“Neki još nisu razumijeli koja je naša politika u borbi protiv korupcije. A politika je jasna – nema nedodirljivih, nema imena i prezimena, nema stranačke iskaznice koja bi ga zaštitila od tijela”, odrješit je bio premijer Andrej Plenković na današnjoj sjednici Vlade. A povjerovati u to kao da je izrazito teško, teže nego ikad u povijesti mračne močvare domaće korupcije koja se krenula nazirati praktički još u vrijeme rata.
Zašto čovjek koji ni po čemu nije ekstremist, koji ima ugled u međunarodnim krugovima i kojeg se ne vezuje imenom i prezimenom za niti jedan korupcijski skandal ima toliko muke u uvjeravanju dobrog dijela javnosti u svoju potpunu predanost neovisnosti sudstva i istražnih organa?
Lutanja premijera Plenkovića
Zašto se mogućnost da su istražni organi odradili priču o korupciji u kojoj su pala trojica uglednih političara krajnje profesionalno, doživljava s tolikom količinom nepokolebljive nevjerice, kakvu podcrtavaju paprom posute reakcije predsjednika Republike na cijelu priču?
O samim lutanjima Andreja Plenkovića rubom povjerenja javnosti kad je u pitanju nezavisnost istražnih tijela i nepokolebljivost u borbi protiv korupcije već smo pisali, pobogu, čovjeka je na vlasti držao zastupnik pod istragom (i kojem se i dalje sudi). O uzajamnoj koaliciji s Milanom Bandićem i sramoti sa žetončićima da se ne govori.
Sva dubina mračne priče
Mračna priča koja izranja sa svih mogućih rubova afere Janaf je, međutim, još gora. Od čudesnih druženja društveno političke elite u zatvorenom klubu u Kovačevićevom vlasništvu, koji je navodno uredno radio i u vrijeme korona izolacije, u kojem se nisu izdavali računi i pred kojim su, opet navodno, i ministri morali – ostavljati mobitele, pa sve do Kovačevićevog nenavodnog ulaganja u ogromnu grobnicu u mirogojskoj – Aleji velikana.
A kad je hrvatski tranzicijski mrak u pitanju, nekako se u priču uvijek uplete – Zdravko Mamić. Sportski djelatnik s trenutnom adresom u Hercegovini, očito je osjetio da je dodatni pad povjerenja u cijeli sustav odlično vrijeme da oplete po domaćem pravosuđu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stare teze o montiranom procesu
Pa tako (inače tek koju rečenicu nakon tvrdnje da je uspio u svemu bez davanja mita i povlačenja za rukav) ponavlja svoje teze o montiranom procesu radi kojeg je pobjegao u BiH, te tvrdi da je sadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi davao novac za usluge kao predsjedniku suda i činio mu protuusluge. “Suci i sudstvo u Hrvatskoj zahtijevaju reformu imuniteta sudaca, procesa odabira i kvalitetniji nadzor!”, pravednički zaziva međugorski bjegunac.
Koji je, kako se doznaje na suđenju Franji Vargi – iz još jedne u nizu afera u kojima su izvidi (oni koji su tajni i o kojima ministar i premijer ne smiju znati ništa) “pukli” prije nego što su to istražitelji planirali – od Dinamovog novca navodnom hakeru plaćao razne drangulije, od trake za trčanje, laptopa do jacuzzija.
Na suđenju na koje je, pazite – policija morala privesti svjedoka Darinka Mikulića i njegovu suprugu, jer nisu opravdali svoj raniji nedolazak. Gospodin Mikulić je – bivši načelnik Policijske uprave Osječko-baranjske županije!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Abeceda trodiobe vlasti
Kako očekivati povjerenje javnosti u pravosudni sustav i političku vlast kad se, nadalje, na žestoke kritike i izrečene sumnje Zorana Milanovića oko rada istražitelja u slučaju Janaf javlja predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i jedan od (kao i Milanović) povremenih posjetitelja čuvenog Kovačevićevog Kluba, Ivan Turudić.
Pa tvrdeći da predsjednik ne zna abecedu trodiobe vlasti, s vlastite pozicije predsjednika Suda napada – predsjednika države. I to mu nije prvi put – kad je Milanović bio premijer, 2014. godine, Turudić je za njega, totalno poštujući abecedu trodiobe vlasti, u razgovoru za Večernji list ustvrdio kako su mu izjave o tadašnjem šefu Vrhovnog suda “u boljševičkoj maniri”, te kako premijer “pluta bespućima svog neznanja i bahatosti”.
