s vremenom povećavala i sasvim sigurno nije ostavljao dojam da je nespreman ući u još jednu utrku i odraditi eventualni novi mandat, niti je javno izrazio tu želju ili zamolio stranku da ga ne kandidira. Stoga je ostao opći, čini se opravdan dojam da jednostavno nisu bili zadovoljni s njim i htjeli su drugog čovjeka na čelu Splita.
Kampanja na kritici vlastite vlasti
Ako je pak tome tako, a dobar dio splitske javnosti vjeruje da jest, vrlo je teško ući u kampanju koja bi trebala biti kampanja kontinuiteta vlasti i politike na način da biraš posve novog kandidata i novo vodstvo gradske organizacije. S druge strane, još je besmislenije graditi kampanju na kritici vlastite vlasti u protekle četiri godine, što se sasvim sigurno neće dogoditi.
Drugim riječima, odlukom da se ne odluči podržati Krstulovića Oparu za još jedan mandat, HDZ se doveo u situaciju da će mu biti nemoguće odraditi ozbiljnu kampanju u sadržajnom smislu. Ona logistička je, naravno neupitna, ali bi lako mogla biti nedovoljna. Stvar je dodatno zakomplicirao Petar Škorić, koji se nakon smjene, koja nije bila formalna, ali time ništa manje stvarna jednostavno povukao iz gradskog vijeća.
Sve manje izgledna pobjeda
Ukoliko je možda netko i mogao imati dojam da je to napravljeno u dogovoru s novim vodstvom stranke da bi se dala prilika Mihanoviću da se kroz ovih par mjeseci do izbora upozna s radom vijeća i funkcioniranjem grada, nakon jednoglasne odluke Gradskog odbora da umjesto Škorića u vijeće uđe Krešimir Čaljkušić, a ne Mihanović, jasno je kako je to bila samostalna Škorićeva odluka.
Neovisno o njegovim motivima za nju, ostaje činjenica da je doveo Mihanovića na brisani prostor, što je ovaj riješio tako da je odbio komentirati razloge zbog kojih se nije odlučio ući u vijeće. Svima je, naravno, jasno da nije želio da ga se na bilo koji način poveže s aktualnom koalicijom HDZ-a i Keruma ili s Androm Krstulovićem Oparom, ali to nas iznova vraća na temeljni problem.
Kako osvojiti vlast u Splitu, s relativno nepoznatim ključnim čovjekom i uz distanciranje od vlastitog gradonačelnika i vlasti koju je HDZ vodio? Po svemu sudeći, ta pobjeda je sve manje izgledna, bez obzira na to što ne treba podcijeniti infrastrukturu i mašineriju HDZ-a.