Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je u Hrvatskoj normalno da zamjenik šefa policije divlja 116 km na sat iznad ograničenja?

Josip Ćelić uhvaćen je kako vozi 166 km/h. Zašto MUP to ignorira i ne traži ostavku?

FOTO: PIXSELL/Telegram

Brzina je jedan od vodećih uzroka prometnih nesreća u Hrvatskoj. Ograničenje brzine ne poštuje polovina vozača koje policija uhvati u prekršaju, a to je uzrok nešto više od 40 posto tragičnih prometnih udesa na hrvatskim cestama. Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa, kroz koji Hrvatska pokušava poboljšati stanje u prometu, težak je oko 60 milijuna kuna godišnje. Ta sredstva svi vozači uplaćuju ne bi li im se osiguralo sigurnije sudjelovanje u prometu.

A zamjenik glavnog ravnatelja hrvatske policije Josip Ćelić 12. ožujka ove godine u mjestu Briševo kod Zadra vozi 166 kilometara na sat. Čini to u naseljenom mjestu, u kojem je brzina ograničena na 50 km/h. Dakle, vozi stotinjak kilometara preko ograničenja, ako mu toleriramo onih 10-ak posto. Snimili su ga tamo kolege, prometni policajci.

Policajac koji ne poštuje zakon

Ćelić je drugi čovjek hrvatske policije. Stav prema svojoj poziciji i hrvatskim zakonima pokazao je tog 12. ožujka. U zemlji koja se muči da smanji broj poginulih na cestama, do te mjere da je ljetos morala uvesti rigorozne kazne ne bi li pokušala obuzdati vozače, drugi čovjek policije šalje poruku da ga nije briga za zakon. Već kada je prekoračio brzinu za 30 kilometara na sat bio je u prekršaju za koji se oduzima vozačka dozvola.

Sada, sedam mjeseci kasnije, iako priznaje što je napravio – navodno je potpisao i zapisnik o izmjerenoj brzini – Ćelić se za svoje kršenje zakona javno ne kaje. Istovremeno glavni ravnatelj policije Nikola Milina kaže da bi policija morala biti uzor, no svog zamjenika ne dira. Ostavlja ga na poziciji svog prvog suradnika.

Koje kršenje zakona je dovoljno teško za ostavku?

Unutarnja kontrola sada istražuje cijeli slučaj; pitanje je je li policija podnijela prijavu na vrijeme te je li Ćelić pokušao utjecati na slučaj koji je u medijima otkriven tek nakon što je RTL objavio snimku njegove vožnje. I nakon svega, ostaje činjenica da je visokopozicionirani policajac vozio 116 km/h brže od ograničenja.

Ovdje je ključno podsjetiti i da je Ćelić svojevremeno bio na čelu Kobri, mobilne policijske jedinice kojoj je jedna od glavnih zadaća upravo hvatanje sumanuto brzih vozača. No, Ćelića brzina očito previše ne brine. Ni ne objašnjava zašto je tako vozio. Pravda se da postupak još traje. Nudi ostavku tek ako se utvrdi da je pokušao nešto zataškati. Zar je doista nebitno što je grubo prekršio Zakon o sigurnosti prometa na cestama? Koje kršenje zakona je dovoljno teško za ostavku?

Što smo naučili iz slučaja suca Turudića?

Da postoji nedovoljno teško kršenje zakona za bilo kakvu konkretnu posljedicu nedavno smo vidjeli i na primjeru predsjednika Županijskog suda u Zagrebu suca Ivana Turudića. Sučev automobil snimljen je lani u listopadu kako prolazi prevelikom brzinom ulicom u Virovitici. Sudac na zahtjev policije dostavlja imena ljudi koji su mogli u tom času upravljati njegovim vozilom. Budući da se ne utvrđuje tko je doista prekršaj počinio slučaj pada u vodu. Star i često korišten manevar s imenima mogućih vozača na kraju je i Turudiću dobrodošao, jer, eto, stvarno nije znao tko je tog dana u listopadu jurio Viroviticom u njegovom automobilu.

Još jednom je sudac Turudić prebrzo vozio u siječnju ove godine, kada ga je policija snimila da pri ograničenju brzine od 80 kilometara na sat bjelovarskom obilaznicom vozi 132,5. Kasnije će tvrditi da mu se neki automobil, a zapravo je to bila policija, nabio uz stražnji kraj vozila, pa je zbog toga požurio. Policajci će na sudu primijetiti da se nije odmah zaustavio na njihov signal, no ipak ga nisu prijavili za bježanje. I tako će Turudić proći s tisuću kuna novčane kazne iako se niti jednom nije pojavio na sudu, budući da mu nisu uspjeli uručiti sudski poziv.

Njihovi nadređeni ne vide problem

I nakon svega toga, predsjednik Vrhovnog suda RH Đuro Sessa ne smatra da je njegov podređeni sudac na bilo koji način naštetio ugledu sudačke profesije. Uzeo je doduše sudski spis i proučio što se događalo u postupku zbog Turudićeve druge prebrze vožnje, malo ga je analizirao i zaključio da ga ne treba prijavljivati Državnom sudbenom vijeću.

Očito je dakle da je šefu Vrhovnog suda Turudić dobar kao sudac, kao što je i glavnom ravnatelju policije Ćelić dobar kao zamjenik. Iako su obojica prekršila zakon.