Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je ukinuta Hrvatska uživo? Pa, zato što je doktrina ekvidistance jedina koju premijer zaista provodi

Maja Sever izgubila je emisiju zbog politike koja želi da sve u Hrvatskoj bude ideološki ravnopravno; ako ide Dujmovićev freak show, ide i Hrvatska uživo

Prije nekoliko tjedana objavljeno je da HTV ukida neku bedastu političku emisiju, koja je bila obilježena navodnim radikalno desnim predznakom, a za koju je, formalno, odgovarao zabavni program državne televizije.
Jučer je, pak, objavljeno kako se ukida Hrvatska uživo, format koji se emitirao punih trinaest godina, i koji već dulje vrijeme nosi lijevo liberalni predznak.

I ponavljačima iz kremljologije savršeno je jasno da je Maja Sever izgubila emisiju zato što se HTV prije toga odlučio riješiti dosta groznih emisija Tihomira Dujmovića. Ako je već pao jedan s “desne” strane, mora pasti i netko s “lijeve” strane.

Kako na televiziji, osim Hrvatske uživo, već godinama nema baš ni jedne emisije koja bi mogla čak i koketirati s lijevo-liberalnom stranom, (Nedjeljom u dva čista je estrada), Maja Sever ostala je jedinom potencijalnom metom. Koja je, eto, odstrijeljena dan ili dva prije predstavljanja jesenske programske sheme HRT-a.

Jedina doktrina koju premijer zaista provodi

To upućuje da vodstvo HRT-a nije samostalno odlučilo ukinuti Hrvatsku uživo kako bi kompenziralo prestanak emitiranja ultranacionalističkog freak showa (jer bi, inače, Hrvatska uživo bila abortirana bar koji tjedan ranije), nego se moralo ukloniti naglom političkom pritisku s Pantovčaka ili s Markova trga. Sve to u svrhu provođenja doktrine ekvidistance.

Teorija ekvidistance jedina je politička doktrina koju Andrej Plenković zaista provodi, a toj se doktrini često pridružuje i Kolinda Grabar Kitarović. Doktrina ekvidistance osobito je zgodna u povijesnim pitanjima: ustaše su, naravno, bili loši momci, ali to se ne želi tvrditi, sve dok se jasno i glasno ne kaže kako su i komunisti bili baš jednako loši momci.
Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović misle, zapravo, da će postići nacionalnu pomirbu i nadvladati bespuća hrvatskih povijesnih sukoba, tako da komuniste i ustaše proglase posve jednakim zločincima.

Što su oni, po broju ubijenih i zatvorenih, i po okrutnosti represivnih mehanizama, vjerojatno i bili, barem kad je riječ o ratu i o prvim godinama komunističke vlasti u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, takva, ahistorična doktrina ekvidistance, suočava se s velikim povijesnim i etičkim, i političkim problemom.

Jesu li Amerikanci zbog Hirošime gori od Japanaca

Ako je mjerilo isključivo razmjer razaranja, jesu li saveznici bili gotovo jednaki zločinci kao i nacisti, s obzirom na strašna razaranja Dresdena i drugih njemačkih gradova u namjerno neselektivnom bombardiranju pretkraj Drugog svjetskog rata? Jesu li Amerikanci bili gori zločinci od Japanaca, s obzirom na broj djece i drugih civila, ubijenih u Hirošimi i Nagasakiju?

A ako jesu, ako je već tako, tko je, ustvari, bio na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu, sukobu koji do danas definira geopolitičku i vrijednosnu sliku Europe, Amerike, i dobrog dijela Azije? Očito je kako doktrina ekvidistance vodi u potpuno besmislenu relativizaciju povijesti i temeljnih vrijednosti. Ona je potpuno neprihvatljiva. Evo zašto.

Znamo da su Drugi svjetski rat počeli Njemačka, Japan i Italija. Znamo da je Hitlerova Njemačka nastala na najgorem rasizmu, koji je naposljetku doveo do holokausta. Stoga su svi oni postupci, koji su doveli do sloma Hitlerove Njemačke, kao i do sloma Japana, koliko god ti postupci bili brutalni i nezamislivi po današnjim standardima ljudskih prava; znamo, dakle da su svi ti grozni postupci doveli do uništenja većeg, globalno najvećeg zla.

Tvrde povijesne činjenice koje vrijede i za NDH

Zbog toga se bombardiranje Dresdena, Hirošime i Nagasakija ne može, i nikad se neće moći, označavati jednakim zločinačkim predznakom, kao nacističke akcije prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Ovdje se ne radi o moralnom relativizmu, nego o tvrdim povijesnim činjenicama. Koje vrijede i za NDH.

Nezavisna Država Hrvatska od svog je prvog dana bila dio najzločinačkije vojno političke formacije u suvremenoj povijesti. Utoliko su zločini NDH teži od bilo čijih drugih zločina, jer drugi zločini nisu provedeni s namjerom da se pojedina rasa fizički uništi, niti s namjerom da se u ime rasne ideologije zavlada svijetom.

Kao što je besmisleno izjednačavati zločine što su ih počinile savezničke vojske s Hitlerovim zločinima, tako je besmisleno izjednačavati endehazijske zločine s bilo čijim drugim, fizički jednako groznim masakrima. Endehazijski su zločini počinjeni u ime rasne čistoće i, šire gledajući, u ime nacističkog pokušaja ovladavanja svijetom i za njih ne vrijedi, niti će vrijediti doktrina ekvidistance.

Preživjeli su Sandera, Milanovića, čak i Karamarka

Andrej Plenković ništa od toga ne želi razumjeti, zato što je svjestan da njegov ostanak u Banskim dvorima i u HDZ-u zavisi baš od čvrstog pridržavanja načela obostrane jednake krivnje. Pa zato nije kadar za pola sata, bez ikakvih pregovora, skinuti onu jezivu ploču iz Jasenovca, kao što nije kadar donijeti niti tolerirati baš ni jednu “jednostranu” političku odluku.

Hrvatska uživo, koja je u trinaest godina preživjela Ivu Sanadera, Jadranku Kosor, Zorana Milanovića, pa čak i Tomislava Karamarka, tipičan je mikroprimjer takvog ponašanja hrvatskih vlasti. Hrvatska uživo nije uvijek bila dobra emisija: znala se doimati aktivističkom i neobjektivnom, no nije ukinuta zbog profesionalnih propusta. Ukinuta je kako se “desnica” ne bi osjetila povrijeđena poslije prestanka emitiranja njihova omiljenog programa.

Ukinuta je, dakle, kao još jedan akt politike, koja želi da sve u Hrvatskoj bude ideološki ravnopravno. Ali, ako je sve u Hrvatskoj ideološki ravnopravno, na čijoj je strani hrvatski narod bio u drugom svjetskom ratu? Na Hitlerovoj ili na savezničkoj? Žalosno je što se 2017. godine hrvatski premijer i hrvatska predsjednica ne usude jednoznačno odgovoriti na tako jednostavno pitanje.