Zagreb je zadnjih tjedana živio u političkoj euforiji, kakvu ne pamtimo od siječnja 2000. godine. Naši prijatelji iz Novog Zagreba govorili su da se na balkonima utrinskih i sigetskih nebodera vješaju zastave s natpisima Možemo.
Znamo puno ljudi koji su u subotu preskočili uobičajeni odlazak na vikend, da bi danas glasali za Tomislava Tomaševića. I zaista ne poznajemo nikoga tko nam je rekao da nije glasao za Tomaševića. Na glasačkom smo mjestu naletjeli na jednog od najvažnijih hrvatskih umjetničkih fotografa, koji je u Muzeju suvremene umjetnosti zastupljen s bar dvadesetak radova.
Čovjek je doslovno rekao: ”Moja unuka, koja danas prvi put glasa, rekla mi je da moram glasati za Tomaševića. Pa sam, eto, zaokružio Tomaševića”. Današnji su zagrebački izbori ustvari bili referendum za novu zagrebačku i za novu hrvatsku politiku. Gospodin Tomašević vjerojatno je za par postotaka promašio pobjedu u prvom krugu, ali je svejedno osvojio desetak posto više glasova nego što su predviđale zadnje izborne ankete.
Značajna pobjeda i nova vrsta politike
S obzirom na posve nespornu činjenicu da će se glasovi SDP-a u drugom krugu pridružiti glasovima Tomislava Tomaševića, potpuno je izvjesno tko će biti novi zagrebački gradonačelnik. Što predstavlja najvažniju promjenu u hrvatskoj politici, od parlamentarnih izbora održanih 3. siječnja 2000. godine, na kojima su nacionalnim konsenzusom trijumfirali Ivica Račan i Dražen Budiša.
Utoliko je logično da je današnja atmosfera u Zagrebu ugodno podsjećala na atmosferu u doba famoznih trećesiječanjskih izbora. Evo zašto je Tomaševićeva pobjeda u Zagrebu gotovo jednako značajna kao i Račanov i Budišin trijumf prije dvadeset godina.
Prvo, Zagrepčani su glasali za novu vrstu politike. Zagrepčani su glasali za politiku koja nije korumpirana, koja nije umrežena, koja nije kompromitirana, i koja nije beznadno birokratizirana. Zbog svega toga Tomaševićev zagrebački Možemo predstavlja autentičnu kvalitativnu revoluciju na hrvatskoj političkoj sceni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vječni okvir hrvatskih ideoloških podjela
Tomislav Tomašević najvažniji je novi hrvatski političar još otkako je Zoran Milanović 2007.godine naslijedio Ivicu Račana na mjestu predsjednika SDP-a. Drugo, Zagrepčani su glasali izvan uobičajenih ideoloških okvira, što se dešava doista jednom u dvadeset godina.
Prije dva desetljeća Ivica Račan i Dražen Budiša, bivši komunistički lider i bivši nacionalistički politički zatvorenik, slomili su gotovo vječni okvir hrvatskih ideoloških podjela. Danas je Tomislav Tomašević, poslije dvadeset godina, ponovo poništio podjelu između hrvatskih hereditarnih ljevičara i hrvatskih hereditarnih desničara: inače ne bi dobio plebiscitarnu potporu Zagrepčana.
Nepodnošljivo neefikasna i iritantna politika
Tomislav Tomašević pokrenuo je strateški proces promjena na hrvatskoj političkoj sceni. Hrvatska je politika već godinama nepodnošljivo neefikasna, pokvarena, nekompetentna i općenito iritantna. I povijesno neodrživo sukobljena. Tomislav Tomašević političar je koji mijenja to nepodnošljivo stanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I zato je njegov današnji trijumf događaj od neprocjenjive važnosti ne samo za Zagreb, cijelu vječnost kontaminiran nesretnim i kriminalnim Milanom Bandićem, nego i za hrvatsku državnu politiku. Potpuno je jasno da bi za nekoliko godina Tomislav Tomašević mogao postati hrvatski premijer. Da bi se to dogodilo, gospodin Tomašević prvo bi morao pretvoriti Možemo u relevantnu nacionalnu stranku.
Zašto je Tomaševićev trijumf važan za hrvatsku politiku, tako nepodnošljivo pokvarenu i iritantnu
Zagrepčani su glasali izvan uobičajenih ideoloških okvira, što se dešava doista jednom u dvadeset godina
Hrvatska je politika već godinama nepodnošljivo neefikasna, pokvarena, nekompetentna i općenito iritantna. Zagrepčani su glasali za novu vrstu politike, za politiku koja nije korumpirana, koja nije umrežena, koja nije kompromitirana, i koja nije beznadno birokratizirana
Zagreb je zadnjih tjedana živio u političkoj euforiji, kakvu ne pamtimo od siječnja 2000. godine. Naši prijatelji iz Novog Zagreba govorili su da se na balkonima utrinskih i sigetskih nebodera vješaju zastave s natpisima Možemo.
Znamo puno ljudi koji su u subotu preskočili uobičajeni odlazak na vikend, da bi danas glasali za Tomislava Tomaševića. I zaista ne poznajemo nikoga tko nam je rekao da nije glasao za Tomaševića. Na glasačkom smo mjestu naletjeli na jednog od najvažnijih hrvatskih umjetničkih fotografa, koji je u Muzeju suvremene umjetnosti zastupljen s bar dvadesetak radova.
Čovjek je doslovno rekao: ”Moja unuka, koja danas prvi put glasa, rekla mi je da moram glasati za Tomaševića. Pa sam, eto, zaokružio Tomaševića”. Današnji su zagrebački izbori ustvari bili referendum za novu zagrebačku i za novu hrvatsku politiku. Gospodin Tomašević vjerojatno je za par postotaka promašio pobjedu u prvom krugu, ali je svejedno osvojio desetak posto više glasova nego što su predviđale zadnje izborne ankete.
Značajna pobjeda i nova vrsta politike
S obzirom na posve nespornu činjenicu da će se glasovi SDP-a u drugom krugu pridružiti glasovima Tomislava Tomaševića, potpuno je izvjesno tko će biti novi zagrebački gradonačelnik. Što predstavlja najvažniju promjenu u hrvatskoj politici, od parlamentarnih izbora održanih 3. siječnja 2000. godine, na kojima su nacionalnim konsenzusom trijumfirali Ivica Račan i Dražen Budiša.
Utoliko je logično da je današnja atmosfera u Zagrebu ugodno podsjećala na atmosferu u doba famoznih trećesiječanjskih izbora. Evo zašto je Tomaševićeva pobjeda u Zagrebu gotovo jednako značajna kao i Račanov i Budišin trijumf prije dvadeset godina.
Prvo, Zagrepčani su glasali za novu vrstu politike. Zagrepčani su glasali za politiku koja nije korumpirana, koja nije umrežena, koja nije kompromitirana, i koja nije beznadno birokratizirana. Zbog svega toga Tomaševićev zagrebački Možemo predstavlja autentičnu kvalitativnu revoluciju na hrvatskoj političkoj sceni.
Vječni okvir hrvatskih ideoloških podjela
Tomislav Tomašević najvažniji je novi hrvatski političar još otkako je Zoran Milanović 2007.godine naslijedio Ivicu Račana na mjestu predsjednika SDP-a. Drugo, Zagrepčani su glasali izvan uobičajenih ideoloških okvira, što se dešava doista jednom u dvadeset godina.
Prije dva desetljeća Ivica Račan i Dražen Budiša, bivši komunistički lider i bivši nacionalistički politički zatvorenik, slomili su gotovo vječni okvir hrvatskih ideoloških podjela. Danas je Tomislav Tomašević, poslije dvadeset godina, ponovo poništio podjelu između hrvatskih hereditarnih ljevičara i hrvatskih hereditarnih desničara: inače ne bi dobio plebiscitarnu potporu Zagrepčana.
Nepodnošljivo neefikasna i iritantna politika
Tomislav Tomašević pokrenuo je strateški proces promjena na hrvatskoj političkoj sceni. Hrvatska je politika već godinama nepodnošljivo neefikasna, pokvarena, nekompetentna i općenito iritantna. I povijesno neodrživo sukobljena. Tomislav Tomašević političar je koji mijenja to nepodnošljivo stanje.
I zato je njegov današnji trijumf događaj od neprocjenjive važnosti ne samo za Zagreb, cijelu vječnost kontaminiran nesretnim i kriminalnim Milanom Bandićem, nego i za hrvatsku državnu politiku. Potpuno je jasno da bi za nekoliko godina Tomislav Tomašević mogao postati hrvatski premijer. Da bi se to dogodilo, gospodin Tomašević prvo bi morao pretvoriti Možemo u relevantnu nacionalnu stranku.