O HDZ-u, Karamarku, Mamiću
Napomenuo je tad, za svaki slučaj, i kako je HDZ stranka koja je dala odlučujući doprinos stvaranju hrvatske države, a špekulacije o tome da ima rezervirano mjesto ministra pravosuđa u potencijalnoj Vladi Tomislava Karamarka (“U četiri oka je vrlo ugodna osoba!”) nije htio komentirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I tu je bilo Zdravka Mamića, koji tad još nije imao pravosudnih problema. “Zdravko je dobar čovjek, puno bolji od većine onih koji ga blate, ali ima i mana, kao i svi. Naravno da ne dijelim neke stavove s njim, a to mu i kažem!” (…) Pa Mamić nije kriminalac. Rekao bih da je osebujni lik hrvatskoga nogometa”, kazivao je Turudić.
Tako je zborio Ivo Sanader
I kad se sva ta prašina slegne, kad svoj dio tapiserije dobije svaki osebujan čovjek, haker, svaki političar na ulazu u Klub, svaki tajni izvidi koji su se naglo morali prekidati, jasno da povjerenja javnosti u hladne profesionalce koji obavljaju svoj posao i politiku koja ne zna i ne miješa se – ne samo da nema, nego ni ne može biti.
A to, naravno, nije sve. “Ovo je nastavak svih akcija u borbi protiv korupcije. Odlučnost državnog vrha je tu. Sve institucije rade svoj posao, ja to pozdravljam, ali sam siguran da ovo što smo dosad vidjeli nije kraj”, rekao je oduševljeno premijer nakon jedne uspješne antikorupcijske akcije. U veljači 2008. godine. Premijer i predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je teško povjerovati da je istraga u slučaju Janaf odrađena sasvim profesionalno
Premijer ima problem uvjeriti dio javnosti u svoju potpunu predanost neovisnosti sudstva i istražnih organa
I kad se sva ta prašina slegne, jasno da povjerenja javnosti u hladne profesionalce koji obavljaju svoj posao i politiku koja ne zna i ne miješa se - ne samo da nema, nego ni ne može biti
“Neki još nisu razumijeli koja je naša politika u borbi protiv korupcije. A politika je jasna – nema nedodirljivih, nema imena i prezimena, nema stranačke iskaznice koja bi ga zaštitila od tijela”, odrješit je bio premijer Andrej Plenković na današnjoj sjednici Vlade. A povjerovati u to kao da je izrazito teško, teže nego ikad u povijesti mračne močvare domaće korupcije koja se krenula nazirati praktički još u vrijeme rata.
Zašto čovjek koji ni po čemu nije ekstremist, koji ima ugled u međunarodnim krugovima i kojeg se ne vezuje imenom i prezimenom za niti jedan korupcijski skandal ima toliko muke u uvjeravanju dobrog dijela javnosti u svoju potpunu predanost neovisnosti sudstva i istražnih organa?
Lutanja premijera Plenkovića
Zašto se mogućnost da su istražni organi odradili priču o korupciji u kojoj su pala trojica uglednih političara krajnje profesionalno, doživljava s tolikom količinom nepokolebljive nevjerice, kakvu podcrtavaju paprom posute reakcije predsjednika Republike na cijelu priču?
O samim lutanjima Andreja Plenkovića rubom povjerenja javnosti kad je u pitanju nezavisnost istražnih tijela i nepokolebljivost u borbi protiv korupcije već smo pisali, pobogu, čovjeka je na vlasti držao zastupnik pod istragom (i kojem se i dalje sudi). O uzajamnoj koaliciji s Milanom Bandićem i sramoti sa žetončićima da se ne govori.
Sva dubina mračne priče
Mračna priča koja izranja sa svih mogućih rubova afere Janaf je, međutim, još gora. Od čudesnih druženja društveno političke elite u zatvorenom klubu u Kovačevićevom vlasništvu, koji je navodno uredno radio i u vrijeme korona izolacije, u kojem se nisu izdavali računi i pred kojim su, opet navodno, i ministri morali – ostavljati mobitele, pa sve do Kovačevićevog nenavodnog ulaganja u ogromnu grobnicu u mirogojskoj – Aleji velikana.
A kad je hrvatski tranzicijski mrak u pitanju, nekako se u priču uvijek uplete – Zdravko Mamić. Sportski djelatnik s trenutnom adresom u Hercegovini, očito je osjetio da je dodatni pad povjerenja u cijeli sustav odlično vrijeme da oplete po domaćem pravosuđu.
Stare teze o montiranom procesu
Pa tako (inače tek koju rečenicu nakon tvrdnje da je uspio u svemu bez davanja mita i povlačenja za rukav) ponavlja svoje teze o montiranom procesu radi kojeg je pobjegao u BiH, te tvrdi da je sadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi davao novac za usluge kao predsjedniku suda i činio mu protuusluge. “Suci i sudstvo u Hrvatskoj zahtijevaju reformu imuniteta sudaca, procesa odabira i kvalitetniji nadzor!”, pravednički zaziva međugorski bjegunac.
Koji je, kako se doznaje na suđenju Franji Vargi – iz još jedne u nizu afera u kojima su izvidi (oni koji su tajni i o kojima ministar i premijer ne smiju znati ništa) “pukli” prije nego što su to istražitelji planirali – od Dinamovog novca navodnom hakeru plaćao razne drangulije, od trake za trčanje, laptopa do jacuzzija.
Na suđenju na koje je, pazite – policija morala privesti svjedoka Darinka Mikulića i njegovu suprugu, jer nisu opravdali svoj raniji nedolazak. Gospodin Mikulić je – bivši načelnik Policijske uprave Osječko-baranjske županije!
Abeceda trodiobe vlasti
Kako očekivati povjerenje javnosti u pravosudni sustav i političku vlast kad se, nadalje, na žestoke kritike i izrečene sumnje Zorana Milanovića oko rada istražitelja u slučaju Janaf javlja predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i jedan od (kao i Milanović) povremenih posjetitelja čuvenog Kovačevićevog Kluba, Ivan Turudić.
Pa tvrdeći da predsjednik ne zna abecedu trodiobe vlasti, s vlastite pozicije predsjednika Suda napada – predsjednika države. I to mu nije prvi put – kad je Milanović bio premijer, 2014. godine, Turudić je za njega, totalno poštujući abecedu trodiobe vlasti, u razgovoru za Večernji list ustvrdio kako su mu izjave o tadašnjem šefu Vrhovnog suda “u boljševičkoj maniri”, te kako premijer “pluta bespućima svog neznanja i bahatosti”.
O HDZ-u, Karamarku, Mamiću
Napomenuo je tad, za svaki slučaj, i kako je HDZ stranka koja je dala odlučujući doprinos stvaranju hrvatske države, a špekulacije o tome da ima rezervirano mjesto ministra pravosuđa u potencijalnoj Vladi Tomislava Karamarka (“U četiri oka je vrlo ugodna osoba!”) nije htio komentirati.
I tu je bilo Zdravka Mamića, koji tad još nije imao pravosudnih problema. “Zdravko je dobar čovjek, puno bolji od većine onih koji ga blate, ali ima i mana, kao i svi. Naravno da ne dijelim neke stavove s njim, a to mu i kažem!” (…) Pa Mamić nije kriminalac. Rekao bih da je osebujni lik hrvatskoga nogometa”, kazivao je Turudić.
Tako je zborio Ivo Sanader
I kad se sva ta prašina slegne, kad svoj dio tapiserije dobije svaki osebujan čovjek, haker, svaki političar na ulazu u Klub, svaki tajni izvidi koji su se naglo morali prekidati, jasno da povjerenja javnosti u hladne profesionalce koji obavljaju svoj posao i politiku koja ne zna i ne miješa se – ne samo da nema, nego ni ne može biti.
A to, naravno, nije sve. “Ovo je nastavak svih akcija u borbi protiv korupcije. Odlučnost državnog vrha je tu. Sve institucije rade svoj posao, ja to pozdravljam, ali sam siguran da ovo što smo dosad vidjeli nije kraj”, rekao je oduševljeno premijer nakon jedne uspješne antikorupcijske akcije. U veljači 2008. godine. Premijer i predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader.