Komentari

Zašto je važan novi godišnji izvještaj o mržnji i nasilju nad Srbima? Zato da javnost ne može hiniti da nije znala

Važnost izvještaja Srpskog narodnog vijeća je velika, bez obzira na to što izgleda kao lajanje na Mjesec

FOTO: PIXSELL

Milorad Pupovac, jedan od najozloglašenijih ljudi u zemlji, nalazi se u nemogućoj situaciji. On je praktično prisiljen tražiti partnere u HDZ-u, jer je to jedini način da se dođe barem do ovih minimalnih pomaka. Svaki drugačiji izbor stranaka s kojima bi surađivao, automatski bi značio eksponencijalni rast svih ovih tendencija pobrojanih u Biltenu, a na drugoj strani ne bi dobio ništa.

Kad bi u skoroj budućnosti neki povjesničar želio istražiti povijest dvijetisućitih u Hrvatskoj, Bulletin Srpskog narodnog vijeća koji redovno izlazi već dvadesetu godinu znatno bi mu olakšao posao.

Netko tko se nije bavio s istraživačkim poslom teško može pojmiti koliki je, metaforični govoreći, rudarski trud bio potreban da se iz godine iz mora vijesti koje se smjenjuju nevjerojatnom brzinom i već sutra bivaju zaboravljene, izdvoje sve one koje se odnose na poticanje nacionalne netrpeljivosti, diskriminaciju prema Srbima i historijski revizionizam. Za, upravo predstavljeni 20. broj Bulletina, s podnaslovom ‘Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2020.’, taj posao odradio je Tihomir Ponoš, zajedno s Nikolom Vukobratovićem.

Njih dvojica su pedantno pobrojili najvažnije izraze međunacionalne netrpeljivosti, zakonske i realne diskriminacije prema Srbima te manifestacije historijskog revizionizma, uočavajući ipak i konkretne pomake na bolje u kulturi sjećanja. Do toga je došlo zbog niza zajedničkih komemoracija predstavnika Vlade i SDSS-a, vezanih za Oluju i ono što se dogodilo nakon nje.

Društvo ne zanima položaj Srba

No, najveći problem s ovim ozbiljnim trudom je u tome što on rezultira s tim da se Bulletin predstavi široj javnosti, procirkulira kroz medije tog dana, ostane trajno online dostupan, ali realno već sutra padne u zaborav. I to samo dijelom zbog toga što u današnje vrijeme sve vijesti već sutra padnu u zaborav, a puno više zbog toga što društvo jednostavno u znatnom postotku ne iskazuje nikakav interes za položaj Srba u Hrvatskoj.

Ekstremistička manjina bi najradije da ih u zemlji više nema, također mali postotak ljudi je posve senzibiliziran za ova pitanja i smatra da zemlja i društvo ne mogu krenuti naprijed dok se ne ukloni nacionalistička stvarnost i hejterski odnos prema Srbima, ali najveći dio javnosti je zlurado indiferentan. A kako na vlasti imamo stranku koja je u najboljem slučaju zlurado indiferentna, a na terenu često i ekstremistička, nikakva personalna promjena na čelu te stranke ili koalicija s SDSS-om ne može u punom smislu promijeniti ovakvo stanje stvari.

Snv Bulletin 20 Online by Marko Knezevic

Prisiljeni su partnera tražiti u HDZ-u

Takva vrsta promjene može konkretno pomoći nekim ljudima i poslati poruku da sada postoji politička volja da ljudi u još uvijek poluspaljenim selima konačno dobiju struju, asfalt ili nekakvu prometnu vezu, može ponekad utjecati na to da se momentalno obriše neki od tisuća grafita punih mržnje pa i priznati da imamo paralelne kulture sjećanja, ali to je maksimum. Zahvaljujući svemu ovome Milorad Pupovac, jedan od najozloglašenijih ljudi u zemlji, baš zbog ovakvog društvenog raspoloženja, nalazi se u nemogućoj situaciji.

On je praktično prisiljen tražiti partnere u HDZ-u, jer je to jedini način da se dođe barem do ovih minimalnih pomaka. Svaki drugačiji izbor stranaka s kojima bi surađivao, automatski bi značio eksponencijalni rast svih ovih tendencija pobrojanih u Biltenu, a na drugoj strani ne bi dobio ništa. Iskustvo je, naime, pokazalo da kad god je SDP na vlasti, zahvaljujući vječnom strahu od toga da ih se optuži za izdaju nacionalnih interesa, ostaje tek načelna retorička podrška jednakopravnosti. I na tome sve staje.

Što se konkretnih stvari pobrojanih u Biltenu tiče, jasno je da međunacionalni incidenti u Vukovaru i nasilje nad mladim Srbima u tom gradu predstavljaju ozbiljan društveni problem koji se uglavnom gura pod tepih u široj javnosti. Također je očito da se povratnici, posebno u dalmatinskom zaleđu, nalaze na konstantnom udaru, bilo anonimaca, bilo susjeda i da država nije napravila ništa da poradi s tim ljudima na saniranju ratnih trauma i podizanju svijesti, iako su primjetni pomaci u pravosudnom tretiranju takvih incidenata.

Kiselinom joj zalili i uništili voćnjak

Jedan od tužnijih slučajeva vezanih za ovo posljednje jeste slučaj uništavanja nasada bajama na imanju Mire Gagić u Biljanima Gornjim. Doslovan citat vezan uz taj slučaj u Biltenu je sljedeći: “Njoj je nepoznata osoba kiselinom zalila i uništila voćnjak, sva njezina 44 stabla bajama. Kiselina je uništila sva stabla i njihovo korijenje. Na inzistiranje SNV-a na teren je izašlo osoblje Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva — Područne jedinice Zadar i ustanovilo stopostotno uništenje sadnica, koje je posljedica djelovanja snažnih pesticida kojima su stabla zalivena.

Nakon tog nalaza, ponovno na inzistiranje SNV-a, pokrenuta je i kriminalistička istraga. Štetu na uništenim bajamima nadoknadio je SNV kupnjom i sadnjom 50 sadnica mladih bajama. Ipak, to znači da će Gagić, 69-godišnja umirovljenica, još nekoliko godina morati čekati dok ti mladi bajami ne dozru i ne počnu davati ekonomski isplativ plod.” Ovaj slučaj je inače do javnosti dospio tek zahvaljujući tjedniku Novosti, kojeg se stalno optužuje s desnice da se ne bavi konkretnim problemima Srba u Hrvatskoj.

Najveći naglasak je stavljen na film

Konačno, vezano uz historijski revizionizam, kao posljednji cjelinu Biltena, najveći naglasak je stavljen na agresivan odnos prema redateljici filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ i na film općenito, na relativizaciju ustaškog pozdrava i neku nadu da bi se inicijativa Ognjena Krausa o definitivnoj zabrani ustaškog znakovlja i simbolike mogla zakonski usvojiti.

Zbog čitavog niza razloga, o kojima je na Telegramu pisao Jasmin Klarić, to je nažalost nemoguće za očekivati. Jednako kao što nije realno za očekivati da će u skorije vrijeme prestati potreba za izdavanjem ovog Biltena, ali je njegova važnost, bez obzira na to što izgleda kao lajanje na Mjesec, velika. Barem utoliko da se javnost ne može praviti kako nije znala.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu